Nas svatko može prevariti, ali da nas prevari nekakva blesasta Nina?

Sretni princ

High above the city, on a tall column, stood the statue of the Happy Prince. Danima mi se u posljednje vrijeme u mislima pojavljuje...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Čitam sve što piše, osim članaka o koroni. Idu mi na živce. Svakodnevno bombardiranje novo zaraženima, novo umrlima. Komorbiditet se više kod umrlih ne spominje. Bit će da od korone umiru samo oni koji su bili savršeno zdravi, sve dok ih neko nije zapljucao. Perfidna je ta korona, najprije su od nje umirali osamdeset i devedesetgodišnjaci, koji su imali liječnički dosje ko cijelo izdanje Hrvatske enciklopedije, svih pet knjiga. Pa ih u devedesetoj strefila korona, od koje su umrli. Bolesno srce, rak kostiju, urinarne infekcije, jetra izjedena cirozom, upaljena gušterača i ostale teške boleštine, nisu bile uzrok. Nego korona.

Danas korona napada samo zdrave. Nema više govora o tome da je bolesnik bolovao od više teških bolesti,  kako je to suosjećajnim glasom govorio tada još Vili Nazionale.

Mnogi su za vrijeme epidemije ostali bez posla, neki rade iako su im firme otišle u kurac, jedino zadovoljstvo im je što rade, a crkavica koja je svem manja, dolazi sve rjeđe.

Za mirovinu od 3.910 kuna, ali i manju desetine ili stotine tisuća ljudi grbili su se cijeli život. Izdvajali, u mirovinski fond, da bi jednog dana živjeli pristojno.

Oni koji su radili, a sada sjede u kući i pregledavaju oglase za posao, naravno, ne dobivaju plaću. A firme u kojima su radili, ako još postoje, ne plaćaju im doprinose.

Pa se tako ne uplaćuju sredstva ni u Mirovinski fond. Pa se Mirovinski fond utegao u struku. Smršavio je.

Čitam danas na portalu Indeks.hr članak, Treba li brinuti zbog mirovina? Objašnjeno što se sad događa s mirovinskim fondovima, kao autor je naveden Indeks Native,  pa što god to značilo.

Ima nekakav uvod od pet rečenica, a onda su opalili nekakav letak, s kojeg nas blesasto gleda nekakva Nina, koja po izgledu do penzije ima još najmanje 30 godina, a već je strašno zabrinuta za svoju penziju.

Napominjem, nigdje nije navedeno da se radi o reklami, o plaćenom oglasu, pa se čudim tom letku, koji nam tumači da je sve super i sve je za pet.

Nije mi cilj polemizirati s nekakvom Ninom Blesastog Pogleda, a niti s PBZ Croatia osiguranjem koje se spominje u tom pamfletu.

U letku je navedeno da Mirovinski fond ima 2.033.931 članova. Onda je izneseno i stručno mišljenje nekakve gospođe profesorice  Vedrane Pribičević,  kojoj prema slici, ide dobro u životu.

Ako je riječ o plaćenom letku, onda je posve sigurno neka tisućica kuna pala na račun gospođe kojoj dobro ide.

Ne znam, možda su joj izbrojali recimo, 4.000 kuna za par rečenica, koje ne razumije 75% populacije, ali nas na kraju smiruje riječima Nema razloga za paniku i promjenu obveznog mirovinskog fonda.

Pročitajte i ovo:
Kako sam profućkao nedjelju na gluposti

Mojih pretpostavljenih 4.000 kuna honorara, nešto je više od prosječne mirovine koja iznosi 3.910 kn.  Za mirovinu od 3.910 kuna, ali i manju desetine ili stotine tisuća ljudi grbili su se cijeli život. Izdvajali, u mirovinski fond, da bi jednog dana živjeli pristojno.

I dobili su kurac.

Jedino što je točno u članku jest rečenica:

SVI obvezni mirovinski fondovi u vlasništvu su svojih članova čija se mirovinska štednja nalazi na pojedinačnim osobnim računima. Novac na osobnom računu je osobna imovina svakog člana obveznih mirovinskih fondova kojih je u srpnju ove godine bilo više od dva milijuna.

Mirovine u ovom trenutku koristi 1.244.094 ljudi. Mirovinskih osiguranika je 1.549.077. Prema podacima HZMO, stanje na dan 27.listopad 2020. Gospođica Nika raspolaže brojkom 2.033.931. Od kud joj ta brojka, ja ne znam.

Ali ajmo na drugo. Ponavljam: SVI obvezni mirovinski fondovi u vlasništvu su svojih članova čija se mirovinska štednja nalazi na pojedinačnim osobnim računima.

Bezbroj puta sam napisao da su mirovinski fondovi privatna imovina, kojoj su vlasnici oni koji su u njih ulagali, odnosno izdvajali u njih svojim radom.Nitko drugi. Oni koji nisu izdvajali, nemaju se pravo u njemu mastiti.

A što je s onima koji nisu radili uopće, ili su radili nekoliko godina, a imaju prosječnu mirovinu od 4.200 kuna, čak veću od pretpostavljenog honorara Gospođe kojoj dobro ide, a penzije im se plaćaju iz mirovinskog fonda kojeg su punili oni koji su radili cijeli život?

Radi se o braniteljima, koji su branili Hrvatsku, a ne mirovinski fond.

Iz tog mirovinskog fonda isplauje se svaki mjesec 25.000 kuna Đuri Glogoškom, parketaru s devet godina staža. Devet godina izdvajanja u mirovinski fond.

Gospodin Glogoški je u ratu ranjen, detalje oko njegovog ratnog puta ja ne znam, a znam da ih ne zna niti itko drugi. Nije ovdje riječ o njegovom ratnom putu, nego o izvoru financiranja. 

Zašto bi njegovu mirovinu od 25.000 kuna plaćala Blesasta Nina iz privatnih sredstava, a ne državni proračun? Pa valjda zato jer je blesava!

Pa zašto im se onda, ako su to radili za povlastice i novac, a siguran sam sada da jesu, za njihov doprinos u ratu i izgradnju ovoga što danas imamo, ne oduži država, a ne samo članovi mirovinskog fonda?

Blesasta Nina se nije u svojim pitanjima dosjetila pitanju, zašto se povlaštene mirovine ne isplaćuju iz državnog proračuna, a ne iz plitkog džepa umirovljenika.

U čemu je problem, gospodo branitelji?

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...

Potjeh u potrazi za tintom

Pažljivo otvaram bočicu tinte koju sam izvadio iz kutije. Vrhovima prstiju, blago, pazeći da se ne uprljam tintom. Poklopac okrenut prema gore, odlažem na...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Kako smo došli?

Imao sam strica. Pa što, imali ste i vi strica. Ali, moj stric, on je bio Superman, gledano mojim dječačkim očima. On me, nedugo...

A što vam je s glavom?

Pad nadstrešnice u Novom Sadu odjeknuo je grozno. Tutnjava od koje se ledi krv u kostima trajala je kratko. Pod hrpama betona ostala su...

Rasprodaja

Postoje riječi kojima unatoč činjenici da ih čujem ili pročitam svakog dana, nikako dokučiti značenje. Pokušavao sam uskladiti pretpostavljeno značenje riječi s onim što...

Najnovije

spot_img

Pročitajte...