Od ljeta 2017., punih pet godina ja vas mili moji masiram, pišem, drljam, ljutim se. I nakon punih pet godina shvatim da sve krivo pišem i krivo radim. Kakvo je to razočaranje.
Pet godina potrošenih da bih shvatio da cijelo vrijeme pišam u vjetar, redovito, ko da jedem samo lubenice, a u kratkom predahu između dviju šnita pijem vodu.
Možda to nikada ne bih shvatio, ali eto, pred deset minuta upalila mi se lampica. Ne gledam telku, nešto čitam, a na televizoru dnevnik. Priča neka baba koju su priupitali nekaj o cijenama u Bjelovaru, da se više tak nemre, da je sve kupo, da cijene rastu svaki dan. Onda ozbiljan glas spikera veli da su u odnosu na rujan prošle godine troškovi prehrane skočili 17%, troškovi stanovanja 13%.
Brojke mi prolaze glavom, ne dižem niti glavu niti pogled prema televizoru.
Onda odmah nakon toga čujem glas Andreja Plenkovića, prepun optimizma, koji priča o nekakvom porastu nekakvih kurčevih stopa, ali mislim da pri tome ne misli na porast troškova prehrane i troškove stanovanja.
Čak sam sto posto siguran.
Spominje i slavodobitno trijumfira o porastu nekakvog rejtinga. Siguran sam da se taj rejting koji raste i kojim se ponosi ne odnosi na prosječne plaće, na prava građana, kvalitetu sudstva, kvalitetu školstva, porast standarada penzionera.
Čak sam sto posto siguran.
I onda mi je sinulo.
Koju pičku materinu pet godina radim, već sam sebe zovem Spectator, što ti konju jedan radiš već pet godina? Zbog čega si ti majmune jedan izgubio svoj identitet? Zbog nekakvog piskaranja?
Umjesto da sjediš u gradu, piješ kave i mjerkaš komade koje prolaze?
Stalno si nadrkan, namčorast, stalno nečemu prigovaraš. A indeksi rastu. Raste i rejting. I stope rastu.
I kome ti budalo vjeruješ, tim nekakvim babama koje godinama pronalaze na Novoj TV i RTL dnevnicima kako bi kukale da je sve skupo, da ne mogu kupiti lijekove, da nemaju posla, ako ga imaju, mala im plaća. Ti budalo vjeruješ nekakvim majkama na rubu plaća koje govore da nemaju ni osnovne stvari potrebne za rast i razvoj djece.
A indeksi rastu. I koeficijenti. A tek rejting?
Ti glupavi Spectatore vjeruješ nekakvim, u dronjke odjevenim starcima što krezubo frfljaju u mikrofon, stojeći pred polusrušenom kolibom na Baniji, da će dočekati još jednu zimu pod otvorenim nebom, da ni jesti nemaju, a besprijekorno odjeveni Plenković i njegov gojenče Milić žele graditi stadion na kojem će se loptati stomilijunaši, naravno eurski. Tek sada sam shvatio da su ti svi gologuzani, krezubice, penzioneri koji glume da kopaju po kontejnerima, babe koje plaću okružene čoporom djece samo glumci koji su me zaveli na loš put.
Pa jel vama jasno da je jedan običan penzioner zaradio više novaca od Luke Modrića od početka karijere do danas. A penzioner je to zaradio u samo dvije godine?
Sve to zahvaljujući Andreju Plenkoviću!
I onda sam shvatio. U pravu je Andrej Plenković, a ne svi oni koje dovode u dnevnike na RTL i NovojTV da bale i sline kako loše žive.
A obje televizije su u vlasništvu stranaca.
Sve je to zavjera, protiv vlade, protiv gospodina Andreja Plenkovića, a eto, ja sam se uhvatio u kolo u toj zavjeri, zagrizao ko som, ko naivna budala. Postao sam međunarodni leftardski zavjerenik. Demonter države.
Sve dok nisam shvatio da indeksi rastu, i taj nekakvi rejting. Postao sam dio zavjere nasjevši na vanjsku propagandu.
Jedino što sam sretan, Goli otok više ne radi.
I sad mi je jasna izjava našeg premijera da na demontaži države rade vanjski i unutrašnji neprijatelji.
Jer, država to je on.
ANKETA
[TS_Poll id=”1″]
