Ne pišem puno. Prepustio sam se ovozemaljskim guštima, zadovoljstvu pretrpanosti obavezama. A stvari se događaju, promiču kraj mene. Promiču i daleko od mene, tamo negdje  na rusko ukrajinskoj granici. Priznam, ne pratim puno, više se zajebavam na temu katastrofičnih predviđanja datuma početka rata, a rat već traje godinama. Neizmjerno me zabavlja Putinova zajebancija po ogromnim dvoranama Kremlja, časak se slika za ogromnim stolom, uz kojeg omanji Macron djeluje poput patuljka, pa služinski raspoređenim dužnosnicima s druge strane dvorane, pa se moraju nadvikivat, dok on, baja, sjedi sam s druge strane. Kakva je šteta da omanja zgrada na Trgu žrtava nema takvu dvoranu. Mislim da su Plenkoviću rasle zazubice dok je gledao ruske moćnike poredane poput šmrkavaca, a Putin dvadesetak metara od njih strijelja. Za sada pogledom. Ne, ja se rata ne bojim, mislim da će nas Putin zaobići u vrlo širokom luku, pa nije on blesav da napadne malenu zemlju koju brani 600.000 branitelja, a broj im svakoga dana raste . I to bez mobilizacije. Jer ta sila ako joj se prohtije, mogla bi na Crvenom trgu za pet dana peći ćevape i krčkati čobanac u kotlićima. A Putin sigurno ne voli ćevape i čobanac pripremljen na Crvenom trgu.

Više sam orijentiran domaćim temama. Andrej Plenković, čovjek s fino podešenim radarom za sve oblike pljačke, ostao je bez jednog ministra u mandatu, hapala ga murja i odvela na Oranice, a da njemu nije niko rekao, a radar zajebo stvar, zblesirao se, što je i normalno, jerbo ne može istovremeno pratiti toliko lopova. A Plenki nije pojačao RAM u tom radaru.

Pa se pojavio razdrljene košulje, ljutite face, više nego obično twerkao je obrvama iznad uglancanih naočala. Ljutit jerbo mu nije niko rekao da će hapsit lopove. To što imamo trodiobu vlasti, to nije bitno, ako je naravno, on u pitanju.

Niko od skupljenih novinara nije se sjetio pitati ga, Oprostite, a radar? Jebeš novinare.

Novu priliku za prijetnje DORH-u, prosipanje žući radi svega i svačega imati će ovih dana, točnije prilike, kad budu hapšeni ostali ministri i ostali bivši ministri.

Mene u biti zabavljaju dvije stvari. Prva je reakcija svih mogućih HDZ dužnosnika, koji bez imalo srama, pokazuju da su samo okoguzne muhe Velikog vođe. Jedan pizdi naravno na HRT, da su ovi iz DORH-a Crveni kmeri, jerbo je taj izraz negdje čuo, pa mu se učinilo zgodnim, na što je fantastično reagirala Sanja Mordić. Pa je na riječi Anđelka Strička, varaždinskog župana o Crvenim kmerima lijepo rekla:

[blockquote align=”none” author=”Sanja Modrić na N1″]A ovaj varaždinski bedak se toliko zaletio da se umili predsjedniku stranke da je državno odvjetništvo proglasio Crvenim Kmerima. Ako itko išta zna, onda zna da su oni pobili milijun i pol ljudi, svog vlastitog naroda, i sad reći da je DORH utvrda Crvenih kmera, moraš biti idiot.[/blockquote]

O hapšenju ministra, nemaju za sada nikakav stav Bilek, Jankovics, Dragana Jeckov, Kajtazi, Ermina Lekaj Prljaskaj, Pupovac, Radin, Šimpraga, Hrelja, Hrebak. Tipovi koji nače imaju svoje mišljenje o svemu. Ljubitelji poštenja i transparentnog poslovanja, nemaju niti riječ za reći o ministru kojeg vode poput vola na sajam, sapetog u špange. Od njih niti glasa, oni i dalje podržavaju stabilnu većinu. Koja je stabilna upravo radi njihovih kokošarskih interesa. Gadljivo.

To što nemaju stav nije njihov problem, nego problem Marka Milića koji im nije na vrijeme dostavio njihove stavove o hapšenju ministra. A nemreš bez Markovog mišljenja, da se ne bi slučajno zajebo.

Ondak se podigla hajka o curenju informacija o lopovlucima ostatka ministara, a Boga mi i detalji oko Horvatovih marifetluka. Moram reći, meni ovaj Horvat ne djeluje baš nešto pametan i bistar lik. Pa onda ni ne čudi kaj je obnova kasnila, jer lik tolike pameti nemere istovremeno dva posla raditi, obnavljati i pogodovati pajdašima. A naravno, pogodovanje je prioritet, kada je ova bratija u pitanju. Adezejcima strašno na ganglije ide kaj se piše i laje o tome kako su ministri krali. To što su krali, to je naravno, normalno.

HDZ je inače stranka pristojnih ljudi. A pristojni ljudi u društvu o poslu ne pričaju, ne pričaju niti o svom novcu. Pa je onda i normalno da ih smeta što se priča o poslu i načinu stjecanja novaca njihovih perjanica.

Ondak se pojavio precednik Vlade i predložio Stjepana Čuraja iz jedne fine i poštene stranke HNS, za bit ministar gospodarstva, obnove i tog nekakvog poduzetništva. Valjda je mislio, ako se Maras mogao baviti tim poslovima, mogao bi i Čuraj. A drugog rješenja nije imao, jer je jadni Ševa umro. A  on, kao predsjednik HDZ-a baš je jako poželio dat mjesto ministra nekom tko nije iz HDZ-a. Moš mislit. Mjesto ministra u resoru koji mora pod hitno spičkati pet milijardi, a da nije pod kontrolom HDZ i njegovih favorizirani lopova? Vjerojatnost nula posto.

Stjepan Čuraj, mlad i moderan političar, modnog izražaja kao da je izašao ovaj čas iz Šojićeve Stranke zdravog razuma. Posve primjereno.

U svakom slučaju, predlaganjem Čuraja za ministra bilo čega, Plenković je pokazao da ima onaj profinjeni smisao za humor.  Pet milijardi bi kao Plenković dao nekom na upravljanje, a da nije iz HDZ-a? Dajte, nemojte me jebat. Sve je to, naravno samo pila naopako. Igrokaz za jebake.

Na spomen Čuraja kao ministra, samozatajni Dario Hrebak, koji se ama baš nikada nije usprotivio bilo kakvom stavu HDZ-a skočio je na zadnje noge. I srušio Čuraja kao predsjednika. Ahahaha.

Ne znam, meni to liči samo na fini vez, kao što sam rekao, pilu naopako. Plenković će uvijek moći reći svojim podrepašima iz drugih stranaka, Pa davao sam mjesto Čuraju, a eto, nije prošlo.
A Dario Hrebak biti će transparentni junak.

Poprilično prozirno, kaj ne?