Prošao je i Uskrs. Šunke, hren, jaja, sve je to iza nas. Internetski ratnici ovaj puta nisu vodili krvave bitke oko jabuke u francuskoj salati. Dobro je da je Uskrs prošao. Nadam se da sad bar neko vrijeme s radija neće meketati dosadni i uspavljujući glas Kreše Severa koji je zaradio milijune u svom radnom vijeku na jednoj posve banalnoj stvari. Potrošačkoj košarici, o čijoj cijene eto melje već trideset godina, hinjeno sažalnim glasom, a svaki mjesec mu na račun kapne dvadeset hiljadarki. U kunama. Djeca nemaju škole, vrijeme je lijepo, ma sve je za pet. A i izbori nam dolaze. A na izborima izabrati pokvarene političare oni pošteni građani koji na izbore ne izlaze. Jer, velika je biračka baza pokvarenih političara, taman doseže za minimum četrdesetak mandata u Saboru, a kad se pribroje i (ne)glasovi onih koji na izbore ne izlaze, moglo bi to biti dovoljno za opet formirati vlast, uz pomoć etno trgovaca koji navodno predstavljaju svoje narode, a u biti, vode računa samo o probicima svojim. Osobnim.
A na izborima pokvarene političare će izabrati oni pošteni građani koji na izbore ne izlaze.
Ovo će, svakako ste i vi dokučili, biti vrlo interesantni izbori. Prijetnja Ustavnog suda visi nad glavom SDP-a poput Damoklovog mača. Ja ni malo ne sumnjam u volju i ludilo ustavnih sudaca, onog većinskog dijela, koji bi mogao izbore proglasiti nevažećim ili suspendirati rezultate liste koalicije Rijeke pravde. Da sam na njihovom mjestu i ja bih isto. Jer znam da bih nakon pobjede te liste pišao krv. A moje pišanje krvi puno je važnije od svega na svijetu. Pa i nekakve Hrvatske, pa i nekakve volje većine.
Hrvatska je dobro, vrlo kvalitetno, premrežena mafijaškim nitima. Ili debelim mafijaškim konopcima. Sve je u funkciji mafije. A mafija je na vlasti. Čitamo opet o spremnosti branitelja na reakciju u slučaju da HDZ ne pobjedi, a još k tome Ustavni sud ne poništi izbore. Pa će branitelji na cestu. Braniti svoj status. Tipove koje u zadnjih sedam godina nije smetalo ništa. Čak ni povišenje cijena piva, ni naštimane utakmice nisu ih smetale. Nije ih smetalo ni pražnjenje Slavonije. Nije ih smetala ni pljačka Slavonije, niti brojna kaznena djela nad djecom ih nisu smetala. Da nije bilo pokojeg pokušaja nastupa nekakvog ćirilićnog pevača ili pevaljke, ne bi ni znali da oni postoje. Branitelji su u stvari nekakva (ne)moralna policija, koja reagira samo kad im nešto zasmeta. Nešto kao istražni i kazneni sud radi istjerivanja hereze.
Upravo je tako definirana i inkvizicija.
U kampanju se uključio i onaj malecki glavati ministar od prometa. ko bi reko da u glavi što liči na bojler od pedeset litara, model TIKI, ima toliko zloće i volje vrijeđati i prozivati svakoga. Proziva Daliju i Puljkušu, svadi se s Milanovićem, vodi bitku na puno razboja. Samo da ga se ne pita o pogodovanju bratu ili o vrlo velikoj povezanosti s mafijaškim građevinskim lobijem, kojem državni investitor odobrava ugrađivanje lošeg i nekvalitetnog materijala nakon samo jednog razgovora s ministrom Butkovićem.
Pisao sam već. Izričaj Zorana Milanovića, kad govori o takvim tipovima kažu da je grub. Kako treba i biti kad govoriš o drumskim razbojnicima i kriminalcima. Jer, to je jedini jezik koji oni razumiju.
Pred Hrvatima je veliko pitanje. Možda i najvažnije do sad. Hrvati se moraju izjasniti žele li živjeti u pristojnom građanskom društvu u kojem su političari nevidljivi servis u funkciji boljeg života građana. Ili žele živjeti i dalje u kaljuži.
Ovih predizbornih dana na površinu izlijeću svi mogući politolozi, komentatori koji su nam godinama prodavali muda pod bubrege. Stala braća da obrane svoje domove. Svoje povlastice brižljivo skrivane, pozive na predavanja i tribine koje se plaćaju, a na kojima su četiri godine perfidno i nježno milovali HDZ. Pozive na televizijske emisije, njihov utjecaj polako je formirao mišljenje građana. A sad je vrijeme kratko, samo dva tjedna. Skinuli rukavice, i duraju po Milanoviću ko da je krpena lopta. Čak se pojavio i nekakav Berto, pa i on dogo nogu, ko prava žaba. Mislim da će on dobiti potkovu. U guzicu nakon izbora.
Dakle, izričaj Zorana Milanovića je kažu grub. Jesu li ikada pomislili kakav će biti izričaj i faca suca u trenutku kad im bude izricana dugotrajna zatvorska kazna zbog svih zločina koje su učinili prema građanima ove države i državi samoj?
S tugom će se podsjećati njegovih riječi čekajući na red za zajedničko tuširanje.
Jer svima nama se smiješi Treća Republika. Treća sreća. Treći puta Bog pomaže. Najbitnije je sada potjerati lopove s vlasti. Pa im dati da uživaju u blagodatima svojeg rada svih ovih godina, baš onako kako to zakon propisuje.
Demontirati mrežu kriminala, nepotizma, pohlepe i krađe građenu trideset godina teško je. Dugotrajan posao, koji svakako neće završiti Zoran Milanović.
Pred Hrvatima je veliko pitanje. Možda i najvažnije do sad. Hrvati se moraju izjasniti žele li živjeti u pristojnom građanskom društvu u kojem su političari nevidljivi servis u funkciji boljeg života građana. Ili žele živjeti i dalje u kaljuži. Jer nije bitno koje je boje mačka. Važno je da miševe lovi.
