Prilagodba postavki

Uobičajena praksa na gotovo svim profesionalnim web-lokacijama je upotreba kolačića (cookies) s ciljem unapređenja korisničkog iskustva prilikom korištenja web stranice.

Ova stranica također koristi kolačiće, malene tekstualne datoteke koje su preuzete na vaš uređaj (računalo, pametni telefon, iPad, tablet i sl.). Naknadnim posjetima našoj web stranici ti će kolačići biti pročitani s vašeg uređaja i poslani natrag na našu stranicu.... 

Always Active

Necessary cookies are required to enable the basic features of this site, such as providing secure log-in or adjusting your consent preferences. These cookies do not store any personally identifiable data.

No cookies to display.

Functional cookies help perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collecting feedback, and other third-party features.

No cookies to display.

Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics such as the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.

No cookies to display.

Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.

No cookies to display.

Advertisement cookies are used to provide visitors with customized advertisements based on the pages you visited previously and to analyze the effectiveness of the ad campaigns.

No cookies to display.

Nije mi trebalo čitati Viktora Gotovca u Nacionalu

Prema ljudima koji pristanu biti članom nečega, bilo čega kojem je na čelu Vilim Ribič ili Krešo Sever, ja odmah, na prvu imam podozrenje.

spot_img

Lako je kad ti ulica plaća stan!

Odrastao sam pod budnom paskom roditelja. Imao sam slobode, ali, ograde su postojale. Negdje u kutu sobe  postojala je i šiba, onako za svaki...

Kažete, Naša djeca? Ne, to nisu naša djeca, niti djeca onih koje poznajem!

Cijeli dan sam bio nervozan, nekakva slutnja katastrofe... Ručao sam, pa zauzeo mjesto u birtiji prepunoj ljudi, jer utakmica će. Ne obična utakmica, utakmica...

Neradnici iz Sabora u trci za nove funkcije, gdje opet neće raditi. Spriječimo ih!

Na Sljemenu je nekad davno postojala sedežnica koja je vozila do vrha preko padine koja se zove Panjevina.Ime je dobila po panjevima koje su...

Mali miš kojeg se ne pita niš

Danima su trojica vrhunskih intelektualaca, trojica najškolovanijih u Domovinskom pokretu vrtjeli po Internetu. Naime, u članku o pokušaju uhićenja Dodika na nekakvom portalu naišli...

Sedamnaesti paket

Izgleda da su se Putinu noge odrezale. Od straha. Pa ga vozaju u kolicima zadnja dva tri dana. A di će takav kus muškarca...

Tko traži, taj i nađe…

Nisam se baš pretrgao od traženja, više sam to onako uz put. Nisam, kao što inače činim kad tražim, histerično otvarao ormare, prevrtao jastuke,...

Povratak kralja

Sletio je avion, na zračnu luku u Zadru. Iskrcali se putnici, protegnuli noge, dok su aerodromski radnici žurno iskrcavali teret iz trbuha aviona. Veliki...

Svašta nešto

Dobro je. Jedna briga manje. Dinamo je jučer pobjedio s 5:0. Pa će biti prvak. Ja, kao Hajdukovac više ne moram strepit, mahat nogom...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Čitam kolumnu Viktora Gotovca u Nacionalu. Uglavnom Viktor Gotovac & Nacional, dobitna kombinacija. Ono, kao Simon & Garfunkel. Žiga i Bandisti. Ili Bare i Plaćenici. A može i Black & White.

Nemreš omanut. To je to.

I svaki puta me Viktor časnog prezimena Gotovac uspije raznjupati svojom kolumnom hrvatski rečeno. Dobijem popizditis, medicinskim rječnikom rečeno, jer odlično locira i precizno secira.

Doduše, ovaj put mu nije bilo ni malo teško.
Od naslova mi je već počela rasti kosa. Do kraja članka imao sam već dreadlockse.

Da ne bi mislili, nisam ljubomoran na Viktora Gotovca. Jer nemam nikakav razlog.

On je uberkategorija.
Čovjek je doktor znanosti, redovni profa na faksu. A po mojim staroprugerskim shvaćanjima, usvojenim u vrijeme kad je Zagrebačko sveučilište bilo među prvih 100 u svijetu, kad je netko sveučilišni profesor,  to je vrhunac pameti. Pa sretneš ga na cesti, skidaš s poštovanjem šešir i pozdravljaš. Ako nemaš šešira, ne idi Masarykovom, jerbo Viktor tamo u Čokoladi u zasjedi čeka i mjerka tko prolazi i skida šešir, a tko ne.

Bilo je to puno prije pojave raznih brzopoteznih učilišta, vakulteta, „fakulteta“ studija, poslovnih škola, a da ne zaboravim i Hrvatskih studija. I svakakvih tih kuraca. Pa smo sada samo 1400 mjesta iza stotke koje se ja sjećam.

Drug Viktor raspisao se o temi o kojoj meni pjene na usta izlaze. Pri samoj pomisli.

O sindikatima.

Ogolio ih je, odbacio zadnju krpicu s njih, otkrio ono malo sramotice što imaju.

Na finjaka, onako profesorski, doktorski-znanstveno.

Sve ovo pišem jer znam da to ogoljivanje sindikalisti nisu razumjeli. Ako i jesu, nema vajde. I dalje će svojim putem.

Odmah da razjasnim, ja nemam loše mišljenje o sindikatima, ovdje u Hrvatskoj. Točnije, ja nemam nikakvo mišljenje o sindikatima ovdje u Hrvatskoj.

Jer, po mom vrijednosnom sudu, oni nisu niti vrijedni spomena.

Svi. I predsjednici i članovi. Do jednog.

Prema ljudima koji pristanu biti članom nečega, bilo čega kojem je na čelu Vilim Ribič ili Krešo Sever, ja odmah, na prvu imam podozrenje.

Pročitajte i ovo:
Mačak u vreći

Dakle, sindikati u državnim službama, firmama, institucijama organizirani su i postoje i bore se, tako kažu, za prava radnika.

Ali samo svojih članova. Legitimno pravo, ali sama ideja da bi radnici koji su organizirani u te nakupine trebali biti vrijednije od radnika koji nisu članovi sindikata, nakaradna je i nemoralna.

Ponašaju se poput milijardera u čamcu za spašavanje Titanica, koji sve koji se pokušavaju uhvatiti za rub čamca i preživjeti, udaraju veslom po glavi.

Ko vas jebe. Mi smo dobro, što ne želimo vama.

Članovi su bitni. Nečlanovima ništa.

Povlastice koje traže odnosile bi se samo na članove sindikata. Ostali bi dobili, sad bi rekao što.

Valja nagraditi proračunskim novcem štovatelje lika i djela Kreše Severa i sličnih tipova.A proračun pune najvećim dijelom oni koji uglavnom nisu članovi sindikata, radnici realnog sektora, poduzetnici, koji sve teže izdvajaju sredstva u proračun iz kojeg bi eto, trebalo nagrađivati groupies Kreše Severa i ostalih vođa sindikata.

Kakav đon obraz moraš imati uopće doći na tu ideju. A kamo li izreći je?

Uistinu se ne mogu sjetiti, a pamtim puno i pamtim dobro, kad su sindikati bili ono što bi trebali biti. Oduvijek su to prodavači magle, snishodljive ulizice, tipovi koji se namrgođenih faca obraćaju svekolikoj javnosti, nadrkano i ko fol vrlo oštro, da bi pri samom spomenu Andreja Plenkovića ušli u mišju rupu. I pretvorili se u plačipičke.

Sindikalna borba više ne postoji. Samo pokornost i udvorništvo. Podilaženje pod rep Andreju Plenkoviću, dokazalo je samo jedno.

Oni su sve, ali sindikati nisu.

Slučajno se samo tako zovu.

Vezani članci

Neradnici iz Sabora u trci za nove funkcije, gdje opet neće raditi. Spriječimo ih!

Na Sljemenu je nekad davno postojala sedežnica koja je vozila do vrha preko padine...

Mali miš kojeg se ne pita niš

Danima su trojica vrhunskih intelektualaca, trojica najškolovanijih u Domovinskom pokretu vrtjeli po Internetu. Naime,...

Ništa mi neće ovi dan pokvarit…

I jučer, ma i prekjučer znao sam da će mi danas biti lijep dan....

Maskenbal u izvedbi USKOK-a i EPPO-a

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme dok su Sovjeti gospodarili Čehoslovačkom, probudi se Čeh...