Ovih dana svakog dana prolazim kraj stare kuće mojih dida i babe. Kuće u kojoj sam proveo mirne i sretna ljeta djetinjstva. Stare i velike paparinke više nema, nema ni njenog hlada, ni veselih dječjih glasova, ni pokušaja penjanja na nju. Kuća, sada lijepo obnovljena, stoji pazna. Preko puta s druge strane ceste, jer teško je to nazvati ulicom, stoji ruševina, tor za blago. Tu su držali ovce, par koza i velikog brava. Brava sam se uvijek bojao. Činilo mi se kao da osjetim njegov prijeteći pogled na sebi, na svojim leđima dok sam se naizgled mirno udaljavao os njega, a srce mi je bubnjalo u ušima.
Brav je bio pravi gospodar svih ovaca u toru. Bahat, samouvjeren, prijetećeg pogleda, veliki smotani rogovi, ma sam pogled na njega unosio je led u moje žile.
Prošla su desetljeća. Velikog brava više davno nema, sjećam se da su mi rekli da je završio na sušenju, pa u hladnim zimskim danima u kupusu s bravetinom. Često ga se sjetim, onako nasilnog, osionog. Radio je što je htio, on je bio gospodar u svom toru.
Pažljivo sam danas gledao razgovor Laure Covesi na N1 televiziji. Vrlo pažljivo, neke detalje vraćao, ne bih li polako saslušao što kaže. Usudim se reći da sam razumio što je Laura Covesi rekla, čak ne bih napisao htjela reći, jer gospođa Covesi, onako gestikulirajući cijelo vrijeme, poput prevoditelja za gluhe što ih gledamo na televiziji, sve je rekla, jasno i glasno. Razgovjetno. Za one koji od jezika govore samo goveđi u saftu, N1 televizija velikodušno je stavila i titlove. Ne znam, pokušao sam sada potražiti postoje li možda dva intervjua od danas s gospojom Laurom. Nisam našao, ali vjerojatno to postoji, jer taj drugi je gledao Nikola Mažar, nasljednik Damira Habijana u blebetanju o svemu i svačemu. Ili siroče, naprosto nije shvatio o čemu gospođa Covesi priča i gestikulira pola sata. Pola sata čitanja titlova s razumijevanjem izgleda da je popriličan intelektualni napor za rečenog Nikolu. Pa se jadničak oglasio, trabunjao nešto o Možemo, koje optužuje da ne bi dobili ni Eura iz EU fondova. Pa nabraja kakva je sve čudesa s tim novcima napravila njegova lopovska družina. Vremena je bilo malo, pa nije dragi i ljupki Nikola u svojoj izjavi spominjao ni Gabrijelu žalac, ni prežderavanje do pucanja hranom plaćenom iz EU fondova. Nije spomenuo ni njene krađe love, nije pričo ni o Tolušiću, ni o Nini Obuljen Koržinek, Ni Josipu spominjao nije. Seksistički, žene spominjao nije. Nije, onako samozatajan, spomenuo koliko su love drpili. Nije se hvalio. Jer nije samo skroman u glavi, ni u izričaju. Skroman je i u moralu.
Gospođa Laura je čak u nekoliko navrata spomenula i gospodina Nikolu, ne baš imenom, ali spomenula je njegov soj. Čak četiri puta. Ali beton u glavi, đon obraz i pomanjkanje ikakvog morala gospodina Nikole ne shvaćaju što je gospođa Laura rekla.
- O nadležnosti EPPO-a ne odlučuju vlada, parlament, političari ni poslovni ljudi, to je nešto što pripada pravosuđu
- To nije posao javnosti ni političara, nego pravosuđa, i upravo to činimo
- Radi se o školskom primjeru političara koji pred građanima stvaraju dimnu zavjesu.
- To je način za rješavanje svih različitih mišljenja o tumačenju, ne u javnosti, političkoj raspravi ni tijekom predizborne kampanje, nego isključivo na sudu.
Svakim danom sve više, polako ali strpljivo, Hrvatska je pretvarana u tor. U kojem žive ovce, tor kojim dominira bahati i osioni brav. Slagalo se sve pomalo, donosili su se čudni i nemoralni zakoni uz pomoć gadljive političke korupcije. Tužno je što su pretvaranju Hrvatske u tor u kojem vlada bajati brav, sudjelovali i predstavnici manjina. Sjećate li se one fraze, nacionalne manjine su bogatstvo svakog naroda. Mi jesmo bogati manjinama, ima ih dvadesetak, koja više, a valja podsjetiti i nikada ne zaboraviti tužne i mračne dane kad su na ovom prostoru manjine bile proganjane, istrebljivane. Manjine danas imaju sva prava regulirana Ustavom i zakonima. Imaju i predstavnike u Saboru, odreda nemoralne tipove koji prvenstveno gledaju svoj interes, te svojim ponašanjem utječu i na porast antagonizma prema manjinama koje oni kao predstavljaju u Saboru, a jedina im je funkcija pretvarati Hrvatsku u tor. U kojem vlada Andrej Plenković. Naravno da je njihova podrška honorirana proračunskim novcem, kojim bi se trebao financirati rast društvenog standard manjina, ali cijena tog porasta društvenog standarda manjina svakako je previsoka ostatku države, cijena njihovog napretka je sudjelovanje u problematičnom i nemoralnom donošenju zakona u Saboru. Koliko li su samo nesposobnih ministara u Saboru svojim rukama podržavali, ne gledajući pri tome kvalitetu medicinske zaštite, gospodarske uvjete, pravednost, ne mareći za logiku, poštenje? Na uštrb cijele zajednice.
Siguran sam da su svi oni, uključujući i Darija Hrebaka i onog nekakvog njegovog u Saboru, ali i ona nekolicina čija imena pristojan čovjek ne izgovara, a koja drži većinu u Saboru isto tako gledali onaj drugi intervju Laure Covesi. S Nikolom Mažarom. Ista je to pašta.
Jer, u lopovsku vreću HDZ-a godinama je, polako ali strpljivo utrpavano pravosuđe, Ustavni sud, Državno odvjetništvo, gospodarstvo, novac iz europskih fondova, novac iz naših džepova. Trpalo se što se stiglo. Umirovljenicima je davne 2016. obećan porast mirovina na razinu dostojnu čovjeka, a nije napravljeno ništa, osim hvale prigodnim predizbornim povišicama od nekoliko EUR-a. Ustavni sud postaje nenadležan za sve što mu se pod nos gurne, naravno, osim ako to nije gurnuo HDZ. Pretvoreni smo u prćiju. Prćija anemičnog Andreja. Andreja koji u vreći nema samo još EPPO. pa ga proglašava nenadležnim.
Pa nije ti EPPO Ustavni sud u kojem sjede problematični tipovi.
I onda se pojavi neka Laura, maše rukama i smireno govori, E, tako to ne bu išlo.
I sada se ljudi koje zbog njihovih djela možemo svrstati u ono što Laura Covesi zove organiziran kriminal, nakon Laure Covesi javljaju i opet, kao da se ništa nije desilo puštaju dimnu zavjesu. Jer oism krađe drugo i ne znaju.
Da se bar javio pravi baja, pa da to nekako izgleda. Ovo što radi Nikola Mažar, nema veze ni s pameću, ni s moralom, ni poštenjem
Jer oni ni ne znaju što je to. Da znaju, mislim da bi i to ukrali.
