Dogodio se potres. Potres je uvijek sranje, igra prirode kojoj dopizde budale koje se nešto motaju na površini, pa se onako lijeno malo pomeškolji, poput tek probuđenog čovjeka ujutro u krevetu. Ovaj se nije dogodio ujutro. Dogodio se u pola dana, po cičoj zimi. Kuće su pucale poput stakla kad u njega udari kamen.
One novije, izgrađene HDZ-ovim poslijeratnim projektom obnove Banovine, kraja koji se oduvijek zvao Banija, nisu pucale, rušile su se kao da su ih sagradila prva dva brata praščića, iz lutkarske predstave Tri praščića u zagrebačkom Kazalištu lutaka. Srušile su se jer se kod gradnje tih kuća, poduzeća koja su ih gradila nisu željela zamarati raznim sitnicama kao što su betonski vezivi stupovi, a i nadvoja nad vratima i prozorima nije bilo previše, armatura u njima bila je tanka, a kvaliteta betona je takva kakva je mogla i bit, kad u njega staviš vrlo malo cementa. Jerbo, moralo se na jednu izgrađenu (obnovljenu) kuću na Baniji, sagradit jedna negdje na moru. Ili barem na zagrebačkom Podsljemenu.
Dugo prije potresa, s Banije su protjerani Srbi, baš zato da bi mogla postat Banovina. Banovina je ogledni projekt monstruoznog Jure Radića, ratnog profitera koji se od predratnog arhitekta premetnuo od jednog od najbogatijih Hrvata, iza kojega stoje upečatljivi provedeni projekti, od kojih svakako treba istaknuti Vatikanske ugovore, koji su Hrvatsku, sekularnu državu, gurnuli u sužanjstvo Crkve, a koji svake godine Hrvatsku koštaju milijarde, gradnju Masleničkog mosta na krivoj lokaciji, pa je tijekom zime uglavnom zatvoren, a promet se odvija nesmetano, po starom mostu stotinjak metara dalje,pa mosta u Trogiru, a to vam je kod Splita, a majstor Jure je kod projektiranja visine uzeo referentnu visinu mora u Trstu, to vam je u Italiji, nepunih 308 km zračne udaljenosti od Trogira, izmjeren krajem devetnaestog stoljeća, a to vam je pred sto pedeset godina, što samo po sebi govori kako je moderan arhiteta bio dotur Jure. Ona nesređena država u kojoj se Banovina zvala Banija, imala je izmjerenih pet referentnih točaka visina mora već krajem sedamdesetih, pa se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća visinska izmjera obavlja na temelju pet referentnih točaka u Dubrovniku, Splitu, Rovinju, Kopru i Bakru. Pa je most meštra Jure ispao, jebi ga prenizak, dva metra. Ako na njega postave one plastične ploče ko za kućice za kolica pred prodajnim centrima, malo natrackaju silikonom i evo ga, most može imati funkciju tunela, pa će Ćiovljani moći na kopno i kad je plima i kad su valovi. Slijedeći projekt majstora Jure, uvijek vedro Fernandelovski nasmijanog, valjda da mu se vide lijepi konjski zubi, bila je nesretna Banija. Koja je pretvorena u Banovinu, od dreka izgrađenim kućama u vrijeme poslijeratne obnove Banovine i istovremene, lopovski koordinirane opće betonizacije Jadranske obale i zagrebačkog Podsljemena, sve o istom trošku.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON PREZENTACIJE DJELA JURE RADIĆA (HDZ)
[URIS id=44465]Od svih projekata velikog neimara i domoljuba Jure Radića, skoro da sam siguran da će jedino projekt Vatikanski ugovori ostati za vječnost, dok će druge projekte riješiti Majka Priroda, ko od šale, onako iz pizdarije.
Priroda je razotkrila posranu guzicu Jurinog znanja i HDZ ovog poštenja. U manje od pola minute potaracano je sve. Priroda je okrutna, nije potaracala kuće koje su sagrađene diljem Jadrana i Podsljemena pokradenim materijalom iz Jurine obnove, a trebala je, da je imalo poštenja. Nego je udarila na sirotinju. Dok su konvoji hrane, robe, ma svega potrebnog za koliko toliko preživjeti u sred zime bez ičega, stajali na putu prema Petrinji, dok su se desetine tisuća građana uputile pomagati neznanim ljudima koji su ostali bez ičega, pokrenula se i država. Nažalost.
Savršeno dobru organizaciju preživljavanja koju su napravili volonteri, oslanjajući se na prikupljenu pomoć, predali su u ruke krajnje nesposobnog, neistinoljubivog politikanta Darka Horvata, ministra u vladi Andreja Plenkovića, čovjeka koji nikada nije izjavio nešto što bi se kasnije ostvarilo.
Kako sam fin, pa nisam napisao da je čovjek patološki lažljivac, ha? Još kada se k tome doda i savršena nesposobnost, komunikacijski diletantizam tog potrebitog (konačno se njegova omiljena riječ koristi na pravom mjestu i u pravu svrhu) čovjeka, dobivamo idealnog lika za zajebati stanovnike nekadašnje Banije, monstruoznim pokušajima pretvorene u Baniju.
Zajebati i zabiti im ga do balčaka.
Zemlja se još bogovski tresla, rupe u Mečečanima se još nisu ni sve otvorile, kad su se javili s zagrebačke Arhitekture i izjavili da imaju pripremljene idejne projekte tipskih zgrada koje su projektirane prema tim svim antipotresnim pravilima. Dvadeset projekata. 20. Svaka čast!
Vođeni starim iskustvom Ako ne želiš riješiti problem, osnuj komisiju, još iz vremena dok su bili samo zaprđeni komunistički aparatčici na dupetu izglancanih hlača izlizanih sjedenjima po partijskim komitetima, ministar Horvat i nesposobna, ali zato za krađu spremna stranačka družina mu, osnovala je nekakav Savjet za obnovu. Pa su u taj Savjet ugurali i ove s Arhitekture, kad se već hvale da imaju projekte. Jebiga, morali su da izbjegnu blamažu.
Dobro, valja biti iskren, pa priznati da je Savjet za obnovu osnovan već 24.9.2021. samo devet mjeseci nakon potresa koji je razotkrio posranu guzicu Radićevog znanja i HDZ – Radić poštenja.
U tom savjetu, osim dragog i vrlo pametnog i sposobnog doktora profesora s Građevine, Lakušića, Lakija sjedi još nekoliko inženjera, među njima i profesor Baletić koji je objavio vijest o dvadeset idejnih projekata samo sedam mjeseci ranije i buljuk državnih eksperata za sve i svašta, reklo bi se reproduktivaca širokog spektra, stručnjaka ni za što.
Onda su se po novinama počele objavljivati slike, točnije crteži nekakvih kućica, lijepo narisane, s lijepim travnjacima, slatkim autekima parkiranim na prilaznim stazama, a i odabir boja bio mi je onak, baš hercig. U tim kućama banovati će stanovnici Banovine. Slike banskih dveri za banovinu. Ondak je neko bacijo oko na te kuće i te crteže i začudio se ko što se pura dreku čudi, (postao sam fin, ne spominjem ni njuferice ni kurac), pa ustanovio da su te kućice nacrtane pretankih zidova. Pa će se srušit. Čim se majka priroda protegne u krevetu. Zajeb je u tome kaj ovi inđiniri koji sediju u tom Savjetu pojma nemaju o tome, kakve kurčeve kućice, kakve pastelne boje, ko je to nacrtao, ne znaju ništa. Ali iz aviona vide da to ne valja. Jer iza njih stoji višedesetljetni pravi, jebački rad i iskustvo. Ako oni kažu da je to govno, bez sumnje je, govno je, ne moraš prstom kušat. Partijski apartatčiki kaj sediju u tom Savjetu ionako kurca znaju.
Pa se naravno, pošteni znalac Baletić s Arhitekture povukao iz tog Savjeta. Nepuna tri mjeseca trebalo je čovjeku da shvati da ima posla s lopovima koji bi i slijepom cucku kost iz usta ukrali, a on svakako svojim imenom, iskustvom i čašću ne želi stajati iza još jednog upropaštavanja Banije.
Sve ovo pišem razjaren, najbezobraznijom rečenicom koju sam pročitao u zadnje vrijeme, a bilo ih je na pregršt, poslušajte samo izjave Andreja Plenkovića, pa će vam sve biti jasno.
Nesposobni i neistinoljubivi ministar Darko Potrebiti Horvat izjavio je:
‘Vjerujte mi, zamjenske kuće na Baniji bit će otporne na potrese’
Može li bezobraznije?
