Od izvora dva putića. Izaberite treći!

Postoje stvari koje možda i nisu bitne.

Onima koji ne znaju. A i ne moraju im bit, jer su na vlasti. Upravo zato jer ne znaju.

Koliko puta ste u životu bili u situaciji, da vam za plaće u poduzeću kojim upravljate treba desetak miliona kuna, plaća je recimo 15. u mjesecu, a desetog na računu imate sto tisuća kuna?

Jer ste morali platiti PDV, jer vam kupac kasni plaćanjem, jer ste dobili nekakvu ovrhu za nekakav spor koji se vodi dvadeset godina?

Kredit za plaće se ne podiže. Kad jednom upadneš u začarani krug dužnika radi plaća, uzmi kufere i traži novi posao.

Jer si firmu koju vodiš, sjebao!

Koliko puta u životu vam je na poslu nesretnim slučajem povrijeđen radnik? O drugim ishodima ne bih ni pričao, jer su užasne.

Koliko puta su vam organizirani neradnici i cugeri, fušeri za vrijeme radnog vremena, organizirali štrajk?

Koliko puta je poduzeće koje vodite bilo unakaženokretnskim i nepravednim sudskim presudama?

Koliko puta ste morali rezati brojne neopravdane povlastice koje su dane od strane vaših prethodnika, kako biste postigli barem nekakve uštede?

Koliko puta su vam bikovi sa gmajne kojima ste odrezali te povlastice jebale majku i oca. Sabotirali vas, podmetali, spletkarili, pisali anonimna pisma?

Koliko puta ste organima morali podnositi izvješća o poslovnim potezima razumljivih svim onim koji uistinu rade, a nerazumljivih organima i kretenima koji su postavljeni, a ne znaju kurca i sve im je sumnjivo?

Koliko ste puta morali kokošarima prekrižiti putni nalog, jer je da bi uhvatio pola dnevnice,  od Slavonskog Broda do Zagreba putovao osam sati?

Da li su vas nakon toga voljeli i poštovali?

Koliko puta ste morali beskonačno dugo pregovarat sa sjecikesama iz sindikata oko kolektivnog ugovora?

Koliko ste puta u životu bili u situaciji u kojoj morate odlučiti da li zaradu preusmjeriti u nekakvo povećanje plaća ili višak ili investirati u modernizaciju?
A radnici naravno, očekuju lovu, jebe se njima za nove strojeve i modernizaciju.

Na kakve ste sve prepreke dolazili u navedenim situacijama? Kako ste reagirali?

A u svemu tome, u pravilu, uvijek ste sami.

Meta vam je nacrtana na čelu, prsima. Leđima i dupetu.

Vi ste krivi za sve. Jer ste direktor.

Čovjek s iskustvom, kojem u poslu i nema novih situacija, sve je već viđeno.

Postoje ljudi koji te probleme znaju rješavati.

A da okolica i nije svjesna. Sve se odvija normalno, dolazite na posao, posla ima, plaća je pristojna i redovita.

Na poslu nema cugera i fušera, no dobro ima ih, ali je zanemariv broj.

I onda kažu kod mene je u poduzeću dobro.

I to ide samo od sebe?

Naravno da ne ide!

Jer ekipa koja vodi vaše poduzeće ima iskustva, zna kako djelovati u kriznim i teškim situacijama, a neke od njih ponavljaju se poprilično često.

U prošlu subotu, na druženju kreme političkih marginalaca u Ogulinu, jedan od njih važno je istaknuo da se smjenom vlasti otvara oko 1250 radnih mjesta, odreda visokopozicioniranih, za njihove pristaše.

Nitko nije pitao, koliko se otvara radnih mjesta kovinopojasara, tokara, skretničara, ljevača, kovača?

Nije pitao, jer nitko od njih niti ne zna da ta zanimanja postoje.

Jer skretničari, kovači, kovinopojasari, pa i tokari i glodači nisu interesantni niti HDZ-u niti SDP-u koji eto računa kako će na rukovodeća mjesta dovesti 1250 svojih ljudi, kako bi upropaštavali poduzeća u kojima rade ovi za koje nisu nikad čuli.

Crvene balvane koji će zamijeniti plave balvane.

A za ove koje nisu nikad niti čuli, jebe im se živo.

Sve ovo događa se već trideset godina.

Tupane i neradnike zamjenjuju drugi tupani i neradnici.

Vrijeme je za nešto drugo.

U stvari treće.

I HDZ I SDP se izrazito trude stvoriti podlogu za rađanje trećeg smjera.

Pa maknite se više, a vi dragi moji, pomaknite guzice i krenite trećim putem, što dalje od ovih jebivjetara.

Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,237SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Spectator na Twitteru

Jutros u kafiću, prvi red do mora. Frend koji boluje od Dinama, vrlo glasno izražava bojazan o tome ima li stadion u Osijeku semafor koji može prikazati dvocifreni rezultat.
Bojim se da ga sutra neće biti na kavi.
A baš je njegov red za platiti.
Jebi ga.

Govoreći o ekocidu, miinstar Fabijan kaže: "Među prvima smo u EU koji će imati takvo kazneno djelo".
Pa to je i normalno, Europi to ne treba, oni tako svoj opasni otpad izvoze u Hrvatsku (HDZ).

Nadam se da ću poživjeti još desetak godina, pa da doživim trenutak kad se pojavi vijest da je EK donijela paket mjera za pomoć Hrvatskoj, paket kojim bi se ublažile teške posljedice vladavine HDZ-a.

Blagotvoran utjecaj vode antimonovače na Benkovčane

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

Lički Osik, bolje da umre selo nego običaji

Dolazio sam često u Lički Osik. Imao sam tamo i prijatelje, prijateljstvo skovano poslom, brojnim druženjima. Dolazio k njima u domove. I oni kod...

A svi šute, čak i karoljubi!

Odapeo je Ratko Mladić. Koljač i zločinac. Nije mi namjera pisati o njemu. Jerbo je gadljivo. Samo bih želio reći, prekasno, puno prekasno je...

Gospić, grad budućnosti

Vrućine su takve da mi se čini da mozak počinje kuhati, isparavati. I po ovim vrućinama ukazao se Andrej Plenković, poput vrelog Sunca, svojim...