Sve je nekak, naopačke. Upside down. Moja poimanja logike, morala i poštenja svakodnevno su na kušnji. I pišem o tome, redovito. Počeo sam se pitati, možda je ta naopaka logika koja je meni nadahnuće za pisanje, prava stvar, a moja logika zapravo naopaka. Osjećam se ko šišmiš što visi naopačke. Možda je feler u meni.
Mi branitelji, (sam se sebi čudim, jer ne znam kad sam zadnji puta koristio tu frazu), suprotno mišljenju i javno iskazanom stavu velikog djela braniteljske populacije, naročito onog dijela koji je u rat punog srca ušao u rujnu i listopadu 1995. ili kasnije, mi nismo stvorili Hrvatsku. Mi smo se borili za nju, neki od nas na bojišnici iliti frontu, a veliki dio u Minkenu na šankovima pivnica. Hrvatsku smo stvorili svi mi. Ne samo branitelji. Svi građani. I učitelji koji su brinuli o djeci dok su im očevi bili na bojišnici. I tete u vrtiću. I radnice u tvornicama duhana koje su nas zatrpavale Croatiama. I žene koje su danima šivale uniforme, plele kape i seljaci koji su davali vojsci jesti.
Ne samo onih tristo trideset i šest tisuća branitelja koliko je naveo Franjo Tuđman, odmah po završetku rata. Stvorilo ju je i četvrt miliona onih koji su se osvijestili nakon rata i odlučili postati braniteljima. Pa sada cicaju povlastice. Jer im je sustav omogućio parazitiranje.
Ja se raspisao, pa sam primijetio da mi je tema ostala na drugom kolosijeku.
Dakle. Pravosuđe.
Čitam da je Županijski sud u Zagrebu tipa kojem je 54 godine, a silovao je svoju pastorku, osudio na dvije i pol godine zatvora.
Iako zakon propisuje za takva zvjerstva pet do petnaest godina zatvora.
A baja je dobio samo pola najniže zaprijećene kazne.
Gdje se nalazi rodilište za branitelje?
Svakakvog ja vraga znam. A znam i najvažnije. Kad ne znam, znam kako i gdje pronaći. Prvo njuškam po arhivi. Listam, psujem, oblačim jaknu pa se zaputim u arhivu. Tamo je hladno, samo po zimi. Po ljeti crkavaš od vrućine. Pa tražim. Psujem, kada nađem, slikam, i vraćam na mjesto. Ako ni arhiva ne pomaže, […]
Jerbo je, kako piše
Uvijek sam smatrao, da je nečije sudjelovanje u Domovinskom ratu (mislim isključivo na onih Franjinih 336.000) časno djelo. Država se vrlo velikom broju branitelja odužila pošteno.
Kao olakotno je cijenjeno da je optuženik sudionik Domovinskog rata kao pripadnik specijalne policije time da je u Domovinskom ratu sudjelovao od 1991. do 1995., nositelj je Spomenice Domovinskog rata i medalje Oluja. Sve navedene okolnosti dovedene u međusobnu vezu i u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotnu okolnost.
U članku nije navedeno, da je taj silovatelj bio zaposlenik te i te firme, tog i tog ministarstva. Samo da je bio sudionik u ratu koji je gotov pred dvadeset i osam godina. A tip ima pedeset i četiri godine.
Pedeset i četiri minus dvadeset i osam jednako je dvadeseti šest.
Što je rečeni gospodin radio, ono, od čega je živio od svoje dvadeset i šeste godine?
Ne piše, je li se gospodin u tih dvadeset i osam godina koji puta okoristio braniteljskim povlasticama? Ili ih je koristio stalno. Ili samo jedanaest puta? Ili osam puta? Pa se eto sada okoristio i braniteljskom povlasticom za slabo kažnjeno silovanje.
Ne piše je li gospodin s indignacijom odbio ponudu da se u punoj snazi, a puna snaga mu je po godinama i sada, povlašteno penzionira.
Pa dvadeset i osam godina sjedi doma, prodaje zjake i gleda pastorku kako povazda mrda guzicom njemu pred nosom. Pa je dobila što je tražila. Da nije tražila, garant bi to osjetljivi i pravdoljubivi sudac nagradio žešćom kaznom.
Uvijek sam smatrao, da je nečije sudjelovanje u Domovinskom ratu (mislim isključivo na onih Franjinih 336.000) časno djelo. Država se vrlo velikom broju branitelja odužila pošteno.
Povlasticama, dobrim penzijama, prednošću kod upisa djece u škole, fakultete. Prednošću u zapošljavanju.
A sada vidimo i da imaju i sudski popust. Popust na silovanje. Po nakaradnom i monstruoznoj logici suca.
Tipa koji je trebao biti uzor u svemu, kaznio je s upola kazne za gnjusno djelo. Smatra li sudac da je država stvorena samo zato da bi takvi mogli harati nekažnjeno?
Zakopčaš šlic i samo nehajno kažem, ja sam sudionik Domovinskog rata. I to je to.
Dobio je pola zatvorske kazne za gnjusni zločin, za nedjelo koje je kao branitelj trebao dobiti duplo. Jer je svinjsko. Jer je nečasno. Jer je iživljavanje na slabijima.
Nisam vidio da se javila njegova postrojba i rekla sramimo se. Samo to. Sramimo se.
Nisu se javili ni suci. I rekli sramimo se.
Ne srami se nitko. Jer je stvoreno društvo bez srama.
