Prije svih ovih štrajkaških zbivanja, svaki nastup Kreše Severa, koji ove godine slavi pedeset godišnjicu rukovođenjem sindikatom simbolično nazvanim NSH (Nezavisni hrvatski sindikati), obilježavala je fraza potrošačka košarica.

Kažem da se taj sindikat zove nezavisni samo simbolično, jer je poznato da je od samog početka presjedanja sindikatom, marljivi i poslušni Sever odlazio na Kaptol.

Po svoje mišljenje.

Zadnjih dvadesetak godina, valja priznati, on više ne odlazi na Kaptol za svaku sitnicu, jer sada ima mobitel.

Pa mu popi određuju što će reći putem mobitela, a ko zna možda i preko Vibera ili Whatsappa.

Danas je on istrčao sa prijedlogom skraćenja radnog vremena.

Svakako, njegov će prijedlog biti dočekan raširenih ruku, naročito kod onih koji dangube na poslu, od kojih velika većina na posao dolazi, naročito zimi, jer im je jeftinije knjavat u uredu u nekakvoj općini ili državnoj agenciji, nego doma palit grijanje.

Svakako mi nije jasno što o njegovom prijedlogu misle poslodavci u privatnim firmama, koji do Kreše Severa drže kao što Plenković drži do mišljenja opozicije.

Jebe im se za to.

Ko što se jebe Elektri u Gundulićevoj koja radi sa strankama do 15 sati, pa za reklamaciju za nerazumljive račune koje dobivaš, moraš nadrkanog šefa pitat slobodan dan, jer tamo čeka uvijek najmanje sto ljudi.

Iz iskustva, vrlo bogatog, znam da je efikasnost hrvatskih radnika, više-manje za kurac.

Znam jer sam radio i u državnim i u privatnim firmama.

Radnici na strojevima jedva stižu norme, a norma je samo i isključivo tehnička kategorija, nikako ekonomska, politička ili sindikalno kokošarska.

Pa će radnici, što je poprilično logično, za kraće vrijeme rada, proizvesti manje proizvoda, pa će i realizacija poduzeća biti manja.

Sredstva za plaću postati će manja.

Srati će se tanje.

Na stranu to što bi poslodavci odma smanjili plaću, jer nisu ludi plaćat nekog 176 sata (prosječna satnica), a da radi 142 sata.

Pa kada im još padne realizacija, na taj smanjeni  fond sati i manju plaćicu, opalit će im još smanjenje plaće radi manje realizacije.

To je kapitalizam na hrvatski način.

A nikada nisam čuo nikoga od sindikalnih debeloguzana da o tome pričaju.

Ni Krešu Potrošačka Košarica Severa.

Tvrdnja čovjeka koji naciju jebe u mozak čak od kada sam čuo riječ sindikat, obična je budalaština, neutemeljena na realnim činjenicama.

Cijeli nas život testeriše, a da proizvodio nije ništa, prodavao nije ništa.

Osim muda pod bubrege.

Hoće li Krešo Sever iz svoje debele platne vrećice subvencionirati one kojima je plaća smanjena radi njegovog, blago rečeno neodgovornog prijedloga?

Naravno da neće.

On je prdnuo, a vi duboko dišite.

• A nije se ni u jednom trenutu sjetio reći:
• Evo u HAC-u imamo 25% uhljeba po uredima.
• U HŽ imamo 32% uhljeba po uredima.
• U ministarstvima imamo 50% uhljeba po uredima.
• U Agencijama samo 75 % ljudi pojma nema što trebaju raditi, a plaće ne dobivaju.
• Imamo spoznaje da postoje mnogi korisnici svih vrsta mirovina koji ih nisu zaslužili.
• Dajemo podršku rješavanja tih viškova.

Nije, jer je to glasačko tijelo hadezeta, kojeg podržavaju crkvenjaci.

Koji daju naloge SMS-om, Viberom ili Whatsappom.