Naslovnica Blog Stranica 359

Kako se riješiti muha (Savjetnica.com, autor A.Z)

Objavio
Spectator
-
0

muha na hrani

Kako se riješiti muha

Objavljeno: Kategorije: Domaćinstvo

Želite li znati kako se riješiti muha? Kućna muha je jedna od milijun vrsta muha, koje se vrlo lako riješiti. Kako bi se riješili muhe ne morate je ubiti, ali je svakako možete otjerati iz svog prostora kako bi sigurno spriječili širenje bolesti i zaraza koje muhe prenose u doticaju s vašom hranom.

Prirodna sredstva protiv muha

Postoji nekoliko prirodnih metoda koje će vam pomoći da se riješite letećih napasti. Slijedi popis proizvoda zahvaljujući kojima ćete zaboraviti da ste ikada imali problema s muhama.
Klinčić
Klinčić je dobar u odbijanju muha jer muhe ne podnose miris klinčića. Klinčić je dobro pomiješati s limunom, a za smjesu je potrebno dva limuna i 50 klinčića. Limune se tada prepolovi i u svaku polovicu se zabode 12 klinčića.

Ulje klinčića se također može iskoristiti u borbi protiv muha jer ga možete nanijeti na kožu. Ono što prije nanošenja trebate napraviti je pomiješati ulje klinčića s maslinovim uljem i dobit ćete najbolji prirodni repelent. Potrebna količina je žličica ulja od klinčića i 10 žličica maslinovog ulja.
Bosiljak
Isto tako muhe možete odbiti uz pomoć bosiljka i drugog začinskog bilja, a bosiljak je samo potrebno posaditi u loncu blizu vrata. Bosiljak će muhe odbiti na samom ulasku u kuću, a okruženje će učiniti zdravijim.
Riječ je o biljci koje ima vrlo snažna anti virusna i antibakterijska djelovanja, a ako ga ne možete posaditi svakako osušite lišće bosiljka i povežite ga u vrećicu od porozne tkanine, te dobiveni smotuljak objesite na mjestu na kojem se najčešće nakupljaju muhe.
Limunska trava
Sprej od limunske trave će muhe držati daleko od vas i vaše kuće, a istovremeno je odličan za osvježavanje zraka u domu.
Ono što je potrebno je 12 kapi esencijalnog ulja limunske trave, boca s raspršivačem i 4 žlice tople vode. U bocu se ulije voda i esencijalno ulje te se prije upotrebe protrese. Dobivena mješavina spreja od limunske trave se nanosi na prozore i vrata, a bocu se savjetuje uvijek imati pri ruci.
Lavanda
I lavanda može biti od velike koristi, a potrebno je samo pola šalice ulja lavande natopiti na spužvu ili tkaninu koju se zatim stavlja u limenku i poklapa se. Nakon 24 sata se poklopac miče i limenka se postavlja na mjesto na kojem se najčešće skupljaju muhe.
Osim ulja lavande može se koristiti i ulje limunske trave, eukaliptusa ili peperminta. Ali ova ulja je prije upotrebe potrebno razrijediti vodom ili alkoholom u omjeru tri prema jedan.
Vino
Da biste se riješili muha, uspješno vam može pomoći i vino. Trebat će vam pola šalice, bijelog ili crnog vina i sredstvo za pranje posuđa. Sve promiješajte i ostavite pored prozorskog stakla. Muhe će prići šalici jer će ih privući miris vina, ali sredstvo za pranje posuđa će za njih biti pogubno.
Mlijeko, papar i šećer
Imate li problema s najezdom vinskih mušica, isprobajte ovaj recept koji se u Engleskoj koristi od davnina. U pola litre mlijeka dodajte četiri žlice papra i dvije žlice šećera. Mlijeko ulijte u posudu te mu dodajte papar i šećer te miješajte i pecite na laganoj vatri 15-ak minuta. Kada ste gotovi, ulijte otopinu u posude i stavite ih na mjesta na kojima se skupljaju mušice. Jednom kada mušice padnu u posudu, tamo će i ostati.
Napravite sami ljepljive trake
Iako ljepljive trake protiv muha možete pronaći u trgovini, one su često prepune otrova koji osim što štete muhama, štete i drugim životinjama. Stoga, najbolje će biti da sami izradite trake protiv muha. Lako se rade, a jednako su učinkovite kao i one iz trgovine.
Od sastojaka će vam biti potrebni: 1,5 decilitar kukuruznog sirupa, 2 žlice šećera, papir ili karton prethodno izrezan na trake, konac i škare. Napravite trake od kartona ili papira te na vrhu probušite rupu kroz koju provucite konac. Traku objesite na mjesto na kojem se najčešće skupljaju muhe.

Pomiješajte sirup i šećer te svaku stranu kartona ili papira obložite tom mješavinom. Ako vam se dogodi da sirup malo kaplje, ispod traka postavite posudu kako ne bi kapalo po podu.
Osim ovih prirodnih sredstava koji će vam na odličan način pomoći da se riješite muha, potrebno je kuću ili stan stalno održavati čistima. Pazite gdje ostavljate hranu. Nakon što pojedete spremite je u hladnjak ili u za nju prikladne posude.

Večernjak : Maknimo Bernardića, neka nas v.d. šef vodi…

Objavio
Spectator
-
0

Sjećam se, u vrijeme kada se spremalo izbacivanje Linića iz stranke, bio sam u Zagrebu, ručao sam sa jednim uglednim SDP-ovcem.
Čovjek je pametan, staložen, sa puno utakmica u nogama.
Ne bih ga dalje opisivao, jer je jako malo takvih u SDP-u, pa bi na kraju, bilo jednostavnije da mu kažem ime i prezime.
Uz bocu Dubokovića, sjedili smo na terasi i čavrljali.
Pitao me, nezadovoljan situacijom u SDP-u, što mislim tko bi mogao biti najbolji kandidat za predsjednika SDP-a, ako kojim slučajem GO odbaci izbacivanje Linića iz stranke, što bi dovelo do Milanovićeve abdikacije.
Spomenuo je Piculu, Komadinu, Ostojića, Bernardića.
Odgovorio sam mu dosta kratko.
Prvo Picula, zamolio sam ga, kao političara koji je u toku, da se pokuša podsjetiti makar i jedne Piculine rečenice, o bilo čemu, od bilo kada, uz uvjet da nije „Dobar dan“ ili „Do viđenja“?.
Okrenuo je očima i rekao, „Dobro, ajmo dalje“
Komadina? Opet sam zamolio za njegovu pomoć, pitavši ga da mi pojasni opis radnog mjesta župana, a Komadina jest župan već skoro dva desetljeća i jako je time ponosan. Zamislio se na kratko (inače, vrlo brzo misli) i kazao „Uhljeb“. Dakle, pokvareno ću ja, frajer je uhljeb već dvadeset godina, sa vrlo vjerojatno slabim radnim navikama, Nomen est omen.
Dobro, ajmo dalje.
Rajko. Tu nisam trebao njegovu pomoć. Rajko je intelektualac, pametan, ima ime. Ima i hobi. Štrikanje mreža, petljanje i spletkarenje. Nije profil za biti prvi. Nigdje ni pod kojim uvjetima.
Dobro, ajmo dalje.
Bernardić. E, on je pametan, lijepo izgleda, pristojan je. Ako se njega izabere, SDP će u roku dvije godine postati HSLS.
Pa dobro, što onda? Pita prijatelj.
Imate Milanovića… Odgovor je jasan i sažet.
Pred otprilike dva mjeseca, nazvao me prijatelj i kaže, da se podsjetio našeg razgovora. I da sam na žalost, bio u pravu.
Nisam likovao. Nisam se veselio što je najnaprednija stranka, koje je oduvijek imala svoje mane, postala HSLS.
A Bože moj, i Sophia Loren je imala svoje mane, zar ne? Svakako joj je najveća to što nikada nije došla do Garešnice.
Čitam pressclipping Večernjeg lista, od sutra.
Napis gospođe Maretić Žonje.

Presscut_VL
Članak počinje izjavom jednog SDP-ovca „U Davoru Bernardiću smo svi pogriješili. Mislili smo da će izrasti u kvalitetnog političara, da će raditi na sebi, da će uspjeti stvari promijeniti. Prošlo je godinu i pol dana otkako je postao Šef SDP-a i ništa, ali baš ništa nije napravio.“
Nipošto se ne bih složio sa tim gospodinom iz SDP-a.
Gospodin Bernardić je svojim postupcima, da li iz neznanja ili iz ne znam čega, uspio vrlo vrlo kvalitetno uništiti stranku do temelja.
Sjebao je sve što je mogo!
Još i više.
Nastavio je samo ono što je radio u Zagrebu osam godina, forsiravši nepismene ili polupismene kadrove, ali poltrone i uvlakače, vazelinske tipove, koji su potapali druge i udarali ih veslom po glavi, ne bili se dočepali nekakve stoličice ili foteljice.
Obećavao je svima sve i svašta, kupovao status i mir u stranci obećanjima.
Kada stranka nije mogla progutati toliko nesposobnih uhljeba, lopatama ih je tovario u Holding kod mentora i učitelja.
 Više na tu temu…
Ja se ne zamaram njegovim slikanjem sa kupusom ili Zagrebom, koji uistinu jest lijep po kiši.
Mene smeta njegovo kokošarenje sa Bandićem, guranje na liste u općine i skupštinu likova koji su direktno pod kontrolom Bandića.
Njih nije nekoliko.
Njih je preko sto pedeset u gradu Zagrebu.
Stopedeset raznih delegata i članova, sa liste SDP-a pod direktnom komandom Bandića.
Umiljato tele dvije majke siše.
A glupavi crvendaći to ne shvaćaju.
Ni malo. I da im dlijetom klešeš u tintaru, shvatit neće.
Da je pravde i pameti u crvenim glavama, Bernardićev kandidat, Hrestak, dobio bi na izborima tih sto pedeset glasova i još koji ako su im članovi  obitelji u stranci.
A on će dobit iljadu.
Da može sjebat stranku do kraja.
Guranje kandidata, koji je na proteklim lokalnim izborima doživio takav fijasko, da bi mu trebalo zabraniti uopće bilo kakvo javno istupanje (već su takve mjere bile davane u prošlosti nekakvim takvim likovima) je potez koji nije politički blesav, niti nemoralan.
On ima svoj razlog.
Naprosto, uvjeren sam da iza tog poteza stoji Bandić, koji svaki dan sve više preuzima infrastrukturu SDP-a, uz obilatu pomoć sa Iblera.
[stextbox id=’alert’ color=’000000′ ccolor=’e8e6e6′ bcolor=’e8e6e6′ bgcolor=’e8e6e6′ cbgcolor=’e8e6e6′ bgcolorto=’e8e6e6′ cbgcolorto=’e8e6e6′] To što je Bernardić „sakrivao“ deset dana rješenje o ovrsi, pa time izgubio deset jebenih dana, da ugledniji članovi pokušaju naći novac u vidu pozajmica, gurnuvši tako stranku u ruke Kikaša, a posredno, naravno Bandića, u bilo kojem poduzeću, privatnom ili državnom, dobio bi isti čas izvanredni otkaz i natovarili bi mu kaznenu prijavu zbog pogodovanja i nesavjesnog poslovanja.
Pa se ti misli brajko.
Na Zrinjevcu.
Katastofalan odabir najbližih suradnika, čija je funkcija samo povlađivanje i kimanje glavom, slatko i umilno cerekanje, dovodi stranku da tone svakim danom sve više.
Pa frajeri su polupismeni, jajare, koji misle samo ja ja ja ja.
Ima na tim listama svakakvih. I nemoralnih do balčaka, ali eto, pri vrhu su.
[/stextbox] Sve ovo što se događa u Zagrebu, događa se i u Bjelovaru i u Koprivnici, i u Požegi, događa se svagdje.
Članstvo luduje radi brisanja, smrdljivih muljaža oko izbora, podmetanja, upisivanja, brisanja, podizanja i spuštanja članarina.
A on šuti.
Što se dogodilo gđi Čubretović nakon maila kojega sam objavio? Ništa. Jedino se javila neka baba i hitlerovski bahato napisala „da reda mora biti, i da će i dalje raditi isto“.
Jebavat ljude u mozak. Jer im se oće, a drugarice i drugovi im to i daju.
Boli me kurac, te babe, ta Tamara i ta hitleruša mene neće jebavat, a vi drugarice i drugovi, izvolte.
Što se dogodilo gospodinu Vukasu nakon što je založio prostor SDP-a bez znanja Predsjedništva i GO?
Ništa, napredovali su, a za to se leti van, po kratkom postupku, opet ću ja, u privatnom i državnom poduzeću.
Članovima se prijeti, gospodine Bernardiću, ako to niste znali, ja Vam kažem.
Prijete im besprizornici i moralne ništice, jer normalan čovjek ne može prijetiti kolegi sa kojim bi trebao dijeliti iste svjetonazore.
Na sastanke Vam je jedno vrijeme dolazila policija, prijeti se da će se članovima zgazit noge.
Da bi Vi sa tim nasilnicima kasnije sjedili za istim stolom i slavili rođendan u društvu Bandića.
Al sam se raspizdio nakon prve rečenice.
To što gospođa Žonja piše da se udar na Bernarića sprema i na lokalnoj razini, nisam baš uvjeren.
Bilo je situacija pred tri ili četiri mjeseca, kada su se članovi predsjedništva pobunili. Pa pumpali svoje podređene,
Po birtijama, kletima u Zagorju, po svemu sudeći, Bernardić samo što nije pao. ( u vrijeme pripreme Programa stranke)
Onda na sjednici predsjedništva mir i tišina.
Najveći bukači nisu došli. Jedan je otišo rezat lozu u Žminj, ko i svaki puta kada zagusti. On inače tijekom tjedna vrši artiljerijsku pripremu, da bi onda lijepo zapalinđao i ne bi bio prisutan na sjednicama Predsjedništva.
Drugi je šutio ko pičkica. Zagorska posla.
Stranka ne funkcionira.
I nije dobar prijedlog dati jednom članu Predsjedništva da privremeno vodi stranku i da se odredi jedan kandidat.
Jer, u Predsjedništvu nema kvalitetnog kandidata.
Vjerujte mi.
NEMA!
Joško Klisović nije u Predsjedništvu!
Nećete valjda dati jednom od Vidovića da vodi stranku?

Analiza Spectatora: Zašto su ustavne promjene nužne i važne?

Objavio
Spectator
-
0

Ustav Republike Hrvatske.
Ne nije komedija iz pera Rajka Grlića i Ante Tomića, nego ona iz pera Vladimira Šeksa i ostalih suradnika.
Sjećam se živo, u vrijeme nastajanja Ustava, u Dubrovniku u hotelu Excelsior, koji je bio zatvoren, pa su ga otvorili za Šimu Đodana i suprugu mu Sonju, Šime je radio na Ustavu.
Svaki dan, pisao, šetao Stradunom, jeo obilato, pio obilatije.
Nakon mjesec dana, kada je bio gotov, trebalo je put Zagreba.
Recepcionar gurne Šimi račun pod nos za mjesec dana noćenja u dvokrevetnoj sobi, bogate konzumacije jela, puste butelje vina, žestice, sve je to on tamanio.
Gospar će Šime uvrijeđeno, „Ej, čovječe, kakve su to pizdarije, ja pišem Ustav Republike Hrvatske“ okrene se na peti elegantno, poput Hromog Dabe i uputi prema Zagrebu.
Svako malo, netko se spotakne o Ustav.
Koji je pisan nespretno, nedorečeno, koji sadrži brojne nedostatke i mane.
Po meni, najveći je problem u tome što je pisan po birtijama slavonske ravnice, uz pothlađenu graševinu, debelo rezani kulen, meku slavonsku rakiju ili u prelijepom Dubrovniku, a izgleda upravo kao da je pisan u Aptonovom hramu u Delfima, a pisala ga je sama Pitija.
Glavom i bradom.
Pa odredbe Ustava Republike Hrvatske glase:
Ibis redibis, nunquam peribis in bello. – Ići ćeš, vratiti se, nećeš u ratu poginuti.
Ibis redibis nunquam, peribis in bello. – Ići ćeš, vratiti se nećeš, u ratu poginuti.
Da se ne muče oni koji nisu učili latinski, a od povijesti znaju samo esencijalne činjenice:
–       da od stoljeća sedmog tu Hrvati žive
–       da je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav
–       da je Jasenovac bio izletište, nešto poput Čatežkih toplica.
Rečenice gore napisane i prevedene su potpuno iste, jedini je zajeb u zarezima. Pa stavljaš zarez kako ti paše. Ali, zajeb svih zajeba je u tome, da Pitija nije pisala svoja proročanstva, ona ih je govorila.
Zareze si stavljao sam, kako ti se sviđalo, naravno.
A Pitija je uvijek bila u pravu.
Tako je i sa našim Ustavom, časnom knjižurinom, u debelom kožnom uvezu, sa zlatnim slovima, na koji svakih pet godina polažu šapu ili nježnu žensku ručicu, doduše kratkih, poput ćevapa prstiju, pomazanici okićeni lentom i trtljaju nekakav tekst, koji im govori predsjednik ili predsjednica Ustavnog suda.
Jedva čekajući da to završi, pa da počnu lupati šakom po stolu, svirati klavir, sada uz mnoštvo oduševljene publike koja je do jučer držala u ušima čepove Odisejevih mornara, ili da odu do Čarlija na kavu i partiju viceva.
Brigu o Ustavu vodi ekipa vrlo ozbiljnih, besramno obilno plaćenih njuški, u ozbiljnim togama, sa dostojanstvenim facama, poput noja kad piša.
Pa oni tumače Ustav, koji je napisan, kako je napisan.
Nema se tu šta palamudit i govorit.
Dok sjede i jezivo skupim foteljama, ručni rad talijanskih i francuskih majstora, u posudi pred njima nalaze se zarezi, pa ta skupina nojeva koji pišaju, svečano i dramatično postavlja zareze na rečenice napisane u Ustavu.
Naravno, da je vjerojatnost da će dva puta za redom staviti zareze na isto mjesto u istoj rečenici zanemariva.
I kada cjelokupna javnost, od kamiondžija koji voze krave na sajam u Benkovac, do ustavnih stručnjaka, očekuje isto rješenje, jer tako nalaže logika, nema od toga vajde.
Jebi ga, ekipa je stavila zareze drugačije.
Pa ratni zločinci, koji su ljude do mrtva opijali akumulatorskom kiselinom, gangsterski mufljuzi, šefovi organiziranog kriminala, hodaju po cesti, jer, ne zato jer im je tako “pao grah“.
Nego jebeni zarezi.
I sada su se svi sjetili, da Ustav treba mijenjati.
Mijenjali bi i oni, koji ni u ludilu ne mogu skupiti jebeno mizernih pet posto, da se ušaltaju u saborske plaće i kasnije mirovine. Pa bi Ustav trebao omogućiti tim papanima da dobiju mirovinu od deset soma kuna.
Mijenjali bi i oni, koji imaju mirovinu od dvadeset i pet tisuća kuna, jer oni kao Džajić, imaju sve. Imaju i državu. I lovu. I ministre. I vlast. Ali ih se ne spominje u Ustavu. Što je nefer prema pola miliona frajera, koji ukupno nemaju pola miliona godina radnog staža.  Ali njihov je zahtjev malo složeniji, oni ne bi samo ušetali u tu knjižurinu, jer su ih već više puta zajebali, pa su trebali imat trideset soma kuna penzije.
A nemaju. E, da se to ne bi desilo, oni bi Ustav pisali. Guščjim perom, fino li šara…
Ali onda bi bili u Ustavu.
I drljali ga. To nije teško, ni malo!
Ajte vi pogodite rezultat utakmice Citadella-Bari, talijanske SerieB, u nedjelju 03.06!
Ha?
Prema tome, za napisat u Ustav, da se mijenja ime Republike Hrvatske u Braniteljska Republika Hrvatska, nije problem. Mali Jozo, dečko od 19 godina, koji je u braniteljskoj mirovini samo godinu dana, nekidan se hvalio da ima u tom svom kompjutoru autokotekt. Ti pišeš, a taj đava  ispravlja.
 Vezana vijest: Sjednica nove ustavotvorne komisije u tijeku
U Ustav bi se ugurale i vanjske urednice zabavnog programa, koje određuju koji film se može pokazati na telki, a koji ne. Traže da se Ustavom propiše, da se jedino može prikazivati film Četverored, a od serija Duga mračna noć.
Svaki tjedan. U više termina.
Dok se one trte i karaju sa ljubavnicima, mi ćemo gledati te filmove da ne mislimo na njih.
Ustav bi mijenjali i oni u peronospori i dijaspori, kao ljudi koji vole domovinu, više od vas i od mene, pa bi ugradili obavezu plaćanja poreza, za sve iz dijaspore koji glasaju.
Ako bi se zajebavali.
Ustav bi mijenjali i oni kojima ide na kurac da je Hrvatska sekularna država, pa bi od države napravili lovište, u kojem bi se uzgajala mala slatka dječica, čvrstih guzičica, a oni bi sa njima igrali lovice ili fanta ili igre istine.
Prisnaženo Ustavom.
Dok ovo pišem, nemam informaciju, a probao sam provjerit, da li tramvajci ZET-a traže da i oni proput Đure&plaćenika uđu u Ustav, sa svojim zahtjevom za beneficirani staž, koji ne bi trebali imati operateri-kirurzi, koji se sedam osam sati svaki dan, pod neviđenom stresom bore protiv smrti.
Drugih osoba.
Zgodno je, baš se dobro poklopilo, prekjučer je murja pucala po kombiju, u kojem je bilo izbjeglica onoliko koliko ih stane u jedan školski razred. Pa je izranjavala djecu, u glavu. Pucali su automatima valjda, nisu praćkama, sigurno.
Pa danas odma Sindikat murjaka traži povećanje ovlasti u takvim dejstvima. Pa će u Ustav ući da se po kombijima sa civilima, koji neće stati, ali eto, iz njih se ne puca na murju, ne smije više pucati automatima.
Nego zoljom.
Ustav bi mijenjali i desničari jer im smetaju Srbi i ostala manjinska sitnež. Kao znak zahvalnosti što im upravo ti Srbi i ta sitnež vire iz guzice u Saboru već 20 godina. I glasaju, kako se tim besprizornicima digne kurac.
Ustavom nisu zadovoljni ni crveni.
Ustavom nisu zadovoljni ni plavi.
Oni imaju isti razlog. Birali bi precednika države u Saboru. Pa bi izabrali Rajka Ostojića za fikusa za slijedećih pet godina. Svi imaju svoje motive.
Plavima se jebe ko sjedi na Pantovčaku, jer ionako će uz pomoć crvenih imati većinu i radit će šta oće.
Crveni imaju svoje motive, da se uhljebi Rajko, koji nema šanse više proći nigdje.
Pa kad nemaju kam sa tobom, pošalju te na Pantovčak..
Da glumiš slijepo crijevo.
Da, sada kada sam sve bacio na papir, bjelodano je. Jasno je i meni.
Ustav se mora mijenjati.!

Andrej na leđima podivljalog bika na Bikijadi u Radošiću

Objavio
Spectator
-
0

Tražio sam jedan stari svoj napis, pisan sjećam se dobro, na dan Sinjske alke, 2016. godine.
Kampanja je bila u tijeku.
Friški predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković, imao je jedno od svojih prvih ukazanja u javnosti nakon izbora za predsjednika adezeja.
Sve je bilo u redu. Pristojno. Sjećam se da sam se upitao :
„Najviše me zanima, kako će Andreja Plenkovića, uglancanog, besprijekorno školovanog, njegovanog, briselskog ćatu, prihvatiti publika bikijade u Radošiću?
Zaprđeni đikani, sa pivušom u ruci, zapišanih hlača, brade zamašćene janjetinom koja se jede „iz karte“ (natron papira), dok glasno podriguju i prde besramno.
Vjerna publika i glasači HDZ-a razdrljenih košulja, iz kojih proviruju ljubavni tepisi obilato natopljeni znojem“
Sada vidimo da sam ipak bio u pravu.
Jer Hrvatska je svakim danom sve veći Radošić.

Pročitajte i ovo:
Koji mi je kurac sve to trebalo?

Vezani članak : Koji mi je kurac sve to trebalo?
Građanska inicijativa Narod
Isprva pristojno zvuči, sve dok ne vidiš što stoji iza toga.
Onda skužiš da je naziv nelogičan.
Oksimoron.
Grupa zatucanih Ravnopločana, koji bi vozili podignutom ručnom kočnicom, naziva se građanskom inicijativom.
Skupljali su potpise za po tko zna koji referendum u zadnjih desetak godina.
Sada ih  smeta izborni sustav, za koji i ja mislim da je za kurac, ali ako želiš mijenjati sustav, moraš mijenjati Ustav.
Zvuči ko pjesmica.
Pa su se po ulicama, pred crkvama, valjda i u crkvama, moliteljskim zajednicama, centrima za duhovnu obnovu, skupljali potpisi.
Prvim pitanjem se izražava želja da se deregulira visina izbornog praga, koji bi se spustio na četiri posto, pa bi u Saboru, u kojem je inače cirkus, bio još veći cirkus. U koji bi bili pripušteni klaunovi.
Velik cirkus, poput Barnumovog, u kojem bi sada sudjelovali i klaunovi poput onih koje je u prošlom sazivu Sabora uveo Tomislav Karamarko.
Ona dva vrtna patuljka koja zajedno mjere metar i devedeset.
Pero Ćorić i onaj beznačajni cvergl zalizane kose Tepeš, pa bi u Saboru sjedio i zatucani Troskot iz Banjevaca, a svakako i onaj junak „preslagivanja“ Milivoj Špika, ridikulozni bahati klipan, koji je na izborima osvojio 181 glas, ali se uspio uvaliti u Sabor.
I glumio glavnu facu, svojim zatucanim stavovima, te bio vrlo glasan pobornik ideje o preslagivanju.
Fala Bogu, to ga cirkusanta više nema, takve konjine Plenković ipak nije pripustio u Sabor.
Ali zahvaljujući indoktriniranim i zatucanim urednicima emisije „Otvoreno“, naravno na poštenoj nam i sposobnoj državnoj televiziji, on je postao maltene moderator svake emisije.
Svako veće, bilo da je tema „Uzgoj golubova prevrtača u Pakistanu“ ili „Agrokor“, na kraju se prikazuje komentar o tome što misli umirovljeni (1958. godište!!!) fiskulturnik Milivoj Špika.
Sa velikim izbornim autoritetom, koji mu daje 181 osvojeni glas.
Posve sam siguran, da većina onih koja ga poznaje, nije glasala za njega.
Brojka ne laže!
Dakle, ovo referendumsko pitanje nije bit referenduma. To je samo celofan u koje su umotali govno.
Trapula leži u slijedećem pitanju:
„Želite li da se u Ustav doda članak po kojem zastupnici nacionalnih manjina odlučuju o svim pitanjima iz nadležnosti Hrvatskoga sabora, osim o povjerenju Vladi i donošenju državnog proračuna?“.
Kada sam pročitao prvi puta pitanje, nisam mogao vjerovati.
Odmah sam pomislio, slijedeća dva pitanja na referendumu, koji će valjda biti pokrenut slijedeće godine biti će:
1.     „Želite li da se po gradovima, radi ugodnije atmosfere, započne sa akcijom sađenja vrba?
2.     Slijedeće referendumsko pitanje svakako bi sadržavalo i Srbe i rečene vrbe u istoj rečenici.
Grupica zatucanaca, smušenjaka, koja je na žalost, svakim danom sve veća, ali su još uvijek u opakoj manjini, vrši divljački teror nad većinom.
Vrijeme je da većina jednom zauvijek izađe na te njihove referendume i pošalje ih tamo gdje im je mjesto.
Sve to se događa nakon vrlo jakog uzleta desnice, koja se sada već institucionalno u HDZ-u, lansirala visoko u nebesa prošle subote u Dvorani Dražena Petrovića.
Srbina, kojem bi da je živ, ti zatucanci uzeli pravo glasa da odlučuje o bitnim stvarima.
Sve ovo što se događa, direktan je novi napad na Plenkovića. Atomska s desna!Ali on to ne kuži, nije bio u vojsci!
Hibridni rat promijenio je frontu. Sada je fronta na TŽF-u.
Plenković sve to osjeća na svojoj koži.
Jasno mu je da je uzjahao bijesnog bika, koji se vrti, propinje i pokušava ga zbaciti, a svako malo, ekipa s desna uspije biku u dupe ugurati ljuti feferon.
Ali, on ne popušta.
Pa je lijepo objavio :
„Referendumska pitanja za koja je Građanska inicijativa Narod odlučuje, objavila da je prikupila potpise, su kompletno promašena i neodgovorna, svakako treba vidjeti jesu li potpisi prikupljeni na adekvatan način i jesu li u skladu s Ustavom.“
Hladni i kulerski odjeb.
Pa će sve napravit da odjebe te štakore, da se vrate u rupe iz kojih su istrčali.
Također je izjavio :
„Od samog početka duboko sam uvjeren, da svako diranje u prava manjina, s obzirom na stečena prava, nije u skladu s Ustavom i ne vidim kako bi se o tome uopće moglo odlučivati referendumom. S te strane, mislim da je takva vrsta pitanja kompletno promašena, čak neodgovorna. Smanjivati prava zastupnika na takav način, je nešto što je meni osobno, kao predsjedniku HDZ-a i predsjedniku vlade, apsolutno neprihvatljivo, to javnost mora znati, to govorim danas, jer nisam htio utjecati na proces dok se skupljaju potpisi”
Šamarčina je sletjela na obraz i Stiera i Vase i Kovača i svih ljubitelja Desanke Šakić (osim naravno Ilčića, koji je ljevak). Svakako Crkvu ne treba izostaviti sa tog popisa.
Šamarčina žešća od nedavne Istanbulske konvencije.
Na potezu je sada Crkva, Hodači za život, moliteljske zajednice i ostala zatucana klatež.
A do tada, u raznim Radošićima, uz čašu bevande pred lokalnim konobama pjevati će se uvijek iste pjesme.
U kojima se mijenjaju imena, prema potrebi…
„Gospe sinjska, ako si u stanju, uzmi Andreja, a vrati nam Franju. Oj Plenki jeba ti pas mate’, i onome ko je glasa za te.“
A Radošića je svaki dan sve više…

Više uhljeba nego kapi benzina

Objavio
Spectator
-
0

Gorivo je poskupilo.
Svaki tjedan nova korekcija cijena.
Na gore i nagore.
Hrvati se voze najskuplje u ovom dijelu Europe.
Bosanci se voze 20% jeftinije od Hrvata. Austrijanci oko 11%.
Oni imaju jeftinije gorivo, a mi imamo uhljebe koje plaćamo iz cijene tog goriva.
Tako se iz litre benzina plaća trideset lipa harambašama iz HŽ-a, onim istim koji kupuju strojeve za pet miliona eura, da bi bili isporučeni strojevi vrijedni tri miliona kuna. I nikome ništa!
Link
[stextbox id=’alert’ color=’0d0202′ bgcolor=’f0ec0e’ bgcolorto=’f0ec0e’]Prosječna cijena benzina je sada 10,63 kune, samo sedamdeset lipa je poskupilo gorivo za mjesec dana.
Kažem samo, jer možemo biti sretni, moglo je poskupiti i za deset kuna i opet, nikome ništa.
Na nabavnu cijenu uvoznog, gotovog benzina, spremnog na tankanje u rezervoare, koja je oko 3,7 kuna, zasjeli su svi mogući uhljebi i krvopije.[/stextbox] Pa svaki onaj, koji natoči gorivo na bilo kojoj stanici, plaća te uhljebe iz HŽ-a, Hrvatskih cesata, bez obzira što ih se plaća na tehničkom pregledu, što se plaćaju cestarine, uhljebima nikad dosta.
Ostatkom love financiraju se mirovine HVO-a u državi BiH, seljakanje ureda Predsjednice, obaveze iz Vatikanskog ugovora, nabavka starih aviona, super pametni mobiteli za super nesposobne državne činovnike, dok vi telefonirate sa nekakvog starog kineskog mobitela, napuknutog displeja.
Plaćate i kravat pukovniju, plaćate i HNS (one poznatije lopove), plaćate i izgradnju crkava u BiH, taman je pofalilo love za lijekove za teško bolesnu djecu.
Jebi ga!
A narod to sve lijepo trpi, pun povjerenja u Vladu, jer je Vlada lijepo izjavila:
„Pratimo situaciju i spremni smo reagirati ako to bude potrebno”.
Moš mislit!

Cookies – Kolačići

Objavio
Spectator
-
0

 

Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) .

Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne.

Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promijeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično.

Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu.

Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite.

Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera

Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta.

Što su privremeni kolačići?

Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju.

Što su stalni kolačići?

Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li Spectatorblog koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi Spectatorblog i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik.

Spectatorblog ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na spectatorblog.

Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Spectatorblog koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti spectatorblog koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Spectatorblog koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja spectatorblog ili partner omogućuje se putem kolačića koje spectatorblog, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

 

Dragim vjernicima sretan blagdan Tjelova, uz ukradenu sliku

Objavio
Spectator
-
0

Tjelovo. Katolička crkva, Tijelovo se obilježava u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.
Svetkovina se pojavljuje u 13. stoljeću, no zapadno kršćanstvo počelo ga je obilježavati tek u 14. stoljeću. Postoji legenda prema kojoj je augustinska redovnica Julijana iz samostana u Belgiji, imala viđenje punog Mjeseca, na kojem je opazila mrlju.
Mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju nedostatkom blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Mjesni biskup je na njezinu molbu uspostavio blagdan, koji se u početku zvao blagdan Euharistije.
Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom je taj blagdan htio proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila smrt. Tek u 14. stoljeću, blagdan se proširio na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Tijelovo je katolički blagdan koji se slavi u četvrtak poslije nedjelje Presvetog Trojstva.
U nekim hrvatskim krajevima ovaj blagdan se zove i  Brašančevo  a potječe iz 18.stoljeća.
 

Pucanje u glavu nezaštićenoj djeci je jako loše

Objavio
Spectator
-
0

Bio je rat.
Četrdeset i sedam dana proveo sam u okruženju. Bez ikakvog dodira sa obitelji.
Neprekidno granatirani, ubijani jedan po jedan.
Ne volim pričati o tome, kamo li o detaljima.
Kada sam se vratio kući, na rub ratišta, shvatio sam da puno ljudi nema.
Ni „naših“, a ni „njihovih“.
Otišli su put Njemačke, Austrije, Švedske, ma bilo gdje, samo da ih avet smrti, iskeženih krvavih zubi nije gledala i cerekala im se u lice.
I tamo su ostali živjeti.
Skućili se, osnovali obitelji, neki su i umrli.
Rijetko ih viđam, osim kada dolaze glasati, naravno da glasaju za one koji su stvorili Hrvatsku državu, iz koje su tako pizdunski pobjegli.
[stextbox id=’alert’ color=’0a0a0a’ bgcolor=’dbd7d7′ bgcolorto=’dbd7d7′] Svi ti Šveđani, Nijemci, Austrijanci primali su ih prijateljski, domaćinski, široke ruke, davali im smještaj, posao, brinuli se za njihovu egzistenciju.
A mi smo u to vrijeme razvijali i krojili državu, onako kako smo znali i umjeli.
I stvorili smo ruglo.
Što vrijeme više prolazi, ruglo je sve veće i veće.
Rat je prošao davno, ali u glavama mnogih, barem pola miliona Hrvata, još uvijek traje.
Sada su neki drugi ratovi.
Daleko, tisućama kilometara od nas.
[/stextbox] Ljude kolju, ubijaju bez razloga. I starčad, djecu, žene, nema iznimke. Kao nekad kod nas. Ista priča.
I sada opet ljudi bježe.
To je valjda u ljudskoj naravi.
Interesantno je, kada dođu u neku državu, udaljenu brat bratu dvije-tri tisuće kilometara, sa prekrasnim zelenim pašnjacima, plavim morem, lijepim cestama, ni jedan od tih se ne želi zaustaviti ovdje i pokušati zasnovati život.
Na ovom dijelu Europe.
Svi bi samo prošli, ušli kod Bajakova i za pet šest sati izašli na Bregani.
Bit će da su čuli za nas.
Za našu ekonomiju, za ljudsku toplinu, čovjekoljublje, altruizam, pa bježe od toga ko vrag od tamjana.
Uvijek je bilo bagre i ljudskog ološa koji je zarađivao na takvim ljudima, od toga da su im prodavali robu preskupo, do toga da su ih kriomice utovarili u nekakve usmrđene kombije i švercali preko granice.
Na relaciji granica – granica. Bez stanki za pišanje i sranje.
Boravak u Hrvatskoj nekoliko sati.
Prođu i zaborave da su ikada bili ovdje.
Čitam u novinama da je naša, strašno agilna i nadrkana policija pokušala zaustaviti kombi sa dvadeset i devet(!) utovarenih jadnika koji pokušavaju, iz strašno dalekih Iraka i Afganistana dospjeti do Njemačke o kojoj sanjaju.
Pa su pokušali zaustaviti kombi, koji nije htio stati.
Pa su onda, jednostavno počeli pucat po kombiju. Rešetali ga automatima.
Pucali „tri puta“ i ranili devet ljudi.
U kojem se nalazilo 29(!) jadnika, kojima je upravo to, što im je dopizdilo da bilo kakve budaletine pucaju po njima, bilo dovoljno da se upute na put dugačak nekoliko tisuća kilometara, sve da bi neke druge budaletine pucale po njima.
Nenaoružanima, gladnima, izmučenima.
Pa su tako rešetanjem kombija u glavu pogođeni 12-godišnja djevojčica i dječak, koji  su teško su ozlijeđeni.
Ostalih sedam je samo ranjeno u tijelo. Nije ih dobro strefilo.
Jer su htjeli proći, uči, ne znam, a i nije važno, u Hrvatsku.
Sada su u zadarskoj i gospićkoj  bolnici i izvan životne opasnosti.
Nakon svega nije jasno, zašto su ih uopće i primili u bolnicu?
Neka zabuna, ili?
O svemu tome se očitovao i Premijer.
Koji je izjavio da je „Ranjavanje djece jako loše“.
E, hvala Bogu, nije se izrazio na koji način je ranjavanje djece jako loše, onaj koji ja mislim da je mislio ili…

Uhvatilo lažnog branitelja

Objavio
Spectator
-
0

Pegula,
Jebeno je kad se rodiš bez sreće.
Bolje je roditi se bez kurca nego bez sreće, kaže moj prijatelj Vlado Š.
Zamisli, kolika je vjerojatnost da kad nešto mazneš, a u isto vrijeme, to isto mažnjava još  skoro pola miliona lopova, da baš tebe uhvate? (Hrvatska je u ratu imala manje od sto tisuća branitelja, a danas ih ima skoro šesto tisuća i još im broj raste)
Ufatilo te u društvu koje takve kao ti, uopće ne lovi! Dapače, ponose se tobom i takvima ko ti!
Ako je suditi po izreci p kurcu i sreći, moga prijatelja Vlade Š., taj nesretnik koji je ufaćen ima kurčinu, brat brate od trideset centi.
Pa ga svi vole.
Vole ga i referentice u mirovinskom, vole ga i referentice u Ministarstvu branitelja, niže rangirane, ali boga mi i one višerangirane šefovice, jer su čule da ga zovu Dokoljenko, a druge ga pak nazivaju Tronožac.
I tako naš Dokoljenko, nakon što je obilato bio čašćavan naklonošću ženskog dijela tih svih referentica, i njihovih šefovica, završi u novinama.
Doduše, prije toga je završio u murji.
Tamno su ga prvo u čudu pitali “Pa jebem ti lebac, pajdo moj, ko te to zajebo i prijavio?”
Ponudili ga kao prijatelja jednom ljutom, iz flaše skrivene u registratoru, na kojem piše TEKUĆA PITANJA.
Uz silne isprike i nelagodu, pa ipak je on njihov pajdo i jaran, sa kojim su danima evocirali ratne uspomene, ipak su ga morali prijaviti DORH-u.
Naš se Dokoljenko nije ljutio, ma ni malo!
Stari je on i prekaljeni borac sa šankova Knina, bikijada u Radošiću i Šestanovcu, redoviti sudionik domoljubnih događanja, pa i u šatoru je bio jedno tri mjeseca, ali je morao kući, ona njegova se ljutila, jer se ugojio dvadesetak kila i porasle su mu masnoće u krvi.
Ne daj Bože da umre, a braniteljska mirovina je tisuću EUR-a.
I prijave njega jarani iz murje, on se smije.
“Ne može mi niko ništa, jači sam od sudbine”.
Ali, jebi ga, desila se mala nezgodacija.
Neko nadrkano novinarsko piskaralo sjedi u hodniku murje, dokono maše rukom i tjera dosadne muhe.
Onda ga je spazio.
Zalijepio se za njega ki muva na govno, ne skida se.
Odma je shvatio, tu bi moglo bit materijala za napisat koju crticu.
Pa je nakon par dana, naš Tronožac, osvanuo i u novinama:
“ŠIBENSKO-KNINSKA policija izvijestila je kako je u policijskoj postaji Knin dovršeno kriminalističko istraživanje nad 54-godišnjakom osumnjičenim za prijevaru, i nad drugim 54-godišnjakom osumnjičenim za pomaganje u izvršenju ovog kaznenog djela. Osumnjičeni je, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist lažnim prikazivanjem činjenica, doveo u zabludu službenike Ministarstva hrvatskih branitelja u čemu mu je pomogao drugoosumnjičeni tako što je, kao nadležna osoba, takvu dokumentaciju za ostvarivanje statusa osumnjičenom ovjerio svojim potpisom, iako je znao da tamo navedene činjenice nisu istinite. Temeljem tako probavljene dokumentacije osumnjičeni je ostvario pravo na status po kojem je u vremenu od 1. lipnja 2003. do 5. srpnja 2015., kada mu je zbog zaposlenja obustavljena isplata, pribavio protupravnu imovinsku korist od 1.072.598,29 kuna, sve na štetu Republike Hrvatske”, priopćili su.
 
Protiv osumnjičenih će Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku biti podnijeta kaznena prijava”
[stextbox id=’alert’ bgcolor=’b33636′ bgcolorto=’b33636′] Frajer je imao mirovinu od soma eura, mjesečno!Za ne bit u ratu, a bit branitelj, glasan, nadrkan, pravi domoljub, uvijek mrk.
U sto četrdeset i četiri mjeseca mirovine, ovaj majmun je primio  petstotina trideset i dvije prosječne mirovine.
7.500 kunića je svaki mjesec slijetalo u džepove šankovskog domoljuba, junaka iz prvog reda bojišnice u podrumu ili u Minkenu.
I to ne puno, dvanaest godina.
U “mirovinu” je taj lik otišao 2003. godine, kada je imao trideset i šest godina.
Starosti, ne staža.
Te se godine mijenjala vlast, tako da mi nije poznato, ki ga je zbubao u mirovinu.
Čak oni, koji redovnim putem idu u prijevremenu mirovinu, imaju više radnog staža nego ovaj klipan godina života.
[/stextbox] Sve to nije bilo čudno nikome.
Nije bilo čudno korumpiranim plavim i crvenim  štakorima u Ministarstvu branitelja, dapače!
Oni su to poticali.
Prema brojnim svjedočenjima po portalima, novinama i na sudovima, ta govna su to sa ponosom radila.
Ali jebeš ponos, bio je važan dohodovni odnos.
Lova.
Krema za ruke!
Pisalo se o visokim dužnosnicima i dužnosnicima, koji su nemilice tražili lovu nekog trideset petogodišnjeg klipana, za sklepat ga u penziju.
Te, stvar se da riješiti, ali je skupa.
Pa se klipan domisli, drugi puta donese kuvertu.
Koja se samo uzme.
Za svoj osobni probitak.
Kokošari i govna.
Veći, puno veći, od ovog mudrijaša koji je od 2003. u penziji, a po godinama starosti sada, još bi moro radit sedam osam godina do penzije, crkavice od dva i pol soma kuna.
Oduvijek sam tvrdio, da u red najvećih ratnih zločinaca, svakako spadaju, dr Rubala sa svojom lopovskom bandom, te štakori iz Ministarstva branitelja, koji su svi za lovu, bubali nemilice mlade i radno sposobne krkane u penzije.
Od soma EUR-a.
Ratni zločinci nisu samo oni koji su pucali, ubijali, rušili. Ravnopravni su im oni koji su za svoj financijski probitak sustavno i godinama uništavali ovu državu.
Ne, to nisu ratni profiteri, koji su posebna vrsta gamadi.
Ovi su gori!
Sve su to radili samo za imat , ne znam, za lovu u banci, školovanje djece, kuće i vikendice.
Sve ono što svaki od nas želi, ali ima kurac.
Kad će se njima sudit?
Ovom karonji će otet pare koje nije imao pravo dobivat, za jedno dvadesetak godina, dok dođe do suđenja.
Još ako dođe kod najpoznatije šibenske sutkinje, proglasit će ga herojem, odlikovat i država će mu morati platiti odštetu.
Država je kaznila, vrlo simbolično, Dragu Rubalu, bit će da  suci sa pažnjom gledaju njegove idiotske emisije na televiziji.
On je pravomoćno osuđen, bio je na trpanju godinu dana, u zatvoru, kažu zlobnici da je on htio još.
Ali oni, koji su ostali nekažnjeni, koji su se obogatili preko svake logike, izvan realnog dosega njihovih sposobnosti i njihovih radnih mjesta, ta gamad nam se i danas smije u lice.
Oni su danas “ugledni” članovi zajednice.
Oni odlučuju.
Njih se pita!
Ali, siguran sam, uistinu siguran…
Da će se i njih jednom pitati, s kojim pravom su sjebali državu, nakrcavši tisuće normalnih, zdravih,  radno sposobnih ljudi u mirovinu, u dobi od trideset godina.
Na mirovinu od soma eura, kada je prosječna mirovina u Hrvatskoj tristo eura.
Nadam se.
Da će ih ispitivati detaljno.
Vrlo detaljno…
Pitat če ih kada love za mirovine više neće biti.
Ni za koga.
Hvala Bogu, ni taj dan nije daleko.

Jasenovac i Gradiška Stara u “Dobar dan Hrvatska”

Objavio
Spectator
-
0

Događa li se i vama da ponekad, iz čistog mira napravite nešto što nikada ne radite, a za što unaprijed znate da je čista glupost.
Tolika glupost da čak i boli.
Priznam pokorno, meni se to ponekad desi.
Tako sam jučer, iz čista mira, zdrave svijesti i pameti, bar tako mislim, okrenuo Prvi program HRT-a.
Gledao sam emisiju „Dobar dan Hrvatska“.
Dobar dan mi je zaželjela životinjska farma sa Prisavske katedrale duha.
Voditeljica Marina Medved Nešto i Frano Ridjan. 
Duet kakav se ne može vidjeti niti na lokalnim televizijama koje se emitiraju iz podruma u nekakvoj zabiti u Lici. Dakle, ta medvedica sa naušnicama od dvadeset deka svaka, kojoj su rekli da mora imati izraz lica kao da puše u vrući čaj, jer to je najjeftiniji način da imaš pačja usta (jer gospodin Nešto nije investirao par soma eura u silikone) i čovjek konjskog prezimena, sapet u tri broja premali sakotić, odlučili su nakon nekog inovatora ugostiti svoga „kolegu“ novinara.
I to ne običnog nounara koji mora pratiti svakodnevno Instagram profile svjetskih profuknjača, nego istraživačkog novinara.
Hrvatskog Tibora Sekelja novinarstva.
Taj je istraživač posebna priča.
Lik je nadrljao knjigu, poprilično lukavo, jer je tema u nas Hrvata, vrlo životna, radi se o događajima pred osamdeset godina, pa će u zemlji u kojoj tri-četiri smušenjaka kupuju knjige i čitaju ih, njegova sigurno imati dobru prođu.
Lik se zove Igor Vukić, a knjiga se zove „Radni logor Jasenovac“.
Tip mrtav ladan objašnjava da je njegova knjiga produkt dugog i temeljitog rada, spominje da je moro gledat u nekakvih sedamdeset kutija, vrćkat papire, fotokopirat.
Sa arhivima po drugim državama, u kojima se nalazi obilna arhivska građa o Jasenovcu, nije se htio bakčat.
Nema potrebe, da bi nadrljo knjigu, sa zadanim ciljem nije trebo ni te kutije preokretat. Nije trebo nigdje ni micat.
Osim u kladu i na pivušu poslije popunjavanja tiketa.
Ma svašta je taj novinarski bard, kolega ovo dvoje sa životinjske farme, morao raditi, mislim ja ljutito.
Moro je kopirat, falsificirat, izmišljat.
Sve mi se čini, da i nije puno vodio računa da to što laže, barem bude logično povezano.
Ionako, oni koji će kupiti knjigu ne čitaju sa razumijevanjem
Jer, ni sami autor ne djeluje da može bilo što povezati, osim žniranaca na cipelama.
Pa tako trabunja da su Židovi odvoženi u njemačke radne logore masovno, a u Hrvatskoj je ostala jedna „grupa“ koja je upućena u Jasenovac.
Slušam, ne mogu vjerovat.
Psujem, „Da Bog da te grupno jebali svi čitaoci knjige“
Ta „grupa“ je imala valjda neviđenu sreću „jer je prema tvrdnjama tadašnjih suvremenika puno veća vjerojatnost bila da će preživit u Jasenovcu nego u logorima diljem Europe“.
To što nije preživio skoro niko, nije spominjao.
Eto frajer pruža dokaz ustaše su bili dobročinitelji dijelu Židova.
[stextbox id=’alert’ bgcolor=’ad3636′ bgcolorto=’ad3636′] Svašta je taj tamo srao.
Dok je on srao, gospođa Medved Niko doživljavala je orgazme. Bestidno i javno.
Trzala je pačjim usnama, rinčice su joj se njihale toliko da sam se bojao da će joj se ušesa spustiti do poda od težine, pod udarcima orgazmičnih valova.
Kimala je glavom, trzala, samo je valjda neviđenom samokontrolom uspjela izbjeći da ne stenje i govori „to, to, daj daj, jošššš“
Trebalo bi emisiju reprizirat, ali u noćnom porno terminu, samo nisam siguran što bi vanjske suradnice-direktorice programa HRTa, Udovice poginulih branitelja, rekle o tome.
Ne bih dalje prepričavao razgovor, jer  taj razgovor nije vrijedan citata, ali ni prepričavanja, čemu? [/stextbox] Ako želite slušati takve razgovore, odite oko osam sati u bilo koju kvartovsku birtiju, naručite pivo i slušajte kvartovske đikane koji uz pivo i tikete kladionice meritorno kenjaju o povijesti.
Uostalom, ja kao zlobnik, dajem vam izrezak iz te emisije koju sam se zajebo i gledo, pa gledajte i vi.
Ako imate želuca.
Dobar dan Hrvatska, ili je ipak Laku noć Hrvatska?
 
[stextbox id=’alert’ bgcolor=’3076ab’ bgcolorto=’3076ab’]Poznato je da mi Hrvati, inače vrlo inteligentan, kvalitetno školovan i politički pismen narod, koristimo u važnim zgodama citate iz pjesama, prisnažujući ih kao povijesne činjenice.
Pa je tako dr. Tuđman koji je inače drobio svašta, pa je na Generalnoj skupštini UN da bi prisnažio pravo na državu: „od stoljeća sedmog tu Hrvati žive“ citirao pjesmu kaštelanskog pisnika Igora Cvitića, napisanu koju godinu ranije.
Kao dokaz za pozdrav „ZDS“ navode historičari iz birtije, fudbaleri iz Australije i ostala klatež,  spominje se libreto opere Nikola Šubić Zrinski, jedini je zajeb što tamo niko ne urliče  da su spremni za doma.
Taj „kolega i istraživač“ se nije referirao na prekrasnu baladu „Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara“, ponosno pjevanu upravo u vrijeme kada su ustaše eto, pružale Židovima veću šansu da prežive u Jasenovcu.[/stextbox] Naravno da knjigu neću kupiti. Ne sviđa mi se ružna ljubičasta boja knjige.
Pa tako nikad neću saznati, da li je u njoj napisano ovo:
“NDH imala stanovitih devijacija, ali je sve ostalo bilo u redu. Jasenovac nije bilo lječilište, ali ni mučionica. Eto, treba znati da su jasenovački logoraši u okviru dramske sekcije na scenu postavili Tijardovićevu operetu Mala Floramye koja je u tom radnom logoru imala više izvedbi.”
Nakaradna i monstruozna izjava Dr. Nedjeljka Mihanovića, bivšeg predsjednika Hrvatskog Sabora. Sa žaljenjem sam konstatirao davno, kada je to akademik, naravno HAZU (jebate baš su ovo akademici iz Sabora neke čudne biljke), to prokenjao, da mi je strašno žao što on, akademik, nije tada odigrao ulogu studenta Mirka, koji traži svoju Floramye, ali je nemre nać, jer su je baš pred predstavu zaklali i bacili u jarak, dok su se ustaše, čuvari logora cerekali gledajući Mirka kako traži svoju Floramye.
Vikali iz publike „Toplo, hladno“
Jebate, umrijet ću u neznanju, jer knjigu kupit neću, pa neću znat  ni ovo:
„Nakon toga otišli smo u koncentracijski logor, koji je bio smješten u nekoj tvornici. Užasne prilike. Malo muškaraca, mnogo žena i djece bez dovoljno odjeće, noću leže na kamenu, ucviljeni su, kukaju i plaču. “Zapovjednik logora” – usprkos kasnijoj Poglavnikovoj povoljnoj ocjeni, običan lupež; ignorirao sam ga, ali sam zato svojoj ustaškoj pratnji rekao: “U ovakvim prilikama čovjeku dođe da povraća… samo da povraća, moja gospodo!” A ono najstrašnije: dvorana uz čiji uzdužni zid na oskudnoj slami, koju su zacijelo bacili ovamo samo zbog moje “inspekcije”, leži oko 50 gole djece, dijelom već mrtve, a dijelom na umoru! Ne treba zaboraviti da su izumitelji koncentracijskih logora bili Britanci u Burskom ratu. No ta mjesta užasa dosegnula su vrhunac ovdje u Hrvatskoj, pod Poglavnikom, kojeg smo mi postavili. Navodno je najgore u Jasenovcu, gdje, doduše, ne može zaviriti običan smrtnik.Pomoću prevoditelja razgovarao sam s mnogima od tih jadnika, pružio im i ruku, i mnogi od njih mogli su vjerojatno odmah nakon mog odlaska otići kući, gdje su, naravno, gotovo bez iznimke našli uništene domove. U kandže tih zločinaca dospjeli su čak i radnici koji su bili angažirani u Njemačkoj. Zapovjedio sam da njih i njihove najbliže odmah puste na slobodu.“
To je o Jasenovcu pisao general Edmund Glaise von Horstenau njemački vojni izaslanik u NDH, u knjizi „Zapisi iz NDH“, koji o Jasenovcu i ustašama piše s gađenjem.
Gleise Von Horstenau …
 
Ne, nemojte spominjati nekakvu Karolinu, koja je urednica te emisije.
Karolina je beznačajna.
Samo mali čir na tijelu prepunom gnoja.
Ekipa kojoj vrlo redovito, štreberski plaćam osamdeset kuna svaki mjesec, (20 štruca malog bijelog kruha, mirišljavog i reš pečenog) pretvorila se u Ustašku Dalekovidnicu i Krugovalnu Postaju – UDKP
Ne sada, dugo već.
Ova šojka voditeljica blesavo napučenih pačjih usana, koja se cereka ko lud na brašno, dok drži knjigu o Jasenovcu.
Pa čovjek konjskog prezimena u malenom sakotiću.
Pa novinar i istraživač iz kvartovske birtije, koji svaki puta kada popije pet šest „Zrinskih“ pade u Croatiatrans.
Izviru ko zmije ispod kamena,

I svi me oni za moje nemale pare, jebu u moje slobodno vrijeme, u mojem vlastitom domu, na mojem skupom televizoru.
Pa dobro, stoko, doklećete?

1...358359360...366Stranica 359 od 366
Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.

10 Corporate Drive Suite #300. Burlington, MA 01803. Telefon +385 92 432 41 72

[email protected]

Najnovije

Spectator