Jebeno je to kad ostariš, a ne uhvati te spondiloza. Pa ti se kičma savija baš onako kako se prohtije onima koji vole savijati tvoju kičmu.
Jebeno je kad ostariš, a ponosa nemaš, ali imaš ponosan izgled, stav i govor.
U beskrajno nadmudrivanje dva brda oko izbora predsjednika/ce Vrhovnog suda umiješao se i Milorad Pupovac.
Onako star, trebao je biti pametniji, pa znati da kad se dvojica tuku, treći dobiva batine.
Dugo godina onako taman ispod radara, bavio se etno biznisom, pretvorivši od svoje nacionalnosti profesiju. Prepun velikih riječi iza kojih nisu stajala djela. Samo probici.
Više je u tri mjeseca za Srbe, kao narod napravila dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić nego Milorad Pupovac u trideset i kusur godina davljenja politikom.
Čovjek koji podržava vladu i politiku koja je u potpunosti upropastila krajeve nastanjene Srbima, stogodišnji predstavnik Srba, digao je glas.
U zao čas.
Po nalogu svojih gazda, ovaj puta s ove strane granice.
Namjerio se ovaj puta n nekoga tko nema dlake na jeziku. Na nekoga tko je na početku mandata rekao da nema instrumenata za utjecati na politiku do li svojih riječi.
I da će govoriti. Ukazivati.
Namjerio se starac savinute kičme na nekoga tko se ne libi kazati bobu bob popu pop.
Starina savitljive kičme, sijeda glava bez ponosa, skočila je na mig s brda.
I izazvala lavinu, septička jama prolila mu se na glavu.
Jebeno je to. Ko u onoj dječjoj…
