Vruć je ljetni dan
Na stolu u prostranoj sobi papir i nalivpero. Pelikan. Crna kapica poklopca i zeleno crne crte na nalivperu. Sjeo je za stol, praćen pogledima ljudi koji su sjeli na slobodne stolice u klimatiziranoj sobi. Šmekerski je skinuo kapicu, uzeo papir, pogledao na trenutak prema prozoru prekrivenom gustim bijelo zavjesom, uzdahnuo i počeo pisati. Tišinu sobe paralo je škripanje nalivpera po finom papiru. Ljudi koji su sjedili u tišini, bez daha, kao da su mrtvi netremice su pratili kretanje pera po papiru, koje je ostavljalo plavi trag. Trajalo je nekoliko minuta.
Zastao je, uzdahnuo, pa nastavio pisati. Pisao je bez prestanka. Onda je stao. Glasno je rekao Napisano je. Izvježbanom kretnjom stavio je kapicu na nalivpero i pažljivo ga odložio na stol.
Pažljivo je primio papir, kao da se boji da će prstima razmazati tintu. Desnom rukom uzeo je male metalne cvikere i stavio ih na nos, zavalio se u fotelji, lagano, onako otmjeno, kako su ga davno učili roditelji.
Nakašljao se, i počeo čitati ljudima koji su bez daha čekali. Ugodan bariton širio se sobom, u kojoj se tišina nožem mogla rezati.
Bez zastajkivanja čitao je, jasno i razgovijetno.
Dragi prijatelju Vili,
Je li istina ministre da je u svibnju 2021. g. na sjednici Nacionalnog povjerenstva kojim je predsjedao državni tajnik zaključeno da se koeficijenti specijalista/užih specijalista izjednače jer rade iste poslove jednake složenosti?
Je li istina da zaključak niste prezentirali na Vladi RH?
Je li istina da je Zakon o radno-pravnim odnosima liječnika samo mrtvo slovo na papiru?
Nije li istina da ste medicinskim sestrama odavno trebali priznati VSS i dati veće koeficijente?
Je li istina da mutite vodu prozivajući liječnike za manjak empatije prema medicinskim sestrama, samo da se u toj mutnoj vodi jasno ne vidi nečinjenje, nepostojanje stručnog upravljanja sustavom, nedostatak vizije i hrabrosti donošenja odluka?
Ne trudite se odgovarati, svi znaju odgovor, uključujući i Vas i Vašeg šefa
Niti dobar dan, niti pomoz Bog, niti piš me vrit na kraju.
Sjedili su, odobravali kimajući glavama. Sve učeni i pametni ljudi, koji desetljećima rade svoj posao. Spašavaju ljuske živote. Uz pomoć medicinskih sestara i ostalog medicinskog osoblja spašavaju vašu djecu, vaše majke i očeve, vašim prijateljima vade srce, operiraju ga i vrate natrag, pa ih vraćaju u običan život. Ljudi koji su svojim radom znatno doprinijeli lošem stanju mirovinskog fonda, jer su svojim radom, znanjem produljivali živote umirovljenicima, starim ljudima, od kojih bi mnogu umrli da nisu imali stručnu pomoć.
Glavni primarijus ludnice koja se zove država
Pismo su pisali glavnom primarijusu države, glavnom liječniku države, države koja je samo bolnica za umobolne osobe.
Jer, struka, jer liječnici i sestre i ostalo medicinsko osoblje, ljudi kojima je jedini poziv spašavanje ljudskih života ukazuju na probleme svom vrhovnom liječniku. A vrhovni liječnik pažljivo pod na kraju podignuti tepih, probleme partvišem, liječnički pedantno mete i prekriva ih tepihom.
Problemi ne postoje. Liječnici se ne bune. Sestre nisu ne zadovoljne. Sve je super i sve je za pet u zdravstvu koje vodi Vili Beroš. Sve prljavštine pospremljene pod tepih, liječnički pedantno.
Skoro će dvije godine od dana kada sam dobio snimku razgovora Vilija Beroša s doktoricom Dijanom Zadravec, snimku koju sam objavio na ovom portalu, a možete je pogledati ovdje. Snimka je to koja je postala medijski hit, pregledan oko 110.000 puta na Youtube Spectatorovom kanalu. Kakvih sam sve pizdarija imao radi te objave…
Nemoćni Vili u razgovoru jasno i glasno kazuje da kadroviranje ne vodi on. Nego nekakav Andrej. I nekakva stranka, biti ću pošten pa istaknuti da nije rekao koja stranka. Tako da možemo samo nagađati. Ako bi se zajebavali..
Kupanje u kadi nesposobnosti
Vili Beroš, osoba koja se svaki dan kupa u kadi nesposobnosti, pogodovanja prijateljima, dodjele važnih poslova firmama koje s tim poslovima veze nemaju, jedina veza im je poznanstvo i prijateljstvo s Vilijem Berošem. Čovjek koji svoje odluke donosi po napucima premijera i Crkve, liječnik koji ignorira rastući broj oboljelih od korone, drugu ljetnu sezonu za redom, da bi dan nakon Velike Gospe počeo puhati u diple pričajući o rastućem broju oboljelih. A jučer smo imali 1.000 novooboljelih. To ministar ne zna, vjerojatno se bonvivanski provodi u društvu celebritya, ni na kraj pameti mu nije pripremati se za novi kolaps zdravstva koji će početi odmah nakon Velike Gospe, upravo kako to nije činio nu prethodna dva ljeta. Pa je ostao na položaju, iako je od korone umrlo više ljudi no što je Domovinskom ratu poginulo. Iako je na desetine tisuća ljudi pomrlo radi izostanka liječničke njege. Jedan od ministara koji ništa napravio nije da se građanima omogući efikasnije i jeftinije liječenje, ništa nije napravio da bi se suprotstavio supremaciji moćnog Medikola. Naprotiv, uveo je kao bitne faktore nekakve cvjećarke i fotografe, prepustivši im bitan sustav zdravstva.
Sustav o kome direktno ovise životi ljudi
Čovjek koji ima grižnju savjesti, pa zbog nje ne nabavlja MR uređaje koji bi bilo dostupni građanima. Čovjek koji nema problema sa savješću kad mu liječnici imaju grižnju savjesti, pa u bolnicama cijeli ginekološki odjeli ne izvode pobačaje, jer ih muči savjest. Ali će zato liječnici koje muči savjest, savjesno uputiti žene u privatne klinike, na kojim će im ti isti liječnici savjesno napraviti pobačaj. I marljivo i savjesno naplatiti. Liste čekanja za pregleda u bolnicama duge su, kad bi ljudi koji čekaju preglede stajali u redu, red bi se protegao do Vladivostoka.
I na sve ovo, još mu iz ugodno klimatizirane sobe, na finom papiru, plavim Pelikan nalivperom, pišu nekakva pisma, s kojima se on u ove vruće ljetne dane mora zajebavati i gurati ih pod tepih. Pišu njegovi kolege, liječnici. Jedina je razlika među njima što oni moral imaju, a on ga nema. Moral nema jer ga ne mora imati. Jer ima iskaznicu. Koja je jača od bilo kakvog morala i bilo kakvog Hipokrata, koji je ionako davno umro. Ko ga jebe.
Moral mu je operativnim zahvatom odstranjen. Pa ga nema. Kao što ga nema ni grupa od sedamdeset i sedam saborskih zastupnika, koja unatoč svemu tome uporno podržava takvo zdravstvo kojem je na čelu Vili Beroš. Zdravstvo koje muči liječnike i sestre i ostalo medicinsko osoblje. Zdravstvo u kojem ljudima rastu brade do pojasa dok dočekaju dobiveni termin za CT.
Prošla saborska sezona pokazala je svašta. I sirovine koje prijete i vrijeđaju zastupnike. I budaletine koje imaju nekaj za reći. I bestidnike koji pričaju o moralu. I puno praznih riječi, skoro jednako toliko koliko je puta bila prazna sabornica.
A najgore što se pokazalo prošle saborske sezone, da gamad podržava ministra čiji loš rad vrlo često oduzima ljudima pravo na ono najvažnije. Treći puta pokazali su svoje prljavo i korumpirano lice. Treći puta oduzeli su građanima pravo na kvalitetan život.
—
Nema leba, draga moja
Dok ovo pišem, zvoni telefon. Prijateljica zove. Ponosna majka mlade liječnice. Smalltalk, pita što radim dok sam na moru. Pišem. O Vilčeku. Uzdah na drugoj strani. Nije joj jasno, kam ovo sve ide. Nigdje, odgovaram ja. Kad se njena kćerka, ako Bog da uda za desetak godina, pa dobije dijete, pa ono postane punoljetno, HDZ će biti na vlasti. Bez prestanka. Finito.
Jer, jutros se Andrej Plenković probudio, zijevnuo, pogledao kroz prozor, hodao u gaćama po stanu, češkajući se po guzici svjestan činjenice da su danas izbori, bez ikakve kampanje, HDZ ima milion glasova. Uz ruke političkih dupelizaca, onih iz manjina, dovoljno da narod drži nieder, glavom ispod vode, pa malo popusti da udahnu, pa pod vodu. A opozicije, pametne i konstruktivne, nema.
Nema ovdje leba, draga moja.
