Povlastica koju sam stekao kao ponosni vlasnik velikog broja godina nosi sa sobom svašta. Bezbrojne događaje, ali i poznanstva s vrlo širokim krugom ljudi svih profila. Bilo je tu susreta s najistaknutijim gospodarstvenicima Europe, Amerike, Azije, bilo je tu susreta s vodećim bankarima, interesantno je koji puta sjetiti se dva sastanka s direktorom tadašnje Beobanke, drugom Slobodanom Miloševićem, kafenisanja po beogradskim kafanicama s tadašnjim političkim polusvijetom, druženja s ljudima koji su danas junaci crnih kronika, ali i poznati gospodarstvenici, bivši ministri.
U kafić u mom kvartu godinama je dolazio Dobrica Ćosić, na druženje s pokojnim Draganom Kalajdžićem, novinarom HRT-a. Pilo se i raspravljalo, da bi se nastavilo kod Dragana u stanu. Čudan je to bio kružok. Šahist Miša Talj je bio poprilično redovit, Krešo Ćosić je znao naići, pokojni Bero genijalni radijski režiser, otac malog Robija koji danas dost dobro razjebava ostatke HRT-a. Pilo se i zajebavalo se i smijalo dragom osmijehu Krešinom, on nije pio, ali je uživao gledati, onako dječački se smijući. Bila su to moja studentska vremena, vremena u kojima sam još uvijek, s promjenom vremena osjetio bol na onom mjestu na leđima na kojem me opalio milicijski pendrek u Cesarčevoj ulici u prosincu 71.
Onda su druženja prestala. Prestala su studentska rakijanja, počelo se raditi.
Bio sam posve svjestan svega zla što radi Dobrica Ćosić, pažljivo pratio sve što je pisalo u tjedniku Danas, ali i u NIN-u. Tih osamdesetih godina, kao mladi gospodarstvenik počeo sam direktno osjećati posljedice rasplamsavanja velikosrpske politike, kojoj je jedan od važnijih pokretača bio upravo Dobrica Ćosić. Bio sam pozvan u centralu UBS u Zurichu gdje mi je Herr Meier priopćio da je kamatna stopa za kredit podignut u UBS za uvoz obradnog centra Dixi, porasla za 0,75%, zbog, kako je rekao, gledajući u žvrljotinu na PostIt blokiću, Mosthi knesa Lacara. Kapital je kukavica, tada sam shvatio. Jeba ih knez Lazar.
Dobrica Ćosić, srpski književnik i politički mislilac, imao je ključnu, ali neformalnu ulogu u nastanku Memoranduma SANU nastalom 1986.
Inicijator i idejni tvorac
Ćosić je bio glavni pokretač ideje o dokumentu koji bi izrazio zabrinutost srpskog naroda za svoj položaj u SFRJ.
Još 1985. godine, na sastancima u SANU (čiji je bio član od 1977.), zagovarao je potrebu za sveobuhvatnim nacionalnim programom Srba.
Njegovi govori i tekstovi u po meni zloglasnim Književnim novinama postavili su ideološki okvir Memoranduma:
- tezu o diskriminaciji Srba
- genocidu na Kosovu
- ekonomskoj eksploataciji Srbije
Autor ključnih teza Memoranduma SANU
Iako nije bio član radne grupe koja je pisala Memorandum, pisali su ga Đurić, K. Despić i drugi, Ćosić je snagom svog autoriteta direktno utjecao na sadržaj.
Njegove ranije ideje, iz romana Vreme smrti ili brojnih napisanih članaka, prepoznatljive su u ključnim formulacijama:
- Srbija je dovedena u položaj kolonije
- Srbi su jedini narod bez svoje države.”
Prema svjedočenjima iz tih vremena, Ćosić je diktirao smjernice na neformalnim sastancima.
Desetak godina kasnije, sam Ćosić je izjavio:
Ja sam inicijator Memoranduma, i ponosan sam na to.
A što je to uopće Memorandum SANU, napisao bih par riječi onako ukratko, jer ja se sjećam što je bilo. A imam i bilješke.
Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) iz 1986. godine bio je nedovršeni nacrt dokumenta koji je izradio odbor od 16 akademika, a procurio je u javnost preko novina Večernje novosti. Iako nikada nije službeno usvojen od strane SANU, smatra se ključnim tekstom koji je artikulirao srpski nacionalizam i doprinio raspadu Jugoslavije.
Ključni sadržaji Memoranduma relevantni za Hrvatsku
Dokument je optuživao jugoslavenski Ustav iz 1974. za diskriminaciju Srba, tvrdeći da su Srbi u Hrvatskoj izloženi pritiscima, asimilaciji i kulturnom genocidu. Tvrdilo se da je broj Srba u Hrvatskoj pao s 14,48% (1948.) na manje od 12% (1981.), te da su Srbi u nezapamćenoj opasnosti. Memorandum je zagovarao ukidanje autonomije pokrajina (Kosovo i Vojvodina) i punu nacionalnu i kulturnu integraciju svih Srba u Jugoslaviji, što je impliciralo promjenu granica u korist Srbije, uključujući dijelove Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom.
Neposredni odraz na Hrvatsku u osamdesetima
U Hrvatskoj je Memorandum izazvao burne reakcije i strah od srpske dominacije U, a Memorandum je doživljen kao poziv na velikosrpsku hegemoniju i prijetnju teritorijalnom integritetu. Izazvao je alarm jer je sugerirao da su Slovenija i Hrvatska “zarobile” Srbiju ekonomski, te da Srbi izvan Srbije (uključujući one u Hrvatskoj) trebaju biti ujedinjeni pod Beogradom. U Hrvatskoj je vladala čuvena hrvatska šutnja” tijekom osamdesetih, bez službenog protudokumenta iz JAZU, danas HAZU, što je dodatno pojačalo osjećaj ugroženosti.
Dokument je doprinio porastu srpskog nacionalizma u Hrvatskoj, posebno među Srbima u Krajini, Kninu i Slavoniji. Poslužio je kao ideološka podloga za kasniju balvan revoluciju,1990. i pobunu Srba u Hrvatskoj. U hrvatskoj javnosti smatran je “idejnim temeljem velikosrpske agresije”, što je pojačalo strah od Beograda i doprinijelo buđenju hrvatskog nacionalizma krajem osamdesetih.
Memorandum je direktno inspirirao Miloševića, koji je preuzeo vlast u Srbiji 1987. i proveo antibirokratsku revoluciju. To je dovelo do ukidanja autonomije Kosova i Vojvodine godine1989., što je u Hrvatskoj izazvalo strah da će slijediti pokušaji centralizacije i na štetu Hrvatske.
Dugoročni učinci (vidljivi krajem osamdesetih)
Krajem osamdesetih Memorandum je doprinio eskalaciji krize, pojačao je propagandu protiv Hrvatske svakodnevne i brojne optužbe za “genocid” nad Srbima u NDH, manipulacije brojkama iz Jasenovca, te pripremio teren za ratove devedesetih. U Hrvatskoj je potaknuo jačanje pokreta za demokratizaciju i neovisnost, jer je viđen kao dokaz da Jugoslavija više nije održiva.
U srpskoj historiografiji neki autori, primjerice Sima Ćirković, tvrde da je riječ o manipulaciji, jer dokument nije službeno usvojen, dok u hrvatskoj i međunarodnoj literaturi prevladava stav da je bio ključni katalizator raspada i ratova.
Danas se u Hrvatskoj još uvijek spominje kao simbol velikosrpske ideologije, što pokazuje aktualne kontroverze oko izložbi povezanih s autorima Memoranduma u konkretnom slučaju, Dejan Medaković, jedan od šesnaestorice autora koji su svojim djelom inspirirali sve tragične događaje devedesetih na tlu bivše Jugoslavije, u cilju da se uspostavi srpska hegemonija na cijelom području Jugoslavije, odnosno njenom većem dijelu. Radi se o istom Dejanu Medakoviću spominjanom ovih dana u namjeri otvaranja njegove izložbe u centru Zagreba.
Oduvijek sam smatrao da je Milorad Pupovac najopasniji srpski ali i srbijanski političar koji se pojavio na ovim prostorima, a i šire. U ovoj uzavreloj situaciji u centru Zagreba organizirati izložbu Dejana Medakovića, civilizacijski je zločin, sramotan čin, puno sramotniji od ustašovanja u Bogovićevoj uoči Thompsonovog koncerta. U Bogovićevoj je grupa podnapitih pjevala i ustašovala, a izložbu Dejana Medakovića organizirao je Milorad Pupovac, visoko profilirani političar vrlo vrlo opasnih namjera.
