Nadimke mnogi nose od djetinjstva
Djeca znaju biti okrutna. U igri i međusobnim druženjima znaju nekom nadjenuti nadimak koji mnoge prati cijeli život. U srednjoj školi svi smo skoro imali neke nadimke, jer je fond imena u vrijeme mog rođenja bio dosta skučen, nije bilo imena Blum, Rea, Kmea, Frea, kakva se danas besramno dodjeljuju djeci, ne znam, mislim da roditelji koju nadjenu takvo ime djetetu baš i ne vole to dijete. Kad si stao na vrata razreda i dreknuo Vesna, pola cura je odgovorilo Molim.
Pa smo si nadijevali nadimke. Kad smo postali stariji, nadimci više nisu bili izvedenica imena, neki deminutivi i slično, nego nešto što je uistinu nekog karakteriziralo, ali smo izbjegavali rugati se fizičkom izgledu. Pa cvikerašima nismo nadijevali nadimke tipa Ćoro. Niti smo ikog zvali Nosonja. Jedina izvedenica bila je, okrutno pubertetska, kaj smo cure kojima su prezimena završavala na pić, zvali prezimenom, s naglaskom na srednjem slogu, a umjesto ć izgovarali smo č.
Radi mladenačkog grijeha, davno okajanog, davno priznatog, nikad zatajenog, Krešu Beljaka i danas pogrdno znaju nazvati Pajser. Premda on nije provaljivao u aute pajserom. Ali nadimak je ostao. Koliko sam primijetio, tim nadimkom se služe najčešće pripadnici hrvatske Camorre, HDZ-a, zločinačke organizacije koja je osuđena zbog pljačke. Bestidno, kaj ne? Beljak maznuo nekoliko radio aparata, a ovi pokrali tvornice radio aparata i rugaju se.
HDZ zaslužuje nadimak Camorra. Ili barem Komora, jer su sve naše komore ionako mafija
Opljačkali su državu. Koju vode. Sud presudio. U presudi nije zabranjeno obavljanje funkcije, makar recimo na deset petnaest godina. Samo je rečeno da su lopovi.
U susjedstvu, točnije, u Komšiluku, pandani HDZ-u zovu se Škaljarski klan ili Kavački klan, uz naravno Zemunski klan.
Pripadnici tih klanova imaju, ili su imali, a iz razumljivih razloga neki ih više nemaju, nadimke koji se u štampi posve normalno navode uz imena. Dobio si nadimak, pa ga nosi.
Čudesnom igrom sudbine, ali i uz veliku pomoć ambasade Hrvatske u Mostaru, velika većina tih mafijaša i gangstera postala je ponosnim vlasnicima hrvatske putovnice. Vaši i moji sugrađani. Što je i u redu, jer mafija ima svoju državu. Republiku Hrvatsku.
Evo recimo, naš po putovnici naravno, zemljak Sretko Kalinić Zver.
Ili srpski mafijaš Aleksandar Stanković, kojeg treba razlikovati od HRT-ovog Saleta, imao je nadimak Sale Mutavi. Taj nadimak stvarno još dodatno zbunjuje, jer se nakon mnogih emisija u kojima se pojavljuje ovaj naš Sale, uistinu pitam, Jel ovaj mutav?.
Naročito kad su u njegovim emisijama gosti skloni zločinačkoj organizaciji, hrvatskoj Camorri.
Imamo i Velju Nevolju, koji je vođa svog klana, s nadimkom Velja Nevollja.
Nevolja bi mogao biti nadimak barem desetorici političara koji nas sigurne i mirne ruke vode ravno u nevolju.
Međutim tu tek sada dolaze problemi.
Naime, dolazimo do nadimaka, Budala, Legija, Šareni, Pitbul, Banana, Zmija, Gladijator, Vatrogasac. Amsterdam, Majmun, Pekar, Šiptar. Zamislite koliko bi naših političara s ponosom moglo nositi nadimak Budala. Možete li uopće pojmiti? Ili Majmun, ali i Zmija bi bila dosta tražena.
Političarima bi trebalo dodjeljivati nadimke koji simboliziraju njihovo djelo
Političari koji mandatima sjede u Saboru, spavaju, ne rade ništa, ne služe ničemu, samo nabijaju troškove, neki od njih bi se recimo mogao zvati Gladijajator. Posve primjereno. recimo Josip Đakić Gladijajator.
Pred četiri godine sitnom zagrebačkom politikantu, Saši Molanu dodijelio sam nadimak Karizmatik, jer ima karizmu probušenog balona. Nadimak se uvriježio, nesposobni Saša ostao je Karizmatik.
Dodjela tog nadimka bila je, sada vidim, pogrešna. I nepoštena prema Peđi Grbinu, koji je ostao prikraćen za dobar nadimak.
Pa se obojici ispričavam.
Vlada Budala, srpski mafijaš, dobio je nadimak zato jer je završio fakultet. Valjda zato jer ga je završio, a ne kupio papire, budala, studirao je a nije samo kupio. Dakle, način stjecanja diplome ne bi smio biti uziman u obzir, jer bi puno političara imalo nadimak Lažnjak.
Amsterdam… Koliko bi naših političara moglo nositi imena po nekim vukojebinama diljem Australije, Kanade, Bosne i Hercegovine, gdje su rođeni. Naprimjer, Bandić je, da je živ, mogao nositi nadimak Pogani. Po rodnom mjestu.
Milan Bandić Pogani. Sounds good.
Andreja Plenkovića njegovi visoko rangirani HDZ-ovci potiho, vrlo tiho, iza leđa zovu Svileni. Radi njegove nježne i umiljate naravi.
Ministar bremenit aferama, a još više bremenit nesposobnošću, Vili Beroš, mogao bi imati recimo naglasak Cvjećar, što odmah podsjeća na drugog ministra Jaglaca. Ali Beroš ima puno talenata, pa bi mogao imati i nadimak Kefa za zahod ili samo Kefa, jerbo kupuje kefe za zahod u svom uredu po cijeni od najmanje 700 kuna. A lijekova nema jer nema novaca. A građani, naročito oni nepoćudni, umiru jer nemaju liječničku njegu niti lijekove. Preostaje im samo pišati u lonac, kao dostignuće sustava javnog zdravstva, koje tako više ne bismo smjeli zvati, u znak poštovanja prema doktoru Štamparu, nego recimo Plenkijeva prčija.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON CITIRANOG STATUSA NA TWITTERU
Nije fer da samo Jandroković ima nadimak. Njonjo.
Ostali nadimci koje susrećemo kod političara, više su izvedenice iz prezimena. A nadimke bi trebali imati po djelima koja ih krase.
Evo, mislim da bi Beošu čisto dobro pristajao nadimak Kefa.
Prema skupocjenim kefama za zahod.— Spectator (@SpectatorHR) August 10, 2022
Siguran sam da bi nadimci dodijeljeni i usvojeni u javnosti, političarima pokazali što narod o njima misli. A ne misli ništa dobro. Dodjela nadimaka bila bi samo jedan od blažih oblika građanskog neposluha, a što će biti dalje, kad pristignu prvi računi za do neba podignute režije, kad ljudi uistinu počnu gladovati, ne znam.
Ali, nije daleko, par mjeseci, pa ćemo znati.
