Jučer su pale maske.
Sa dva predsjednika.
Prvo smo saznali da je Franjo napravljen od lošeg materijala. A svi su mislili da je čvrst, ko da je izliven iz bronce, a ono neki drek.
Da mu ne može niko ništa. Ni kiša ni snijeg, golubovi.
Kad, pade šaptom radi jaja. Franjo jajara!
Čim je naišao tip sa jačim jajima, Franjo pokleknuo.
Ima tu, moramo reći i pravde.
Diljem Hrvatske stoje godinama spomenici, desetljećima.
Naravno ako su uspjeli preživjeti Franjinu kulturnu revoluciju devedesetih.
Na kiši, snijegu, suncu, zasrani od golubova. I ponosno stoje.
A Franceka uništilo nekoliko jaja.
Jer je napravljen od nekakvog dreka, a ne kvalitetnog materijala!
Pitate se, gdje je tu pravica?
Loš materijal svakako je rezultat onoga što je Frendžo zacrto kao kostur društva.
Lopovluk, neznanje, nepotizam, krkanluk, nerad. Bofl društvo!
Pa su ga napravili od bofla.
A platili ko da je od bronce.
Tipično hrvatski, po modelu kojega je zacrtan od strane tog bofl frajera.
Još samo da u postament ugrade brojčanik, koji će pokazivati vrijeme koje je presuđeno svim onima koji su i koji će biti osuđeni.
Radi iskazivanja mišljenja o spomeniku.
Mnogima će biti zabranjen prilaz.
Hoće li zbog toga biti zabranjen pješački i automobilski promet tim dijelom ulice?
Pa će samo golubovi uživat, kad Hrvati ne smiju.
Druga maska je pala na Pantovčaku.
Saznali smo da imamo Predsjednicu koja ne zna ništa.
Tabula rasa.
Tudum. Klinci bi rekli blesača.
