Povlačenjem savjetovanja o HGK, vlada je poručila, povucite nas za kurac!

Rečeni Luka svaki mjesec na ime šefovanja Komorom i ostalim funkcijama koje proizlaze iz toga, stavi šezdeset soma kuna u džep. 60.000. Kuna!

Sretni princ

High above the city, on a tall column, stood the statue of the Happy Prince. Danima mi se u posljednje vrijeme u mislima pojavljuje...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Što sam stariji, to me više smetaju stvari koje MORAM raditi, a da me baš niko niš ne pita. Još kad mi neko zavuče ruku u džep, što je poprilično nepristojno, naročito ako se radi o prednjem lijevom džepu.

Jerbo u lijevom džepu ne držim novac, ali je u blizini moj ponos.

Evo, Od rođenja od kad pamtim za sebe, prvo moji roditelji, a onda ja kad sam kupio prvi televizor, morao sam plaćati pretplatu za glediti u televizor. Trgovac u NAMI na Kvatriću pederski je precizno i točno ispunio nekakav formular, koji sam morao potpisati, da bi nakon mjesec dana osvanuo na vratima starčić s brčićima a la Domenico Modugno, sa skajastom torbicom i uplatnicom za televiziju.

Bila su samo dva programa, na prvom vijesti, emisija o partizanima, nedjeljom Saša Zalepugin i Gradić Pejton.

Na drugom vijesti, emisije o Titu, i po koji kaubojac.

Na vlas isto kao i danas. Sve je isto kao i pred pola stoljeća, samo je razlika u imenima.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON VEZANOG ČLANKA

http://https//spectatorblog.net/https-spectatorblog-net-radnicka-fronta-a-radnici-nisu-a-nisu-ni-za-front-28-06-2020-21-46/11/07/2021/11/03/

Ondak sam kasnije morao plaćati doprinose za nekakve Hrvatske šume, a poznam šojku u tim šumama koja, iz aviona se vidi krade ko mutava. Jer joj je šef, koji je dovozi u sitne sate pred kuću, to omogućio.

Ako ne platim te jebene šume, nemrem dobit BON2 čist.

Plaćao sam i doprinose za Komoru. Kad danas pomislim, u trideset godina menadžerskog staža, u Komori sam bio tri puta. Na nekakvim savjetovanjima, a prvo sam morao platiti masnu kotizaciju.

Onda sam se uskurčio, i rekao, nabijem na kurac i šume i susjedu šojku koja krade i komoru i Nadana.

Neću platit.

Pa je radnik išo dić kredit, treba BON2, a u tom bonu piše da je firma zakurac jer ne plaća šojku koja krade, a ni lakirane majmune u komori.

Jebiga, platio sam.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON VEZANOG ČLANKA

Uistinu ne znam nikoga tko ima bilo kakve koristi od komore, osim Davorka Vidovića i pet stotina pajdaša mu zaposlenih u komori. Odavno je Komora oaza u kojoj se tove HDZ-ovi miljenici, izmišljajući poslove, savjetovanja, sranja koja nemaju veze sa životom.

Dupelisci i dobro smještene šojke viđenijih HDZ-ovaca, to je HGK.

Privrednicima bi bilo puno lakše, kad već tu klatež moraju plaćati, da ona ne radi ništa, da im ne zagorčava život. Samo nek uzmu plaće i ne diraju ništa.

Komorom ravna Luka Burilović, ponosni vlasnik diplome banjalučkog Panevropskog univerziteta Aperion, a tom univerzitetu je svakako najveća referenca izjava Milodara Dodika:

Pročitajte i ovo:
Bernardinci vs. Peđeri®

– Ja se izvinjavam hrvatskoj državi što su eto iskorištene mogućnosti nekih njihovih državljana da na takav način pribavljaju diplome ii mi ćemo ući u proces i sve ćemo to poništiti.Milorad Dodik, 25.01.2021.

Vrijeme koje je dostatno da pojedeš banjalučki ćevap, taman je dostatno i da diplomiraš na tom sveučilištu, dakako za nešto veću lovu. Pa da onda ravnaš gospodarskom komorom, te nudiš rješenja za spas gospodarstva koje su tvoji stranački jarani ujebali.

Po ekonomskim modelima Panevropskog univerziteta Aperion

Rečeni Luka svaki mjesec na ime šefovanja Komorom i ostalim funkcijama koje proizlaze iz toga, stavi šezdeset soma kuna u džep. 60.000. Kuna!

Plaćenih prikupljenim haračem kojeg moraj plaćati svi, čak i oni koji tavore na rubu stečaja.

Ne bih sada o tom Luki, ni o Nadanu. Jer, sve se više-manje zna.

Dopizdila je ta komora i Bogu, a ni Vragu više nije nešto mila. Mila je jedino HDZ-u i njegovim lešinarima.

Pa je odlučeno da se promijeni Zakon o HGK.

Pak je najavljena nekakva rasprava na nekakvom portalu, a rasprava je trebala trajat do sedamnaestog ovog mjeseca.

Taman kad su se poduzetnici, gospodarstvenici i i svi oni kaj moraju plaćat porez na budale da bi Luka imao šezdeset soma kuna plaću, raspisali, HOP, diskusija je naprasno završena. Trajala je samo nekoliko radnih dana, a rezultati koji su trebali biti objavljeni dvadesetog, objavljeni su već danas.

Osam dana ranije. Naravno da su izmjene kozmetičke prirode. U suštinu se nije diralo.

Obavezna članarina ostaje!

Sve ono kaj jebe pošteni svijet, a prvenstveno da ih ti krvopije prestanu jebat i naplaćivat prisilnu članarinu, naravno da nije usvojeno.

Jerbo, kako bi diplomant sa sveučilišta radi kojeg se bahati Dodik ispričao Hrvatima, bez svoje crkavice od 60.000 kuna?

Kako bi sva ona uhljebnička klatež bez svojih dvadesetak tisuća kuna, a taman su se navikli na to.

Komora je leglo HDZ-a, kojem popularnost u svakoj anketi sve više raste.

Raste zato jer mi i ne znamo funkcionirati nego da nas se gazi, dok nam se duša ne iscijedi.

I zato, nema tu spasa. Niti će ga biti.

Arogantno podsmjehivanje je sve što se može dobiti od ove Vlade i lopovske države.

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...

Potjeh u potrazi za tintom

Pažljivo otvaram bočicu tinte koju sam izvadio iz kutije. Vrhovima prstiju, blago, pazeći da se ne uprljam tintom. Poklopac okrenut prema gore, odlažem na...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Kako smo došli?

Imao sam strica. Pa što, imali ste i vi strica. Ali, moj stric, on je bio Superman, gledano mojim dječačkim očima. On me, nedugo...

A što vam je s glavom?

Pad nadstrešnice u Novom Sadu odjeknuo je grozno. Tutnjava od koje se ledi krv u kostima trajala je kratko. Pod hrpama betona ostala su...

Rasprodaja

Postoje riječi kojima unatoč činjenici da ih čujem ili pročitam svakog dana, nikako dokučiti značenje. Pokušavao sam uskladiti pretpostavljeno značenje riječi s onim što...

Najnovije

spot_img

Pročitajte...