PravosuđeHrvatska je pravna država. Tako kažu. Imamo Ustav. Imamo i Ustavni sud. Imamo i ustavne suce. Imamo i svu silu zakona koji su smišljeni tako da njihovo isprepletanje onemogućava da se bilo što pametno i smisleno radi. Sjetite se samo Zakona o obnovi. Koji je donesen ko fol, da bi se obnavljalo, a upravo on je onemogućavao ili činio obnovu skoro nemogućom. Nije ni čudo, kad vidiš face tipova koji su te zakone izglasali. Imamo dakle i zakonodavce. To je Sabor. Imamo i sudove, ali uglavnom, kao da ih i nemamo. Njihova osnovna dužnost je nasmijavati građane svojim presudama. Ko da su standup komičari. Imamo i tužibabe, kojima je osnovna karakteristika sljepoća za sve što rade pripadnici povlaštenih.
A imamo i Vladu Šeksa.
To je više nego dovoljno. Da ne funkcionira ništa.
Nije on sam krvoločno i požudno, bjesomučno i bahato pljačkao mirovinski fond. U kojeg je trpao one kojima tamo nije mjesto. Bile su s njime i nekakve babetine, vrlo usko vezane, nećete vjerovati, uz HDZ.
Dok se vi svakog jutra desetljećima dižete i odlazite na posao, dok bahati vas šef ili nadrkana šefica zajebava za najmanju sitnicu, sve samo zato da bi pod kraj života otišli u mirovinu i uživali blagodatima mirovine od 300 EUR i danima smišljali kako kupiti lijek jer ga Viljevo zdravstvo ne drži na listi, ta bezočna banda je platišama koji su bili u punoj snazi, omogućavala odlazak u mirovinu desetljećima prije no što im je bio red. Pa su desetljećima, jerbo su u mirovinu otišli mladi, sisali lovu iz Mirovinskog fonda. Koji nije državna svojina. Mirovinski fond je svojina i vlasništvo svakog zaposlenog ili svakog penzionera.
Rubala i te babe su opljačkali prije svega penzionere, jer svaki penzioner je dobivao manju penziju upravo zato jer su Rubala i gangsterska družina svakom od nas oteli i dali onima kojima to ne pripada.
Oteti novac ljudima koji su na rubu egzistencije, a većina penzionera to jest, po meni je najteži zločin, ako se ne gledaju zločini iz domene nasilja. Sjebeš ljudima ono malo budućnosti što im je ostalo. Da bi smotao pinku. Ogavno!
Zgodno je reći, svi oni koji su se bavili tom rabotom su po zanimanju liječnici. Humanisti financijskog smjera.
I tako, Rubala je osuđen, nije se puno koprcao, otišao je u zatvor pjevati o čuči i dečku vrućeg srca. Drugarice HDZ-ovke s dna kace su, nećete vjerovati, isto osuđene. Na zatvorske kazne. Niko se nije žalio. U poštenim državama, kad se nitko ne žali, to može značiti samo jedno. Sudac je presudom pogodio optimum. Pa svima dobro.
Naše nadrkano odvjetništvo se u pravilu uvijek žali. Gunđa, zanovijeta. Ovaj puta nije. A radilo se uistinu o gnjusnom zločinu.
Sud je u presudi vrlo lijepo pojasnio kakvom se moralnom profilu osuđenica radi:
Da vas dragi moji netko tako okarakterizira, ne bi na cestu od sramote išli. A kad bi išli, stavili bi škanicl na glavu. I na te riječi u presudi nisu se žalile. Ni na kaznu zatvora se nisu žalile.
Stranke se ne žale, onda nakon isteka roka za žalbe, sudac izdiktira kratko rješenje u kojem konstatira da se nitko nije žalio, te da s danom tim i tim, presuda postaje pravomoćna. Kad presuda postane pravomoćna, onda na scenu stupa nekakav probacijski sudac, koji vas pozove i veli vam da se pripremite jer se dana tog i tog morate pojavit u Remetincu, na odsluženju kazne, da vam i popis stvari koje možete imati. Muškarcima valjda na popisu stoji da mogu imati i vazelin. Mislim da ga Drago Rubala nije ponio. Radi punine doživljaja.
Ti rokovi od pravomoćnosti do ulaska u Remetinec traju par mjeseci, ovisno o gužvi, mogu se i malo rastegnuti, ali ne previše. Jer si osuđeni kriminalac, u ovom slučaju najgore kategorije, pa nećeš do vijeka šećkati cestom i ispijati kave po birtijama. Idi tamo gdje ti je mjesto.
U slučaju HDZ-ovki s dna kace, osuđenih jer su ugrožavale javni poredak u cjelini, jer su pljačkale moje roditelje, kasnije i mene, vaše roditelje, vaše djedove i bake kojima po skrivečki gurnete koju novčanicu da mogu koliko toliko pristojno preživjeti, a oni je sa suzom u očima, posramljeni prihvate, rok nedolaska u zatvor protegnuo se do u nedogled.
Stvar je kako se to u gangsterskom miljeu u kojem se kreću kriminalci poput dvije dame, a doktorice, kaže, legla.
Pa su se žalile. Kome, naravno HDZ-ovom dečku, Ivanu Turudiću.
Hrabri i nadasve pošteni sudac donio je presudu. I debelo zasluženi zatvor pretvorio u uvjetnu presudu.
Pa kaže.
U međuvremenu, članak o toj presudi objavljen, valjda zabunom u režimskom glasilu Jutarnji list, netragom je nestao.
Radi gospođa Ana dobro svoj posao.
Pa se mislim, ako zabunom ili nekom čudnom omaškom, Ivan Turudić ne bude izabran za Glavnog državnog odvjetnika, pred njime je karijera autora komedije i satire.
Ili barem komičara.
Jer, onoga nema, niti je bilo ni u Nušića.
Ono kad sudsko vijeće odlijepi od stvarnosti i ode u neki paralelni svemir.
Povjerenje građana u pravni poredak.
O jebate.
Potez koji će Turudića lansirati u DORH. pic.twitter.com/LwNa2vRLEC— Spectator (@SpectatorHR) January 14, 2024
