Koliba nevješto sklepana usred ničega. Kroz loše spojene daske na zidovima danima je šibao hladan i vlažan zrak, a vjetar je nosio kapljice kiše. Pod od nabijenog blata bio je mokar i mljackav.
U kutu prljava i hrđava Kraljica peći, a kroz vrata na kojima odavno nema azbestne trake, vidjeli su se plamičci vatre, svako malo kroz otvore strujao je dim. Prostorija je vonjala na ustajali dim, na vlagu i na rakiju.
Stol s mrvicama kruha, ljuskama salame, ostacima oguljene glavice luka. Boca rakije na stolu. Nekoliko musavih i prljavih čaša iz kojih dugo nitko ne pije. Poteže se iz boce. Onako, muški. Pod stolom prevrnute dvije prazne boce. U drugom uglu priprost ležaj, prekriven prljavim dekama. Na ležaju se izvalio debeljko, poput raka crvenog lica, pokrio se dekom, odjeven je, glasno hrkanje koje s vremena na vrijeme prekine gromki prdež.
Čuvari Bunara budala
Koliba je to u kojoj na smjenu dežuraju čuvari krunskog blaga HDZ-a. Čuvari Bunara budala. Svi mi znamo da on postoji, ali rijetki su oni koji znaju pravu lokaciju. Bunar su godinama čuvali Jopa i Branko. Onda je Branko dobio novi posao, nešto oko potresa i novaca. Pa su samo nazvali Jopu i rekli mu da Branko više neće dolaziti. Jopi je laknulo, jer mu je dopizdio Branko koji ima veliku potrebu stalno nešto govoriti, a Jopa ga ni kurca ne razumije. Pa će doći Tomo pa će on uz Jopu biti čuvar najvećeg blaga HDZ-a. Jerbo taj Tomo ionako nema što raditi. A povjerljiv je. Snalažljivi Jopa nije zaboravio poručiti Tomi da ponese desetak boca brlje. Nek im se nađe za početak.
Panika
Panika je počela, Jopa se pokušava podsjetiti, valjda u ponedjeljak navečer. Ili utorak ujutro. Kiša je lijevala ko iz kabla. Šatorsko krilo koje je zagrnuo kad je išao kenjati iza kolibe, potpuno se slijepilo. Bio je kao paraliziran, umotan poput mumije u mokru ceradu.
Ali Jopa, što ima, jel zima? I nastavi dalje, jer ga odgovor ionako ne zanima. Deder, ujutro zagrabi u Bunar, dva tri komada izvuci i prinesi mi pažnji njihova imena. Imamo tu situaciju. Znaš onog Filipovića? Kako da ne, pa on je jedan od kapitalaca koji je pred godinu i pol izvučen iz bunara. E, da, zajebo je. Pošalji mi tri imena kad ih izvučeš, pa ću ja reći ovima iz manjina da je to to.
Tišina. Ušao je u kolibu. Bacio nekoliko klada u peć, otpio pola boce rakije i utonuo u san.
Kiša je padala, odrezao je dobar komad masne slanine, pojeo glavicu luka i otpio ostatak rakije iz boce od sinoć. Opet cerada, pa blatnjavih desetak metara do bunara. Blato u se lijepilo za cipele. Sklisko je i žitko. Odvezuje đeram, i polako spušta kantu u bunar. Osluškuje ne bi li čuo onaj zvuk kad kanta udari o vodu. Tišina. Đeram je spušten skroz. Zvuka nema. Podiže kantu. Prazna je. Trlja oči u nevjerici, naginje se nad bunar, voda se ne vidi. Spušta kantu. Do kraja. Vadi je van, blatnjava, ali prazna.
Bunar presušio
Jebate led. Nema vode.
Pa kako, kiše padaju danima, Bunar budala uvijek je bio pun. Žila je toliko jaka, da nikad nije bilo problema. Uvijek nove budale izvirale su van. Ko iz izvora.
Što će reći Andreju?
Zove ga. Halo šefe, bunar je prazan. Šef zna da se bunar puni vodom, pa je mogućnost da ga Jopa popije, ravna nuli.
Tišina s druge strane. Andrej je odjednom osjetio slabost, umor, nije se mogao skoncentrirati, lice mu je poblijedjelo, u užima zazujalo, dah je postao isprekidan. Znao je. Anemija. Jopa je tamo nešto mljeo, ali to nije dopiralo do mozga. Odmah je sazvao uže predsjedništvo. Vijest je eksplodirala poput bombe. Bunar budala presušio. Svi su oni svjesni njegove važnosti. Da bunara budala nema, ne bi bilo ni njih. Jerbo i oni su nekad davno izvučeni iz bunara. Zovu Jopu. Jopu je spoznaja otrijeznila. Jopa melje, da od njegove zaove sestra ima muža koji se bavi bunarima. On ga je zvao. Pa ga pitao, kako je moguće da u sred kišne sezone, bunar presuši. Zaovin sestre muž pojasnio je, da je to moguće, Postoje dva razloga. Prvi je pretjerana potrošnja. Drugi je, da je bunar muljav. Blatan. Pa voda ne može ulaziti.
Andrej gleda po sobi. Pita više onako reda radi, pa jesmo li pretjerali s vađenjem budala, da je žila presušila?
Ili je to sve samo blato. Mulj?
Opet zvoni telefon. Revni Jopa.
Alo šefe, probao sam dvadesetak puta, izvukao sam tipa van, slijepio se uza zid u žitko blato. Sav je zasran od mulja. Ne nemam pojma koji jel lice mu je blatno. Trebali bi mu oprat lice, pa da vidimo. Imam ja rakije pa ću ga. Jedino što vidim da budala ima neke minimalne gaće. Ko one tange što nose snaše pa im špaga u guzicu ulazi. Ovaj je neki gologuzan. Nego šefe, da nije on hm, ono? Koje ono? Pa ono, ko Pavić? Evo slikao sam ga. šaljem ti sliku. Stalno se dira među nogama. Čudak neki.
I počne se cerekati potpuno nesvjestan ozbiljnosti situacije. Ovog sam ostrugao jedva. Mislim da budala u bunaru više nema. Presušilo. Dok se bunar ne sanira. Morat ćeš se zadovoljiti s ovim za sada. Tim gologuzanom. Morat ćeš tražit po Saboru. Ili pitati Zekanovića da preporuči nekog nalik njemu.
Hoće li se neki novinar sjetiti pa lijepo pitati, jednog po jednog predstavnika manjina, kakve su komparativne prednosti Damira Habijana da su mu radi njih dali podršku za bit ministar
I kad odgovore, još samo jedno pitanje, vrlo bitno:
Jel se vi poštovani zastupniče zajebavate? pic.twitter.com/dub2RUHKIv— Spectator (@SpectatorHR) December 15, 2023
