Volio sam kupovati na Britancu. Plac s dušom. Prodavala je tamo teta Darinka, teta Dara, kako su joj tepali. Specijalistica za mrkve. I ljeti i cičoj zimi, mrkve su se prodavale ko da su na tekućoj traci. Gospođa Darinka, Dara su joj tepali, svaki put kad je uzela posudu s izvaganim mrkvama i tresla je cekere kupaca govorila je, Evo, dobre vage, jer ja sam poštena. Cijeli Zagreb zna da sam ja poštena, evo pitaj ih sinko.
Svaki puta sam vidio da je nakon vaganja vješto izmakla maleni utežić s posude u kojoj su se vagale mrkve. Šutio sam, jer nije mi ni na kraj pameti bilo suprotstavljati pameti i znanju cijelog Zagreba, koji je znao da je gospođa Darinka, Dara su joj tepali, poštena žena.
Ne volim i ne poštujem ljude koj se punim ustima hvale da su pametni. Ne volim i izbjegavam ljude koji se punim ustima hvale svojim poštenjem. Izbjegavam ih jer im ne vjerujem.
Evo, velikim poštenjem hvale se simpatizeri, agresivni aktivisti i članovi koji podržavaju stranku imena MOŽEMO!, a svakim danom ta stranka dokazuje da ne mogu. Već i naziv stranke je samo laž. I cijeli svijet zna da su pošteni, ko teta Darinka, Dara su joj tepali.
Vratimo se malkice unazad. U vrijeme od pred tri godine, u vrijeme u kojem je Milan Bandić odbrojavao dane u zadnjoj godini života, a Zagrepčani čučali u kući jer im je tako naredio debeli Vili, a kraj njega su mrko gledali Capak i Alenka.
Zagrepčanima je bio pun kufer i Plenkovića i HDZ i Milana Bandića, velikog majstora svih hulja, koji je do savršenstva doveo konjsku trgovinu, poput konjskih trgovaca skupljao je političku kljusad u Saboru, te ih posprdno nazivao žetončićima. A grad zagreb prepustio je u ruke gangstera i mafije.
Grupa mladih, agresivnih aktivista, koja je na sebe sretala pažnju akcijama u kojima se nisu libili valjati po prljavom asfaltu Zagreba, dijeliti letke, organizirati lupanje po rajnglama s prozora stanova, obećavala je bolji život Zagrepčanima. Onda je došao potres. Iz pukotina nastalih potresom Zagrebom je prokuljao drek river – svi problemi Zagreba, godinama lakirani, uljepšavani, skrivani od građana.
Zagrebački potres pokazao je usrane i prljave gaće Zagreba.
Potres je razguzio Zagreb punom sjaju. Konfuzija od samog početka. Gradske službe ostale su dobrim dijelom van funkcije, jer i njihovi prostori nastradali su u potresu. Mlade i agresivne aktivističke sveznalice u sekundi su se pretvorile u stručnjake za obnovu. Slikali se kraj srušenih zgrada, isticali kako oni imaju rješenja, vidjeti ćemo kad dođu na vlast.
Onda su došli parlamentarni izbori. Te izbore ću pamtiti po dva detalja. Oznojenog od trčanja Darija Hrebaka koji je prekršio vrlo rigorozno kontroliranu izolaciju u kojoj se nalazio i došao podržati Andreja Plenkovića i bdijenja pred zgradom Sabora grupe musavih i prljavih aktivista koji su se nastanili na pločniku pred Saborom i obećavali, da se neće micati iz Sabora kad u njega uđu, dok se ne izglasa Zakon o obnovi Zagreba.
Vođa tih aktivista, relativno mlad i naočit čovjek, ružne brade i ružnih naočala samouvjereno je pričao u mikrofone okupljenih novinara:
Prljavci pred Saborom ušli su u Sabor, da bi postali politički prljavci
I ušli u Sabor. Održana je konstitutivna sjednica Sabora. Završila je. Prljavci pred Saborom ušli su u Sabor, da bi postali politički prljavci. Izašli u iz Sabora nakon održane konstitutivne sjednice. I istog dana krenuli na godišnji odmor, praćeni podrugljivim osmijehom Renata Peteka koji ih je u Miramarskoj, na odlasku na more, podrugljivo pozdravljao oboružan perajama, suncobranom, opremljen kao da ide na plažu. Jedino što je u tom performansu nedostajalo bile su tanga kupaće gaćice. Valjači zagrebačkim ulicama, spavači pred Saborom, pet minuta nakon polaganja prisege, zaboravili su na Zagreb. Ušli su u Sabor. Ko jebe Zagreb… Grad Zagreb, građani Zagreba su prevareni. Ali to nije sve, to je početak.
Vrijeme je prolazilo. Otišao je i Milan Bandić, u jeku predkampanje. Ostavio je Zagreb razgužen potresom, neobnovljen, devastiran na pladnju lakovjernim biračima. Biračima koji puše priče o čestitosti i poštenju, kojima je od pušenja izblijedjelo pamćenje. Pa su zaboravili na prevaru oko zakona o obnovi Zagreba.
Pohitala je armija glasača, Zagrepčani su izašli na izbore strasno, žestoko. I potukli sve atavizme Milana Bandića, potukli i HDZ, a SDP je postigao povijesni rezultat. Pet mandata, od kojih tri u trenutku izbora nisu bili njihovi članovi.
Aktivisti, valjači po cesti, saborski zastupnici dobili su igračku u ruke. Grad Zagreb. Za preuzeti upravljanje gradom potreban je bazen od barem 500 školovanih, iskusnih, prekaljenih gospodarstvenika. A oni nisu imali ni jednog. Odmah se vidjelo da se radi o brodu kojem nedostaje posada. A oni su upali u slatki ćup nepotizma. Upravljanje gradskim poduzećima prepustili su svojim političkim priljepcima u gradu, SDP-u. Vić, Rađenović, Poljak, Krleža, Kolarić, Kravaršćan, Suša. Sve nesposobniji od nesposobnijeg. Ali podoban. A to je najvažnije.
Naravno, uz priču o poštenju.
Građanima je vraćen osmijeh na lica
Priča o poštenju nije prestajala, postala je sve žešća, agresivnija. Kritičari su vrijeđani, nemušto i nemaštoviti proglašavani poklonicima Milana Bandića. Jer osim kratke pameti, u njih je i kratko pamćenje. Posve su zaboravili da se mnogi sjećaju vremena kad je Bog po Zagrebu hodao. Vremena Većeslava Holjevca. Vrlo česta pitalica, Jel bolje lopov Bandić ili poštena uprava? spominjana je skoro koliko ona Gdje si bio 91?
Svoju predsaborsku i predzagrebačku aktivnost temeljili su prije svega komunalnim problemima. A Zagreb je prljav, nepokošen, loše riješenog prometa, nefunkcionalan, sva rješenja su im bila za kurac. Zamotan u lijepi celofan.
Kad su preuzeli Zagreb, obećavali su smanjenje zaposlenih, a to su radili nakaradno, seljački i revanšistički. Spajali urede, nudili otpremnine, micali Milanove i HDZ-ove , a dovodili svoje i SDP-ove bezveznjake. Upravo onako kao što u sredinama bez asfalta radi HDZ.
A za neko vrijeme, u Zagrebu se asfalt neće vidjeti od prašine i smeća…
Dok ovo pišem osjetim tugu, sjetu. Zar ovaj Grad nije uspio iznjedriti nekoga to je barem malo dostojan Većeslava Holjevca. Jer ovo što imamo četvrt stoljeća je bofl i katastrofa.
Sve što su obećavali, nisu izvršili. Jer su lagali. Isprika Nisam znao da je tako loše ne pije vodu. Jer pametan čovjek ne obećava bilo što, ako ne pozna činjenice. Sve oko njih je samo šarena laža. Šarena poput nemušto nacrtanih mačkica na pločniku Masarykove.
Samo laž.
A tko laže, taj i krade. U laži smo se uvjerili, a za ovo drugo, mladi smo, vrijeme je pred nama.
Pa ćemo se i u to uvjeriti.
