Najmanje milion Hrvata uživa benefite vladavine HDZ-a. Od armije branitelja i članova njihovih obitelji, do trutova i parazita zaposlenih o gradovima, županijama, općinama, bezbrojnim agencijama za koje ni Bog ne zna čemu služe, naravno i trutovi imaju obitelji, množe se poput skakavaca, neopterećeni egzistencijalnim problemima. U zadnjoj zabiti, vukojebini na kraju ceste u bespuću hrvatske zbiljnosti, postoji načelnik općine, donačelnik, računovodstvo i komunalna služba s pet šest zaposlenih trutova koji bilježe što jedan smetlar radi. Svima je to omogućio HDZ.
Zapošljavanje na vrlo često nepotrebna i izmišljena mjesta, rezultat je vladavine HDZ-a, a taj način doveo je državu u predbankrotno stanje.
Svi oni čekaju festivale demokracije, izbore, bilo kakve, da pokažu lojalnost stranci koja im je omogućila easy living, sigurnu egzistenciju, miran i stabilan život, a njihovoj djeci preporuke za napredak. A vaša i moja djeca se mogu jebati. Daleko odavde, što dalje.
Teško je pobijediti HDZ na bilo kojim izborima, jer oni, iz rečenih razloga imaju milion glasova i prije otvaranja birališta.
Čitam da se pregovara o zajedničkom nastupu na izborima Stranke Deficitarne Perspektivom – SDP (kako ih naziva moja lektorica Brunhilda) i stranke pretenciozno nazvane MOŽEMO!. Jerbo su izračunali, dok su gledali nervožjastog Bagu koji skakuće pred rezultatima ispitivanja mišljenja, da bi zajedno mogli imati više glasova nego HDZ. Posve su smetnuli s uma, na činjenicu da ako HDZ shvati da mu za dobit izbore treba milion i pol glasova, on će ih imati. Kupiti, svejedno kako doći do njih, ali će ih imati.
Dakle, ostvaruje se mokri san predsjednika SDP-a Peđe Grbina, koji je onomad, pred skoro dvije godine, svakako, godinu dana prije lokalnih izbora bacio koplje u trnje i priznao vlastitu nemoć i pomanjkanje političke mudrosti izjavom da mu ideja da SDP u Zagrebu podrži Tomaševića, nije strana. Tom izjavom je ubio, godinu dana prije izbora bilo kakvu šansu za uspjeh SDP-a na izborima, jer su se članovi i simpatizeri počeli okretati ka MOŽEMO! Rezultat te izjave vidimo danas u sastavu Skupštine u Zagrebu, u koju su ušli katastrofalni Račan i Klisović, te dvije žene, ali kao nestranačke. Kasnije se pridružio i Petek koji je nakon brojnih peripetija ušao u SDP. Iskreno, pojma nemam kaj mu je to trebalo. No dobro.
Onomad sam pisao o kongresu prisajedinjenja SDP-a i Josipovićeve strančice, u kojem je jedino dobro prošao Josipović. Ostala tri člana stranke, Renato Petek i još neka gospođa i jedan gospodin, ostali su naguženi, politički naravno.
SDP i dalje nema ideje, nema rješenja. Jučer gledam nastup Branka Grčića, SDP-ovog lumena i keonomskog genija, poznatog po tome što nije povukao novac iz propadajuće banke iz koje su svi povukli novac, pa je sveučilište u Splitu dospjelo u gabulu. Onako zgodan, fune i ugodne dikcije, kazuje s govornice da je upravo sada trenutak da se penzionerima povećavaju mirovine u postotnim poenima u kojima raste inflacija. Ma to doture Branko. Toooo. I onda ode s govornice. Doktor ekonomije, velikan ekonomske misli SDP-a, predložio je povećanje mirovina, ali nije rekao, što bi uskratio u prenakrcanom budžetu. Pa da ponovim pitanje Davora Bernardića Andreju Plenkoviću: Gdje su pare. Iz kojih bi to para meni povećao mirovinu Branko Grčić?
Voluntaristička izjava, svedena na sviranje glazbe za uši obespravljenih penzionera, svakako je kratkog daha i ne pije vodu. Sve dok SDP, ali i MOŽEMO ne počnu nudit konkretna rješenja, biti će samo obični kafanski glazbeni sastavi koji sviraju glazbu po željama slušatelja lakih nota.
Pitanje je samo jedno. Tko će se kome prisajednit. Uguzit. Po svemu sudeći, SDP onim neznalicama iz MOŽEMO!
Ova slika rječitije od svega pokazuje odnos snaga kakvog ga je vidim.
Kao je meni jednom rekao moj poslovođa gospon Francek, nakon što sam pola sata iznosio na sastanku neku ideju.
Oprosti diša, ali kurac bu iz toga.
I bio je u pravu!
