Lunjam portalima. Nekim, nisam lud da čitam sve
Dnevno redovito pratim dvadesetak portala, prije sam puno više, preletim i po nekoliko desetaka Facebook profila, uglavnom onih komičnih, naših političara, da vidim što ima nova, a pratim i ono što mi javljaju suradnici diljem Hrvatske, pa se ponekad uhvatim u muci, jer priča koju čitam mi je nova i strana, pozadinu ne znam.
Ne pratim i ne čitam Glasnik HDZ-a – Jutarnji list, upravo kao što u ona bezjogurtna vremena nisam čitao niti Borbu niti Komunist. Ne pratim niti Slobodnu Dalmaciju, o kojoj ne da ne mislim ništa, nego mislim loše, a taj stav mi se utvrdio i betonirao nakon razvlačenja žene koja se honorarno bavila eskortom.
Pa su medijske kurve razvlačile i trančirale ženu, imenom i prezimenom, bez imalo milosti, uništili joj život. Ne pratim ni Gloriju, Story i kako li se ta sva čudesa nazivaju. Jer me ne zanimaju zbivanja na toj nekakvoj estradi, ne zanima me ni Snježana Mehun, ni njeno jato, ni Modni Mačak, a niti onaj drugi plastificirani, zaboravio sam kako se zove, tracka nešto o modi. Ne gledam ni te nekakve reality show programe gdje se nepoznati ljudi žene i udaju, gdje mijenjaju žene ili se prežderavaju u emisijama o kuhanju da bi se nakon par mjeseci pojavili u Životu na vagi.
Munjeno skroz.
Meni je to sve nekako polusvjetski. Nikada nisam radio škerac ni sa čijim poslom ni zanimanjem, ali mislim da biti novinar u nekakvom časopisu koji piše o nekakvim zvjezdicama, za koje nikad čuo nisam, posve sigurno samo dno profesije.
Netko i to mora raditi, kao što netko kiblom mora prazniti septičku jamu. Možda za drugo i nisu
Slučajno sam zabasao, vođen nekakvom reklamom, na članak u Slobodnoj Dalmaciji o Doris Pinčić. Ženi, koja, a tamo i tako piše, iskače iz svake paštete. Otvoriš televiziju, Doris se valja na kauču. Okreneš program Doris s antisimpatičnim Fodorom vodi Dobro jutro. Odem ujutro rano na plac, da izbjegnem vrućine, Doris mi gura krušku pod njušku. U tom pametnom i edukativnom članku saznao sam da Doris i ma i nekakvu emisiju o kuhanju. Pojma nisam imao. Ali, gledati neću.
Principijelno, nije mi nešto napeta ni interesantna ta Doris Pinčić.
Ali.
Žena koja stigne sve to, i Dobro jutro i Dolac i to kuhanje i madraci, sinkroniziranje filmova, vođenje nekakvih zbivanja, a vjerojatno i još neka čudesa, nesumnjivo jest veliki radnik. Točnije, velika radnica.
Iza tolikog posla stoji rad. Krvavi rad
Momentalno je status Doris Pinčić visok, vjerojatno je njena cijena puno viša od cijene nekog copy/paste majstora u Slobodnoj Dalmaciji
Javiti se u svitanje dana sa Dolca, biti nasmijan, informativan, skoncentriran, nenadrkan, uvjeren sam da nije lako. To treba znati. Ali to treba i napraviti. Sjesti u auto, doći tamo, pripremiti se, obaviti sve što treba, spakirati se. A to svakako, vidjeli smo nije sve. Ta jednadžba se zove vrijeme + znanje + volja + iskustvo. Rješenje te jednadžbe odavno su otkrili stari Feničani, a zove se Faktura.
Vrijeme ima svoju cijenu, znanje ima svoju cijenu, volja ima svoju cijenu, iskustvo ima svoju cijenu. Doris fino sve zbroji i kaže, Dragi moji to vam košta toliko. Poljubite ili ostavite. Doris ispruži dlan, smota pošteno zarađenu lovu, zadovoljna jer zna da ju je pošteno i teško zaradila. Nema uopće veze koliko, ona je lovu zaradila.
Jer ono što je uistinu njeno, a to je znanje, volja, iskustvo svakako ima cijenu. Koja je svakako odraz statusa Doris Pinčić na sceni. Momentalno je on visok, vjerojatno je njena cijena puno viša od cijene nekog copy/paste majstora u Slobodnoj Dalmaciji. Pa su i cijene takve. Možda mogu biti i više, pojma nemam.
Ja mislio da je Mozak SD, a ono Mozaik SD, sitna su slova, a razlika velika. Nema mozga
Ali svakako pojma ima junačina potpisana u toj Slobodnoj, kao Mozaik SD, sitno napisano, pa se mnogi zajebu i pročitaju Mozak SD, pa se čitatelje dovodi u debelu zabludu, jerbo se nadaju da će nešto pametno pročitati. A ono, racku.
Honorar Doris Pinčić, pa ma koliko bio visok, svakako je prenizak u odnosu na plaću nekog piskarala čiji se posao svodi na lijepljenje članaka i ulizivanja nekakvim zvjezdicama iz tko zna kojeg razloga. A razloga može biti puno. Kaj ne?
Ne želim sada širiti priču o politici HRT-a, o zapošljavanju honoraraca, jer ta Doris jest honorarka, kraj stalno zaposlenih novinara. Neki novinari takve terenske poslove ne bi radili, jerbo im može bit. Stranka i neki budža stoje iza njih. Drugi bi radili, ali mu ne daju, jerbo je ili iz krive stranke, ili je trtio šefovu ženu, ili mu frizura ne valja. To je stvar televizije, nipošto honoraraca, koji svoj posao obavljaju, točno i u roku, jer televizija ne trpi zajebanciju s rokovima. Čak niti HRT.
Slobodna Dalmacija ostaje na svom putu
Novinarski članak napisan je u maniri pisanja onog Vinka Pajića, vedete šund novinarstva Slobodne Dalmacije, čiji je glavni posao kopiranje i pejstanje članaka o nekakvim zvjezdicama i anonimusima s naše estrade, koje proglašava strašno uspješnim. Zamisli kakva je tuga i frustracija, provoditi život pišući o anonimnim ljudima proglašavajući ih uspješnima. Ja bi mrzio cijeli svijet.
Sjediš doma, pa na zahodu pročitaš da neki ostarjeli pjevač ima novu djevojku, pa raspališ članak. U sred sranja. Pa pjevačica ta i ta obukla prozirni kombinezon da joj se vidi čuča, pa napišeš, da je izgorio Internet. A sereš i kenjaš dalje i u školjku i u novine. U stvari, pišeš ujednačeno, da se ne zna sereš li stalno uistinu ili si poprimio stil.
Procjenjivati bilo čiju cijenu rada riječima šuška se, neodgojeno je i nepristojno. naravno da je cijeli članak odmah prenijelo i Službeno glasilo HDZ-a – Jutarnji list.
I o nekima iz tog Mozaika SD se šuška da bi dupeta dali da budu honorarci na HRT-u, ali u HRT nisu pali ni na dupe. Pa ih nisu uzeli.
Nisu, jer nisu na novinarskom nivou. Zamisli, kad ti HRT kaže da nisi na novinarskom nivou.
Taman si za pisati o anonimnim zvjezdicama doma sa zahoda.
U Slobodnoj Dalmaciji, dakako!
