Postoje ljudi koji često putuju van države.
Po prirodi posla.
Piloti, sportaši, političari, predsjednici vlada, predsjednica države.
Putovanje im dođe kao neko normalno stanje.
Kad poslom lete za New York, to je kao da moj prijatelj Tomo iz Hercegovca ide u Bjelovar.
I ništa.
Redovno stanje.
Naviknuli se ljudi
Tako se i Mile iz neke pripizdine iz Pogane Vlake, priviko. Pa svako malo ide u Rim.
Avionom.
Vozač ga dopelja do aerodroma Franjo Tuđman, Pogani Vlačanin se malo prošeće, popiša na Franji, i ode u Rim. U Rimu ima puno toga za vidit.
Ima fontana, ima papa, crkve na svakom koraku, muzeja koliko ti srce oće, premda nisam siguran da to njega baš zanima. Ima trgovina sa svim markama robuštine, ima bolnica koje rade svašta. Mogu ti čak i krv mijenjati.
Ima, ma ima svega.
Ne kaže se uzalud, vidjeti Rim, pa umrijeti.
I tako je naš gradonačelnik mogao umrijeti najmanje šezdeset puta, ali nije, đava se ne da.
Još je puno stvari pred njime za napravit.
I njegovim kumovima i jaranima.
[stextbox id=’alert’ bgcolor=’f71111′ bgcolorto=’f71111′] Puno putuje i naša Predsjednica, to joj je već cijeli iz godina u opisu posla.
Još dok je bila ministarka, iz aviona izlazila nije.
Pa je bila ambasadorica u Amerikama, tamo se više vozala sa šoferom po cijeloj Americi, sve dok je šofer nije počeo iz nepoznatih razloga mrzit i uhodit.
Letila je je ona iz Amerike u Bruxelles na novi posao, a da niko živ nije znao da je dala otkaz.
Na mjesto ambasadorice u Washingtonu.
Nije znao ni njezin šefonja Njonjo, a ni direktorica Jadranka.
Tajne službe ionako ništa ne znaju, pa nije čudno da nisu znale ni to.
Uglavnom, čudno je to.
[/stextbox] Žena sa tolikim brojem sati leta u guzici, na kojem bi joj pozavidio svaki pilot Lufthanse, nikako da se privikne na putovanja.
Svaki puta kada ode na put, dobije proljev.
Ne treba imati preveliko pamćenje pa da se sjetimo njezinih proljeva, ma bilo gdje su joj gurnuli mikrofon pod lepeze na kapcima.
Proljev u  Srbiji, veličanstveni proljev u Madžarskoj.
Izjava danih u inozemstvu u kojima ogovara vlade i državu koja eto, ima sreću da za predsjednicu ima ženu koja voli ogovarat svoju državu.
Kako bi rekla moja kuma Ivanka, “Lajača”.
Ne bih se složio sa kumom, ali, kum nije dugme.
Pa da i nju spomenem. Kumu.
Dakle, predsjednica, dugogodišnja diplomatkinja (to su oni koji po profesiji moraju lagat i kenjat ko vidre), koja je trebala, kao štreberica, već savladati osnovnatri  pravila diplomacije, diskreciju, diskreciju i diskreciju, sve ono što radi, sve poteze javno obznanjuje u kamere.
Žena je pomiješala zadovoljstvo i hobi, bubanje selfija bez ikakve mjere.
Sve što joj padne na jezik, namjerno ne kažem na um, lijepo kresne u kamere.
Pa je tako, pred početak svoje predizborne kampanje, u trenutku kada je procijenila da Plenković i ne stoji najbolje, osjetila je ga družina oko Stiera polako, nježno, ali odlučno maže vazelinom po guzici, ona odlučila udariti ga u dupe.
Vezani članak: Koji mi je kurac sve ovo trebalo?
Pa je urbi et orbi objavila da je zatražila sjednicu Vlade i izdiktirala dnevni red. Ona je žena sa rješenjima.
Tužno je, jako tužno, da je zaboravila odjeb od pred tri godine, koji je popila od Milanovića, koji je kulerski objavio da predsjednica naprosto nema ovlasti sazivati sjednice Vlade.
Nikakva se regulativa nije promijenila, niti je u međuvremenu hvala ti ga Bože prošao suludi i sumanuti prijedlog jednog nadri političara, rekao bih politikanta, koji je predložio da se takvoj osobi povećaju ovlasti, čak je tražio da joj se dodijele i tri ministarstva.
Dakle, Predsjednica opet saziva sjednicu Vlade, odmah, isti čas, ili čak i prije poziva, ponosno to objavljuje u javnosti.
Tema je demografija.
Ljudi se slabo jebu. Ma jebu se i dalje, ali nekako se ne vide rezultati.
Sada bi ona htjela da se priča o jebanju sa rezultatima. Pa će o tome pričati Nada Murganić, na kojoj se iz daleka vidi da je stručnjakinja za jebanje sa rezultatom.
Svakako će se i glavati Kuščević i glavati Butković progurati da i oni izvale koju. A Horvat, novopečeni stari misistar jedva čeka da i on nešto prokenja.
Svakako svjetonazorski.
Sada je vrijeme, da se rezultati vide prije njenog reizbora
E, to bi bilo prekrasno!
Kao da nikada nije čula onu „Kasno Marko na Kosovo stiže…“
Anemični lik sa Markovog trga je ne jebe ni pola posto.
On ne odgovara.
Realno, mislim da joj niti ne treba odgovoriti. Poziv je opaljen preko novina, diplomatska pravila postoje, sve se takve igre igraju po uredima sa debelim tepisima, izvađenim baterijama iz mobitela.
Pa bar je to usnimljeni običaj u njihovoj stranci.
A ne blebetanje po novinama i portalima
I opet proljev.
Ovaj puta ne u Madžarskoj ili Srbiji.
Nego iz Rima.