Prošle su godine… Desetljeća čak.

Puno desetljeća čak.

Posve jasno se sjećam svakog detalja.

Majka me je počešljala, obukla bijelu košulju, kratke hlačice s tregerima, na nogama Opatija cipele s bijelim dokoljenkama. I obavezna kuta od plavog glota, s tregerom na leđima.

Ona i tata dobili su slobodan dan, jer, bio je veliki dan.

Početak škole, prvi dan u prvom razredu.

Blago i nasmiješeno, rumeno lice moje prve učiteljice, drugarice Štefice.

Dobili smo popis knjiga, pa smo u knjižari nakon neviđene gužve i stiske, poslije podne kupili knjige i bilježnice.

Majka je kupila i arke pak papira, plavog i bijelog.

Umatali smo knjige, a teke smo oblagali plastičnim futrolama.

Tata je strpljvo čekao, pa je kad je omatanje bilo gotovo, pisao nazive na etikete. Bijele, uokvirene crvenim i plavim crtama, a na kojima je dolje sitno pisalo Lipa mill.

Nikada, posve sigurno nikada neću zaboraviti prvi dan škole.

Ali, ni treći, kada nas je učiteljica poredala u dvored pred vratima, na kraju nastave.

Stao sam prvi s malim Zvonkecom, a iza mene njegova sestra Blizanka.

Tražila je da je pustim na svoje mjesto. Di ću je pustit, pa ja sam ponosan što sam prvi u redu.

A ona me mune šakom u leđa i kaže Ti imaš ženski kurac.

Drugarice, zaderem se ja, Melita mi je rekla da imam ženski kurac.

I tako, djeca idu iz škole, majke i očevi ih čekaju kod ograde, a klinci se deru mojoj majci: Njega vam nema, on i Melita ostali su u reštu.

Sjećam se, sa sjetom, počela je te godine rano zima, kaputić sam prerastao, otac je digao kredit i u Nami na Trgu Republike smo kupili kaputić.

Prekrasan, špricani.

Sutradan ja u školu s novim kaputom. Došao je u školu i Braco, kako smo to onda govorili Cigić.

U hlačicama, košulji, sav promrznut, bez čarapa, samo niske cipele.

Na odlasku sam mu dao svoj lijepi kaputić. A Brsaco je kasnije postao zvijezda Noćne more, ali tek nakon što je bio Otis, najbolji zagrebački čager!

Pa sam cijelu zimu hodao u malenom kaputiću od prošle godine.

Čudne su te priče, ali meni drage, ispunjavaju mi dušu i misli.

I zato, danas svim klincima, a i onima koji to nisu, a i njihovim roditeljima, želim sretan početak škole želim im da budu dobri učenici, a roditeljima želim da budu dobri, pažljivi i brižni, baš kao što su bili i moji…