Slab sam s tim nekakvim novim izrazima. Loše mi sjedaju i oni koje smišljaju arhaični hrvatojezikoslovci, a Boga mi i ovi neki koji zvuče onak, fensi. Pa ih svi premeću po ustima, pričaju o njima, a ja bogec, ki telček zblenuto gledam, strah me pisnuti, da se ne shvati da sam tudum, a oni premeću li ga premeću u ustima. Gledam, učini mi se koji puta mi se da govno u ustima premeću. Pripadnik sam stare škole u kojoj su me učili da je roba svaki proizvod ljudskog rada namijenjen razmjeni putem tržišta. To sam zapamtio. Zapamtio sam još samo jednu stvar. Da PC mora biti viša od CK. (Za vas koji ste rođeni u neproizvodna ali zato jogurtna vremena, prodajna cijena mora biti viša od cijene koštanja)
Naučio sam to davno, prije no što je PC je postao Personal Computer, a on drugovi iz CK nisu ništa znali. Pa nisam ni govorio na glas da CK mora biti manji. I toga se držim. Sve drugo usvajam loše, ili preskačem. Iz poprilično jednostavnog razloga. Poduzeća koja sam vodio i u onom sivom olovnom vremenu, a i ovim veselim i prosperitetnim poduzetničkim vremenima, poslovala su ISKLJUČIVO na tom principu. I samo zahvaljujući čeličnoj disciplini koju sam nametnuo u provođenju svog pravila, sada s odmakom vremena mogu reći samo jedno: Podijeljene su tristo osamdeset četiri plaće, ni jedna nije kasnila. Bilo je tu i božićnica, i uskrsnica. Ljudi su živjeli. Pristojno živjeli.
I zato vam ja mili moji ne razumijem, priznam otvorenog srca da blage veze nemam što je recimo Degrowth. Hrvatski: Odrast.
Bili su i nekakvi susreti u Zagrebu tih tipova koji imaju taj Izrast, nerast, hrast, ma to nešto. I vidim da se oko toga jako motaju ovi iz MOŽEMO! Što je i logično. Pričaj o stvarima koje niko živ ne razumije, moći ćeš srati i prodavati maglu milion godina. Jer nitko ne želi priznati da je budala. Pokušao sam proniknuti u taj odrast. Jer, vremena imam, penzija je tu. I onda skužim da je to odbacivanje svega onoga što sam cijeli život radio. Našao sam definiciju za to, pročitao polako, sricao slovo po slovo. I skužio sam samo jedno.
Rast nije rješenje.
A u pičku materinu. Ali sreća u nesreći je da postoje alternativna rješenja, nekakvi novi oblici življenja. Tu sam stao. Ovo mi već pomalo religijski zvuči, a tipovi koji o tom krmeljaju nisu nikakvi svećenici. A krmeljaju, pa onda, valjda su zato samo sekta. Valjda su, značenje toga što je taj degrowth, shvatili svi Zagrepčani, pa su izabrali ekipu koja smatra da rast nije rješenje. Lijepo i pametno!
Odrast (degrowth) odbacivanje je iluzije o rastu kao rješenju za prosperitet u budućnosti i poziv na promišljanje proizvodnje i potrošnje potrebne za dostojan život u granicama ekološke održivosti planeta. Jer, ako želja za rastom izaziva krizu, i ekonomsku, i ekološku, i društvenu – kao što tvrde autori u ovom zborniku – rast nije rješenje. Srećom, u praksi se pojavljuju alternativna rješenja, novi oblici življenja, proizvodnje i potrošnje, koji svima mogu osigurati sredstva za život bez rasta. Cilj je promišljanja u pojmovima odrasta izgraditi paradigmu koja sadržava i ekološku održivost i veću društvenu pravednost.
Ekipa koja nije do preuzimanja vlasti ništa operativno radila, sada se uči. Uči na nama. Kad bih bio profesor, njihovo učenje i iskazano znanje ocijenio bih poprilično loše. Jedino u čemu su odlični, to je fanatizam njihovih sljedbenika. Nešto poput zagrebačke Torcide, Hajduk gubi a oni deru dalje.
Uveli su nekakvo ocjenjivanje podređenih, s naputkom da ocijene ne smiju biti previsoke. Visoke ocjene imaju samo pročelnici. A pročelnike je je izabrano čovjek koji nikad u životu ničime nije rukovodio prije no što mu je u ruke predan najveći proračun u Hrvatskoj. Da bi te netko pošteno mogao ocijeniti, prva je pretpostavka da on zna posao, a druga da nema ograničenja u ocjenjivanu, a treća da je pošten čovjek kojem se neće morati namatati kriteriji i limiti. Koji su kurac imenovao pročelnika ako ne vjeruješ u njegovu prosudbu i ograničavaš ocjene koje on može dati? Ili znaš da pojma nema, ali je podoban?
Evo, Grad Zagreb kupio je električne bicikline. Pa će se pročelnici i pročelnice vozat biciklinima. Prevedeno na nekakav normalni jezik, pročelnik ili pročelnica, to je direktor ili direktorica. Pa će se direktori voziti biciklima, umjesto automobilima. Nek se vidi da je bicikl iz raja izrastao. A i djeluju autoritativnije ovdje u našem okruženu. Pročelnica nečega, žena koja na posao dolazi pristojno i elegantno odjevena, zadignuti će kiklu i staviti sic pod guzove i fijuuuu. Pročelnici će na nogavicama hlača imati kvačicu da im lanac ne zasere lačice. Bicikli će biti električni. Kupljeni kod firme koja prodaje sve i svašta. Gradu Zagrebu, na primjer.
Tako je u onoj, kako se to voli reći lopovskoj vlasti ta firma dobila glavni dio nabavke računala za Grad Zagreb u vrijednosti 16.000.000 + PDV. Sve to neposredno, mjesec dana prije smjene vlasti. Na natječaj se javila samo jedna tvrtka – EBC-Sistemi koji kao da su znali da će biti jedini – njihova ponuda bila je niti tisuću kuna manja od procijenjene vrijednosti te je dobila taj dio natječaja. Svemu tome protivila se ekipa koja sada vlada Zagrebom vozeći se na biciklima. Sjeli su na vlast, kompjutore koji su tek došli, podijelili su među sobom. Podijelili su i sto sedamdeset i pet tableta, dvije stotine i dvadeset laptopa. Nisu ih iz protesta odbili, premda su nabavku istih kritizirali. I sada od njih kupuju bicikline. Za pročelnike. Nema više auta, nego dvokotačnomeđunožno guralo. I poslovne kartice. Jerbo je velikodušno odlučeno da gradonačelnik, zamjenici, pročelnici i ostali ici smiju potrošiti na karticu svaki mjesec do 4.000 EUR. Službeno naravno. A kako stoji sa trošenjem na službenu karticu, e o tome bi se knjige mogle napisati. Najveći račun od tih 4.000 EUR smije biti 2.650 EUR. Evom možeš si kupit još jedan električni biciklin. Službeni. Da si osiguraš prosperitet. Kupi bicikl, tako se napreduje.
Kod biciklića.