Početkom tjedna idem na redovitu kontrolu. Kako i spada, uputnicu sam poslao u bolnicu sredinom prosinca prošle godine i dobio sam termin u listopadu. Ove godine. Doduše, početkom listopada. Liječnik mi je prošle godine odredio nekakve preglede koje moram prići prije kontrole. Odredio mi i neki pregled da niko živ nije znao što je, a kamo li, gdje ga mogu napraviti. Navodno se radi u bolnicama, nekima, ne svima, jer je to njima onak, bezveze.
Ni najrazvikanije privatne klinike to ne rade. Nakon propitivanja, telefoniranja i svakakvih avantura, pronašao sam privatnu klinikicu, smještenu u omanji privatni stan u centru grada, a tamo su mi napravili pretragu, bilo je gotovo za desetak minuta, iskeširao sam 85 EUR.
Rezultat pretrage bio je odličan.
Još bi mi samo falilo da nije dobar, a platio 85 Euritja
Na putu prema kući zabavljao sam se pozdravljajući familiju liječniku koji mi je odredio pretragu koja se ne radi nigdje. A košta osamdeset i pet EUR. Liječnik je mlad, četrdeset i koja, pa sam naravno krenuo od žene i sestre ako je ima.
Dok sam koračao žustro prema tramvajskoj stanici, želje i pozdravi proširili su se i na onu kliniku od 50m2 u kojoj su mi za malo mjerenja tlaka oteli osamdeset i pet EUR-a. I nalaz ima sedam riječi. Ali je za to napisan na papiru Navigatoru. Nek se vidi raskoš.
Ko ima, ima. Naravno, jebem mater i zdravstvenom, nipošto nisam ni njih zaboravio. Di bi njih zaboravio.
Dok čekam tramvaj, krešem sve u lice debelom i ušvicanom Viliju, a on znojan, samo govori Zahvaljujem Vam.
Jebate, ako su dva sobička klinika, a na ploči piše Klinika, onda sam ja, kao vlasnik ovog blesavog i opskurnog portala, medijski mogul. Nešto poput Ruperta Murdocha. Sve se okrećem, a prekrasne Jerry Hall nigdje. Samo baba natovarena cekerima koja se u punom sprintu pokušava ugurati u tramvaj.
Sad još samo trebam pustit krvcu, svi pregledi su napravljeni, privatno naravno.
Noso sam ja i holter, a i njega sam moro platit, samo pedeset i peticu, jerbo sam termin za holter u instituciji koju redovito plaćam, svaki mjesec, dobio za sredinu studenog. Iza pregleda. Jebo ih holter da ih jebo.
Još bi mi samo falilo da nije dobar, a platio 55 Euritja.
U tramvaju, na linijama koje vode prema mom kvartu, možeš doživit svašta, možeš i vidit svašta, ali vampire vidit ni sresti nećeš. Blagi i diskretni mirisi češnjaka kojim su lukave mesarske lopine nakrcale podrigušu salamu, da prekriju zamaman okus osam puta odmrznutih rumunjskih prasaca zaklanih u vrijeme Ceaucescua, a koju je jelo najmanje pet šest putnika, šarmantno se širi tramvajem. Onako nadrkan, financijski iscrpljen, silazim i tabanjam prema ambulanti. Jerbo, doktorka danas radi baš kako mi paše. Da mi pošalje uputnicu za krvcu vadit.
VEZANO UZ TEMU
Nije bilo zastava
Jučer je bio protest. Znate o tome sve, danima se pisalo i pričalo o njemu. Skupilo se dosta svijeta, svakako iznad očekivanja organizatora. Broj okupljenih ljudi, zakrčene ulice i trgovi u okolici Markovog trga, svakako je ružno uboo u oko sve članove pravomoćno presuđene kriminalne organizacije (u daljnjem tekstu HDZ). Pa jučer i danas nema […]
Barokomora
Moja susjeda, gospođa Marija, umirovljenica je. Već petnaest godina je u mirovini, nakon punih trideset i pet godina grbljenja i rada. Mirovina, ona obiteljska joj je sedamsto EUR, što znači da je do smrti supruga gospođa Marija dobivala nekakvu crkavicu. Za trideset i pet godina rada. Polovicu svog radnog staža gospođa Marija provela je radeći […]
A moja doktorka milo biće. I sestra joj također. Ma nema problema, osim jednog. Sustav ne radi. Objesio se i pao.
Vilijev sustav pao.
I mlohavo visi. Nema vajde od njega. Od Vilijevog. Sustava naravno. A i ne znaju kad će se dignit. Sve me strah pomislit, da nije Viliju palo od toga što sam mu sve iskresao u lice dok sam čekao u tramvaj i borio se s babetinom i njenim cekerima.
Gledam u ordinaciji kalendar na zidu. Sa slikama nekakvih lijekova kojima imena pročitati ne znam. Jebate led, pa još je malo do Svih Svetih. Par puta se okreneš i evo ih. Tu su.
Pred očima mi se vrte brojke, u EUR-ima, cvijeće, svijeće, pa onda spoznaja koliko imam svojte koliko imam prijatelja tamo dolje. Puta svijeća i cvijet.
Cvijet. Buket. Aranžman. Cvjećarka. Glasno opsujem
Bljesnula je asocijacija. Vili – riknuo sustav – cvjećarka.
Sustav ne radi, jerbo, dolaze Svi Sveti. Dan orgijanja cvjećara. Životinjski gangabang nad našim džepovima. Sada je žetva, sad se lova lopatama krca. A ne jebavat se Vilijevim softverom. To može i pričekati. Mjesec dana zakašnjenja. Pa što? Ma ajte molim vas, to je ne-tema.
Pa uzdahnem, i samo protisnem, dajte Vi meni sestro papirnatu uputnicu. Nek se nađe.
Jer govorio je moj pokojni profesor Pero Jurković:
Verba volant, prdi mahovina.
