S druge strane ljudskosti

Na terencu je imao dodatni branik. Branik koji njega i one koji su u automobilu štiti od udara. Njemu branik znači život. Onom s druge strane branika taj branik znači smrt. Kako to izgleda vidjeli smo.

Vraćamo se u kolotečinu

Obračun bandi

Pozvan sam na tribinu

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Sjećam se puno toga. Mnogih ljudi. Događaja. Putovanja, godina života vani. Na desetine tisuća ljudi koje sam sreo. Neke od njih upoznao bolje, neki samo prolaznici.

Svašta čovjek sretne, Svašta čovjek upozna. Ali, vjerujte mi i svašta kurac napravi.

Bio je jesenski sajam davne 1988. Danima smo moji poslovni partner iz Njemačke i ja hodočastili u restoraciju Split u Ilici.

Moj papir na kojem je pisalo Molimo da donosiocu ove narudžbe izdate jelo i piće po vlastitom izboru, a dolje žig i potpis, potrošen je prvog dana. Onda su Švabe rekle, sad si naš, sad mi plaćamo. Pa jastozi, prstaci, škampi, ma svašta. Novac je tekao poput slapova, a konobar Jerko se pohotno smijao, svima je bilo jasno da ih na računima potkrada. Krvnički potkrada. Upozorio sam Nijemce, jedan je odmahnuo, Ma znam ja savršeno dobro. Ali meni je dobro i lijepo.

Zadnje veče, račun je bio boli glava. Nijemac plati, i u ruci drži sto maraka. I ponosno objavi, Evo, više nemam, sve je uzeo Herr Jerko.

Lopov ga gleda, cereka se i mahne rukom i uzme i tih sto maraka. Daj i njih, da ne kažeš da nisam bio temeljit.

Nikad više nisam ušao u Split. Jer sam bio siguran da je konobar Jerko samo govno. A kako ću jesti ako mi hranu nosi govno. Taj Jerko mi je ostao pojam vrste ljudi koja se meni gadi. Ljudi koji ne znaju stati.

Dugo se njegova našpičena i iscerena njuška pojavljivala kad sam pomislio na nekakvo gađenje prema ljudskim potezima.

Onda, posve nenajavljeno, Jerko Gad je nestao. Pred nekih par mjeseci. Netragom. I pojavio se lik Marija Banožića.

Mario Banožić je na mojoj top listi gadova zamijenio Jerka Gada. Utvrdio se na prvom mjestu.

Iskopao temelje, stavio armaturu, salio beton i ugazio u njega. Pa stoji čvrsto. Ne vjerujem da ga netko može maknuti s tog mjesta.

Postoje ljudi koji ne mogu stati.

Nikako.

Mario Banožić, lešinar s nagonom morskog psa, nagonom koji mu ne dozvoljava stati ni minutu. Samo trpaj i trpaj. Nipošto nemoj stati. Jer nemaš razloga stati. Nitko ti ne može ništa. Ti si ministar, ti si mezimac Andrejev.

Nakon jedva završene škole, pojavio se s diplomom, koja i nije previše preispitivana, jer ipak je to HDZ, ipak je to Slavonija, jer ipak je interes stranke veći. Onda se pojavio doktorat. S osječkog sveučilišta. Nije ni to previše propitivano, premda je doktorov izričaj na granici toga da se proglasi mutavcem. Ni tu nije stao. Nije mu bilo dosta. Htio je, nastrano htio, nastaviti dalje. Htio je titule profesora. Htio je to postići onime što mu je intelektualni vrhunac, bijednom, vrlo zastarjelom prezentacijom u PowerPointu. K tome prepisanom. Onda su ga otkrili.

Pročitajte i ovo:
Na Milni pepeljara nije strefila niti kandidata, a niti predsjednika SDPH Davora Bernardića

Postao je ministar Državne imovine, prvo što je napravio, dodijelio je sebi stan, daleko najveći. Stan se nalazio na vrhu Gundulićeve, a radio je u Dežmanovom prolazu. Sve one sitnice, krpice, vazice, pepeljarice, šalice s narisanim srčekima, vaze s cvijećem, jastučići nehajno razbacani na kauču, one sitnice koje od stana u državnom vlasništvu čine topli dom, kupljene su u IKEI, JYSKU, možda i Pevexu. Kupila ih je topla i brižna ruka države. Države koja jako voli Marija Banožića.

A stan je dobio jer je prijavio da ima troje djece i hanumu k tome. Pa se baškario u velikom stanu u centru Zagreba i dugo u noć brojao novac koji je dobivao na ime odvojenog života od djece i hanume, radi kojih je dobio stan. Ali je dobivao i novac. A oni su živjeli u Vinkovcima, pa su ga vozili tamo i natrag kako mu se prohtjelo. O trošku države.Pa je on odlučio stambeno ih smjestiti. Pa je tražio i naravno dobio, jer takva je to kurčeva država, poticajni kredit koji dobivaju siromašni, a on ima plaću 3.000 EUR-a, stan na korištenje džaba, prijevoz džaba. I traži kredit za siromašne.

Bilo bi lijepo da se sve to i ostvari. Da dobije kredit. I da bude siromašan.

Na terencu je imao dodatni branik. Branik koji njega i one koji su u automobilu štiti od udara. Njemu branik znači život. Onom s druge strane branika taj branik znači smrt.

Kako to izgleda vidjeli smo.

Čovjek u punom naporu snage, čovjek koji je radio da prehrani obitelj, poginuo je od udarca branika koji štiti one s druge strane. Ubila ga bahatost i silovitost tipa koji ne zna stati. Tipa koji nema problema s moralom koji mu šapče, urla vrišti, Stani, stani. Tipa s druge strane. Branika. Morala. Pameti. Časti. Ljudskosti.

I sada. Sada se stvara nekakva atmosfera sveopće brige za tipa koji ne zna stati. Čovjek, brižan otac dviju kćerki, ne spominje se više. On je nebitan. Jer bitna je samo dobrobit tipa koji je zamijenio Jerka Gada.

I sada, evo, Trump je državama EU odredio carinu, a građanima EU uvukao karinu

Sinoć sam gledao TV show. Za govornicom stoji tip narančaste kose, drži u rukama nekakvu ploču koja nalikuje na transparent na kojem piše Doli...

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...

Čovjek kojeg pitaju…

Ekonomska kriza, inflacija, rast cijena u nebo, rijeke izbjeglica, strah od terorizma, strah od rata, nizak standard, klimatske promjene, dugoročne vremenske prognoze, sve su...

Nakon samo dvije i pol godine čekanja na operaciju, operiran je!

Dosta dugo osjećao je tegobe. Ne stalno, onako povremeno. Pa je mislio da je to radi vremenskih uvjeta. Pa opet. Jedne večeri osjetio je...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti
Prethodni članak
Sljedeći članak