Počelo je šamaranje. Onako, mokrom rukom, s dobrim zamahom, punim dlanom po gubici i tustom obrazu. Kroz raširene prste ruke koja šamara šprica mast iz pora na licu. Sve zvoni u ušima. I nama koji gledamo šamarčinu, pa ma kako nam je tip koji je popio šljagu antisimpatičan, sve je neugodno gledat.
Savjest mu je tolika, da je zaboravio da je doktor. Da je za pomagat ljudima u nevolji učio dvadeset godina
Prvo je šamarčinu raspalio Erdogan. Koji je rekao da nije voljan podržati kandidaturu Finske i Švedske u NATO-u, jerbo su u tim zemljama sklonjeni nekakvi tipovi koje Erdogan ne miriše. Dakle, Milanović nije jedini nadrkanac koji neće samo tako, pognut glavu, kao što Hrvatska čini vrlo redovito. Dobio je saveznika u Erdoganu. Saće oni koji su ga do jutros proglašavali Putinovim agentom, nekako morati dodijeliti i neku tursku titulu. Evo, predlažem janjičar. Nadam se da se na taj nadimak neće naljutiti onaj Zulim gradonačelnik Segeta i saborski zastupnik HDZ-a nam državo tvornog, koji je proždro sve janjce od Sinja do Paga. Na teret općine naravno.
Putinov janjičar. Sounds good. Ko ime nekakvog rock banda.
Očekujem da će erudit i poznati mislilac, Gordan Grlić Radman, Kafilerijski Zumbulaga, pod hitno otputovati u Tursku ne bi li podučio Erdogana kako ide procedura, pa da on ne može davati nikakva veta.
Nije trebalo puno, svega sat ili dva, pa je na obraz našeg svakako najsimaptičnijeg i najdražeg liječnika doktora Ante Ćorušića, sletjela šljaga, od koje bi se i Mike Tyson spizdio na dupe. Doktor je Čorušić dobar liječnik, profesor, ravnatelj svačega već dosta godina.
Htijo je biti i ministar, ali nekako nije prošao. Jerbo su rekli da je preradikalan.
A radi se o vrlo savjesnom čovjeku. Čovjeku kojeg prije svega karakterizira savjest. Savjest mu je tolika, da je zaboravio da je doktor. Da je za pomagat ljudima u nevolji učio dvadeset godina. Pa je poslije radio kao doktor. Sve to je sjebala savjest.
Savjestan na kvadrat. Kad si veliki domoljub, domovina te zove. Kad si jako savjestan, savjest te priziva. Domoljub je bio i Mengele, a opus dr Čorušića uvelike baca na doktora Mengelea.
Pa su ga, jer je savjestan, postavili na mjesto ravnatelja KBC Rebro, najveće klinike u Hrvata. Svakako je tako savjesna osoba bitnija na mjestu u bolnici gdje može sve držati pod kontrolom, nego u izvršnoj vlasti, gdje je većina HDZ-a neupitna, a kad treba, zahvate u Bunar budala, tamo je žila koja puni bunar vrlo jaka. Pa tek izvađena budala razveže pred kamerama o prizivu savjesti, ili o trenutku kada nastaje život, o tome znaju sve, naročito jedan koji voli žene više od domoljublja. Evo, rečmo, profesor geografije Hrvoje, vrlo je educiran o tome. Skoro kao i onaj Ćipe, koji je do boravka u Saboru tumplao cipele i lijepio pete, jerbo je šuster po zanimanju.
Svima njima, danas je šamarčinu raspalio ravnatelj Ljubljanske bolnice. Pismom upućenom, kao kolega kolegi, doktoru Anti Ćorušiću. Provukao ga je kroz blato ko prasca kad ga vode pod nož u blatnom slavonskom dvorištu u kasnu jesen.
Šamarčinu jedino nije dobio Vili Beroš.
Jer on obraza nema.
Pročitajte pismo:
Odgovor UKC-a Ljubljana, koji potpisuje predstojnik Ginekološke klinike Gorazd Kavšek, prenosim u cijelosti:
“Što se tiče zakonskog prava na pobačaj u Sloveniji se primjenjuje “Zakon o zdravstvenim mjerama u ostvarivanju prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece” (u Hrvatskoj je vrlo sličan zakon). U njemu se, među ostalim, koristi izraz “umjetni prekid trudnoće” koji je posljednjih dana vrlo zlorabljen izraz, posebice od strane hrvatskih kolega. U svakom slučaju, svrha ovog zakona nije da se samo tako uredi prekid trudnoće u smislu pokretanja (indukcije) porođaja, nego da se uredi prekid trudnoće u smislu prekida trudnoće, koji dovodi do prekida trudnoće s fetalnom smrću. U protivnom (ako nije svrha jamčiti prava iz navedenog zakona), koje bi bilo stručno opravdanje da bilo tko pokrene vrlo prijevremeni porod u 27. tjednu? Sigurno ne u korist fetusa. O postupku Postupak umjetnog prekida trudnoće, bilo u svrhu nemedicinske (do 10 tjedana trudnoće) ili medicinske (od 10 tjedana trudnoće) indikacije varira ovisno o visini trudnoće. Do 22. tjedna proces rađanja fetusa iz maternice naziva se pobačaj, a nakon 22. tjedna porod. U oba slučaja, međutim, zbog liječničke intervencije! (liječnički zahvat – što god da je) rađa mrtvi fetus. Stoga je tumačenje pojedinih hrvatskih kolega pogrešno i kao takvo stvara dodatno emocionalno opterećenje liječnicima koji provode zahvate, a posebno trudnicama koje se susreću s takvom situacijom. Prema toj logici, zlouporabom profesionalnog koncepta kao što je feticid (čak i u 12. ili 20. tjednu trudnoće), vršimo feticid (fetus umire zbog našeg aktivnog procesa!) u svrhu dnevne politike ili samoisprike zbog nepoštivanja zakonskih prava žena je nepotrebno i štetno. Također, proces pobačaja u suvremenoj medicini ne traje već duže vrijeme na način kako to nažalost izjavljuju neki hrvatski kolege. ‘Ovo je brutalan postupak u kojem se iglom ulazi u maternicu i cilja srce fetusa. Riječ je o ubojstvu nakon kojeg se plod u dijelovima vadi’, rekao je Ćorušić u srijedu u emisiji Otvoreno na HRT-u. Do 22. tjedna trudnoće u velikoj većini slučajeva lijekovi pokreću pobačaje – pobačaje i izbacivanje fetusa (porođaja) iz maternice, koji tijekom zahvata također umire. Od 22. tjedna trudnoće najprije injekcijom (najčešće kalijevog klorida) zaustavimo srce ploda (obično hipoma), a zatim se lijekovima pokreću kontrakcije i istisak fetusa (porođaj) iz maternice. U oba slučaja dolazi do poroda (koji se neznatno razlikuje ovisno o visini trudnoće i veličini fetusa). I kod takvog poroda nudimo sve metode porođaja, uključujući ublažavanje porođajnih bolova. Stoga u potpunosti odbacujemo tendenciozne izjave pojedinaca koji neprimjerenim floskulama namjerno kriminaliziraju postojeća zakonska prava i postupke koji slijede najviše etičke i profesionalne standarde”
