“Poštovanje kolegice i kolege, i vi što slušate i vi što uvježbavate procese socijalizacije, ja vam se obraćam isključivo s ove jedne jednostavne razine, o kojoj smo mi danas trebali raspravljati, bez unosa osobnih, ostrašćenih dimenzija. Mi smo danas samo trebali provjeriti jesu li ispunjeni formalni uvjeti za raspisivanje referenduma. O tome se isključivo danas radi. Jesu li ispunjeni formalni uvjeti za raspisivanje referenduma. Ni o čemu drugome. Ti formalni uvjeti nisu ispunjeni.
Međutim, radi se ipak o nečem drugom, o čemu u ovoj raspravi treba progovoriti. A to je da su ove referendumske inicijative nastale zbog isključivo jednog razloga, a to je razlog koji se da svesti na jedno pitanje. A to je: Čiji je HDZ?
U trenutku kad je došlo do promjene u sastavu vlade, pojavile su se i kojekakve inicijative. To su inicijative koje su zloupotrijebile politiku, koje su kompromitirale politiku u ovim referendumskim pitanjima, ali i inicijative koje su kompromitirale religiju. I s jedne i s druge strane su se pojavile avetničke aktivnosti koje su trebale unijeti duh neslobode u hrvatsko društvo. Ove referendumske inicijative su po svom sadržaju, po kvaliteti, ne po kvantiteti… Koliko ste vi skupili potpisa, koliko ste ih sami upisali, koliko ste mrtvih oživjeli na jedan dan, koliku ste djecu propustili u vremenitosti od dva mjeseca i sveli ih na 18 godina i upisali na popisne liste? Ne raspravljamo o toj kvantiteti, nego raspravljamo isključivo, ja makar, o sadržaju ovih referendumskih inicijativa.
Zanima me kakvu bi tu realnost ova referendumska inicijativa stvorila da je uspjela. Reći ću vam kakva bi ta realnost bila i u kakvoj bi mi realnosti živjeli. Danas bi, makar po jednom to pitanju, da je referendumska inicijativa uspjela, mi bi bili u parlamentu, u saboru, u kojem bi imali dvostruke, dvojake, po dualističkom modelu podijeljene zastupnike. Zastupnike koji imaju puno pravo glasa od zastupnika koji su unutra ušli kao slomljeni na antropološkoj razini. Ne da smo tim zastupnicima koji ne bi mogli glasovati o vladi, koji ne bi mogli glasovati o proračunu, da smo njima onemogućili da glasuju o tome, nego smo onemogućili da njihovi birači, koji su građani Republike Hrvatske, koji pripadaju ovom političkom, građanskom, društvenom korpusu, da smo im poslali poruku da, ukoliko odluče zadržati vlastiti nacionalni identitet, ako ga se ne odluče odreći i glasovati za opće liste, da njihov glas ne vrijedi kao glas koji će reći da ili ne hrvatskoj vladi. Koji će reći da ili ne hrvatskom proračunu.
Ova je kvaliteta koja je dovela do toga i sadržaj je duboko protuhuman. Ovaj sadržaj je sadistički. Onaj koji je sudjelovao u sastavljanju ovog pitanja, koji je sudjelovao u provođenju ove aktivnosti, nije ništa drugo nego sadist. S filozofske razine ja razumijem taj sadizam. On proizlazi iz nemogućnosti da čovjek napravi autotranscedenciju, da nadiđe sebe samoga. To je ono o čemu je Heidegger govorio. Ne govori čovjek, nego govori jezik. Gospodo, ne govorite vi, nego govori onaj jezik koji ste naučili u vlastitim sredinama, u vlastitim obiteljima, u vlastitim obojenim pervertiranjima biti religije. Vi ste žrtve vlastitog govora i vi ste prvi žrtve ovako postavljenog referendumskog pitanja koje je trebalo dovesti da vaše samožrtvovanje dovede do žrtvovanja čitavog društva.
Da u ovom parlamentu imamo dvije razine zastupnika. Dakle, zastupnici koji su slobodni zato što pripadaju većinskom narodu ili zastupnici koji su slobodni jer su se odlučili odreći vlastitog nacionalnog identiteta. O ovome ja želim razgovarati. Kvantiteta me ne zanima. Ne zanima me koliko je potpisa skupljeno i u kojim mističnim okolnostima. Jer te mistične okolnosti proizlaze iz mistike da mi ne želimo da se provode referendumi. Iako sam protiv ovog referenduma, ovaj referendum nije okrenut prema budućnosti, prema izgradnji društva. Ovaj referendum je referendum na onoj razini koja hoće hrvatsko društvo svesti na konačnu sintezu prošlosti. I to je najstrašnije. To je prodor nihilizma. Jer se hrvatsku društvu i građanima u ovoj sramotnoj, konačnoj sintezi prošlosti koja bi se trebala nazvati sadašnjost, oduzima budućnost i svi vitalni elementi potrebni da bi se društvo razvijalo.
Ukoliko promatramo, to je politička kompromitacija. Oni koji su sudjelovali u tome, oni su izigrali bit politike. Kompromitirali su politiku. S druge strane, kad se radi o Istanbulskoj konvenciji, oni su posegnuli za nečim drugim. Oni su kompromitirali bit religije. Na koji način?
Religija govori o suverenitetu, ne o niskoumnom suverenitetu i niskoumnoj nekakvoj suverenosti koja će građane svesti na dvije kategorije. Religija govori o nečem drugom. Religija govori o suverenitetu izbavljenja od nasilja. O suverenitetu spasa. Recite mi, u ovoj Istanbulskoj konvenciji, gdje smo mi promatrali da se od početka povijesti, dakle u vremenjenju žene, žene koja je prisutna od početka povijesti do danas, do ratifikacije Istanbulske konvencije, bila je izložena nasilju. O tome mi razgovaramo. Mi razgovaramo o tome da želimo na naša pleća preuzeti taj teret i tu nepravdu nasilja. Jer ako na naša pleća ne preuzmemo teret i nepravdu nasilja, ne možemo živjeti u svijetu jednakosti. Religija govori o suverenitetu ljubavi. U ovim pustim, fantazmagoričnim, mističnim uzdizanjima, što će nam Istanbulska konvencija i što će nam njena ratifikacija donijeti, ni nakon šest mjeseci ili godinu dana, oni koji su kompromitirali bit religije nikad se neće suočiti s istinom da nam ratifikacija Istanbulske konvencije donosi taj prvi korak u globalnoj borbi protiv nasilja.
Kad govorim o tome da je ova inicijativa kompromitirala bit religije, posegnut ću samo za jednim primjerom. Recite mi, zar religija nije globalno djelovala prije globalizacije? Zar to nije onaj dio realnosti ili institucija, ukoliko se promatra o kršćanstvu ili Katoličkoj crkvi, koja je globalno djelovala i prije procesa globalizacije? Zar religija ne djeluje globalno? Ako ste suverenisti na religijskom području, ako ste kršćani, onda izvolite, krećite se samo onim prostorom kojim se kretao Krist. Izvolite, napustite onda ova područja i vratite se u suverenitet vlastitog pervertiranog kršćanstva. Kršćanstvo to nije, kršćanstvo nije religija nasilja. Kršćanstvo govori o identitetu. Ti suverenisti koji će govoriti o preferencijalnim glasovima, ja ću im postaviti pitanje: S koliko sredstava su bili na mjesečnoj razini prije politike i s koliko sada raspolažu? S koliko su sredstava ušli u politiku i s koliko će sredstava izaći iz politike? Hajmo okrenuti tu dimenziju.
Da nema ove inspiracije, nihilizma, pesimizma i potrebe da na filozofski način izgovorim nešto, minute ne bih bio u ovom domu. Jer je na iznimno niskoj spoznajnoj razini. Na niskoj je razini kreiranja društvenih procesa i slike hrvatskog društva i čovjeka koji bi tu trebao živjeti. Ove inicijative tome pridonose. Ove inicijative su prodor ništavila. Oni koji se zalažu za ova dva pitanja su na liniji Nietzschea. Netko im je nadčovjek, a netko im je ono ljudsko, ogavno, što ne smije pripadati ni približiti se toj veličini i volji za moći.
Mi smo uprizorili najnegativnije, najpesimističnije koncepte i uprizorili smo ih u formi kreposti, u formi domoljublja, borbe za hrvatsko društvo.
U konačnici, da završim s ovim, ovo je borba za HDZ. Mladež HDZ-a, oni koji su odijeljeni, koji su potjerani, koji su otpadnuti ili udaljeni iz HDZ-a, bore se za svoj novi HDZ. Oni koji su sada u HDZ-u, bore se da u tom svom HDZ-u i ostanu. S druge strane, sadržaj ovih inicijativa je borba za protuhumani, antihumani koncept hrvatskog društva i to treba reći. S formalne razine su ispunjene sve pretpostavke da se ovaj referendum ne održi. Sa spoznajne razine, s moralne razine, razine autotranscedencije, ovaj referendum nikad nije trebao ući u jednu bitnu ljudsku dimenziju, a to je dimenzija riječi. Zahvaljujem”, završio je Vučetić.
