Smrt Milana Bandića, heroja organiziranog kriminala, pokazala je kakvi smo ljudi

S televizija, poglavito s pretplatničke HRT bombardiraju nas i zasipaju emisijama o njemu. O njegovoj plemenitosti, dobroti, poštenju. Ružno za gledati.

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik, poslanik i odbornik. Grmio...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Prijateljevao sam s Milanom Bandićem, davno je to bilo, u vrijeme studentskih dana, sretali smo se, družili, bio je miran, bistar, nekako samozatajan. Prijateljevali smo i po partijskoj liniji, kada je postao šef pešćeničkih komunista. Bio je žestok komunist, dosljedan i vjeran partijski vojnik koji je jako pazio da s puta ne skrenemo.

Valja priznati, nitko nije ni pomišljao skrenuti s puta, ali njegov način vođenja organizacije u kojoj je bio svijet zagrebačke industrije, bio je vojničko dogmatski.

Prepun parola, dosljedan u provođenju svoje volje i svojeg tumačenja ideologije.

Onda smo se prestali družiti. Sretali smo se, popričali koju riječ. I tako sve manje. Jednom smo, davno 96, na sajmu sjeli popili par gemišta uz debelo narezani kulen.

Zadnjih desetak godina nismo se više poznavali.

Moralno i politički odavno sam se prestao slagati s njime, njegov stil postajao mi je svakim danom sve antipatičniji. Zgražao sam se.

I onda je umro.

Osjetio sam nekakvu tugu. Jer, umro je čovjek. I to je to. Ali ja o Bandiću ne mogu reći ništa lijepo.

A šutjeti neću!

Ali, mudar sam ja, davno sam naučio da narodu nije za vjerovati. Tko bi vjerovao narodu koji trideset godina bira kriminalce da ih vode?

Ili su glupi ili su poput onih koje biraju. Lopovi i prijetvorni.

Umro je čovjek. Otac, suprug, prijatelj i još štošta.

S televizija, poglavito s pretplatničke HRT bombardiraju nas i zasipaju emisijama o njemu. O njegovoj plemenitosti, dobroti, poštenju. Ružno za gledati.

Jelena sada priča o purgerskoj uglađenosti, valjda aludira na ono  Joj kak vi mene rajcate. Purgeri su takve nazivali čobani.

Čovjek koji je oličenje lopovluka, kriminala, nepotizma, korupcije je umro.

Njegovu smrt popratilo je odavanje počasti državnog vrha.

Predsjednik vlade, vrhovni  zaštitnik zakonitosti čekao je strpljivo da njegov Yutel jr. ispiše cijeli list panegirika Milanu Bandiću u knjigu žalosti, kako bi se potpisao.

Ucviljeni građani čekali su satima kako bi mu odali počast.

Zagreb kao da je stao.

Stala je i policija i pravosuđe. Čak ni oni, koji nikada ne bi smjeli stati, stali su.

Pročitajte i ovo:
Breaking News: Još jedna zlouporaba prostora u centru Zagreba od strane Milana Bandića!

A da nisu pohapsili sve one koji su satima odavali počast čovjeku koji je upropastio Zagreb, čovjeku koji je razvio neviđenu korupcijsku hobotnicu, vrhovnom vođi organiziranog kriminala.

Jer, svi su oni dolazili radi sebe, a ne radi Milana Bandića, graditelja bolnica i crkava u susjednoj BiH.

Vlasnika nebrojenih nekretnina, skupocjenih satova, čovjeka koji je na licu Zagreba napravio ružan ožiljak koji posve sigurno nikada zarasti neće.

Na Mirogoju se radi faraonska grobnica, u koju će položiti tijelo šefa organiziranog kriminala.

Velika je.

Kao da će ponijeti sa sobom barem djelić onoga što je ukrao.

Smrt je okrutna.

Neće ponesti ništa. Ništa od onoga što je ukrao, onoga zbog čega se pošten svijet zgraža.

Iza sebe ostavio je samo jedno. Spoznaju o tome kakav smo mi narod. Štovatelji kriminala i lopovluka.

Neka ti je laka zemlja Milane.

Jer zemlje na Tebi biti neće.

Samo mrak grobnice.

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...

Potjeh u potrazi za tintom

Pažljivo otvaram bočicu tinte koju sam izvadio iz kutije. Vrhovima prstiju, blago, pazeći da se ne uprljam tintom. Poklopac okrenut prema gore, odlažem na...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Kako smo došli?

Imao sam strica. Pa što, imali ste i vi strica. Ali, moj stric, on je bio Superman, gledano mojim dječačkim očima. On me, nedugo...

A što vam je s glavom?

Pad nadstrešnice u Novom Sadu odjeknuo je grozno. Tutnjava od koje se ledi krv u kostima trajala je kratko. Pod hrpama betona ostala su...

Rasprodaja

Postoje riječi kojima unatoč činjenici da ih čujem ili pročitam svakog dana, nikako dokučiti značenje. Pokušavao sam uskladiti pretpostavljeno značenje riječi s onim što...

Najnovije

spot_img

Sankcije

Svake druge srijede. Točno u 935, penjao se stepenicama. Elegantno tamnoplavo odijelo, snježno bijela košulja, lijepo pripasana kravata. Crne cipele savršeno ulaštene. Čekao sam...

Pročitajte...