Kosturi iz ormara
Polako ali sigurno, računi dolaze na naplatu. Svakim danom iskrsne neki račun koji treba platiti. To se u politici zove kostur iz ormara.
Bezglava ekonomska politika, svedena na lakirana izvješća, umotana u porast nekakvih koeficijenata, hvalisanje uspjesima i dosezima ove vlade, kako to vole reći, Vlade Andreja Plenkovića. A inflacija raste. Cijene jure u nebo. Usijani pisači za ispis cijena po trgovinama. Situacija pomalo podsjeća na Njemačku opisanu u knjizi Tri ratna druga Erich Maria Remarquea. Cijene koje gledate danas u trgovinama su unikatne.
Više nikad ih nećete ugledati. Jer sutra će biti nove. Prekosutra opet nove. Jedino što im je zajednički, svakim danom sve više.
Broj turista je u padu, ali su ekonomski pokazatelji bolji. Za ono od ljetovanja prošle godine, što smo platili 2.000 EUR-a, sada ćemo platiti 3.000 EUR ili više.
Zahvaljujući dosezima ove Vlade, Vlade Andreja Plenkovića. Polako ali sigurno rezultati katastrofalne ekonomske politike, ali i katastrofalne politike, dolaze na naplatu. kad dođe jesen, pa zima, velik dio stanovništva će biti gladan.
Sve to, naravno, kao rezultat rada ove Vlade, Vlade Andreja Plenkovića.
Često se političari vole hvaliti pred kamerama kako je Hrvatska sigurna zemlja.
Lijepo je to čuti. Jako lijepo. Ali pitanje je točno, što pojam sigurnosti znači. Znači li to i gotovo stopostotnu sigurnost da će recimo, strani investitori koji dođu u Hrvatsku biti opljačkani i iskokošareni od državnih organa, a što ostane iskokošarit će lokalni šerifi.
Podrazumijeva li sigurnost i pravosuđe koje sada imamo? I kakvo. Neučinkovito, sporo i što je najgore nepošteno. Nepravedno.
Svjestan sam težine teme. Svjestan sam što me čeka radi ovog teksta. Ali, Hrvatskom haraju horde.
Horde huligana, kojima se tepa navijačke skupine, a u stvarnosti su samo razbojničke družine, zatrovanih duša, nekontroliranog bijesa iz razloga poznatog samo njima. Možda je razlog njihovog bijesa poznat i medicinskim stručnjacima, ali naravno svi šute.
Društvo po malo postaje talac navijačkih hordi, čije postojanje je odavno izgubilo smisao radi kojeg su i osnovane.
Navijanje.
Navijačke horde
Dugo uistinu dugo nisam bio na nogometnoj utakmici. A volio bih otići, baš kao što sam išao u srednjoškolskim danima, kao student, ali i kasnije. Oduvijek su postojale utakmice visokog rizika. I Hajduk i Zvezda i Partizan, u Zagrebu su svojim gostovanjem izazivali pojačane aktivnosti milicije. Bilo je naravno i pendrečenja, i uletavanja milicionenra na konjima u masu navijača. Ali sve je to bilo nekako rjeđe, rješavano u hodu.
Registrirani prestupnici sami su se javljali u milicijske stanice na dan utakmice, pa su ako je smjena bila dobre volje, mogli utakmicu pratiti prijenosom Ive Tomića ili Ede Pezzia.
Jučer je u sukobima s navijačim Dinama u Ateni ubijen mladić. Ubijen iz obijesti.
Jer, navijačima Dinama nije bio uopće dopušten ulaz na utakmicu koja se trebala odigrati danas.
Nisu ni trebali ići u Atenu. A ipak su otišli. Ako nisu otišli na utakmicu, jer nisu imali pravo pristupa, otišli su raditi nered.
Ubiti mladog čovjeka.
Mladi čovjek je ubijen u Ateni. Zaklan. Ima još povrijeđenih. Svakako će to ubojstvo teretiti crnu statistiku Grka, bit će taj izgubljeni život mali uteg na vagi slike sigurnosti države. Ali Grčke. A ubili ga bjesomučni i obijesni Hrvati.
Čija je država sigurna!?!
Put do Atene nije jeftin. Putuje se često, jer Dinamo, ali i ostali klubovi često igraju u gostima. Svaki put košta. Pitanje je tko financira, čime se financira?
Policija i DORH očito se ne bave tom problematikom, tučnjave navijačkih skupina su česte, krvave i učestale. I Boysi i Torcida i Kohorta i sve te skupine odavno su postale razlogom što obični građani zaobilaze stadione u širokom luku.
Stanovnici kvartova u vrijeme tih utakmica žive u policijskim trakama označenim getima. Žive us trahu hoće li izbiti tučnjava u kojoj stradavaju prolaznici, razbijaju se automobili. Na što liče tramvaji koji voze do stadiona Maksimir nakon što odvedu te divljake?
U sukobima navijačkih skupina, a točnije razbojničkih bandi, stradaju i građani koji se tamo zateknu. Stradava i imovina. Nevinih građana. Žrtava nasilja huligana kojima nitko ništa ne može.
A Hrvatska je sigurna zemlja?
Sjećate li se što su navijači napravili u prekrasnom mirnom Kapfenbergu u Austriji, u kojem je Dinamo bio na pripremama. Razorili su mirni turistički gradić. Iz obijesti. Kamen na kamenu nije ostao.
Sve je to rezultat samo jednoga. Klime u društvu. Zločince se ne kažnjava. Ubojice šeću cestom umjesto da su u zatvoru. Politička stranka osuđena za teški kriminal upravlja državom.
Pa što je onda i za očekivati?