Čitam po portalima o Plenkovićevom razgovoru sa novinarom HRT-a.

Svašta je tu bilo izgovoreno, puno stvari, rekao bih specijaliziranih, koje se malog i običnog čojeka ne dotiču, na primjer, odnos predsjednice i njega.

Što se mene tiče, mogu se i potući, ni iz džepa ni u džep.

[stextbox id=’alert’ ccolor=’f55858′ bgcolor=’f55858′ cbgcolor=’f55858′ bgcolorto=’f55858′]

Ali rekao je par fascinantnih stvari, o  pitanjima koja su od općeg interesa.

Tako se raspričao o svojoj izjavi o dojmu pesimizma u državi, sve u smislu komentara te izjave, da se pesimizam osjeća.

Rekao je da je njegova zadaća provođenje reformi i odgovorno  upravljanje Hrvatskom. Rečenica je, koja bi svakom normalnom Hrvatu zagrijala srce.

Lijepo je kada se predsjednik vlade zalaže za riformz, kako bi rekao Građevina Tim, a i kada je odgovorna na svom poslu.

[/stextbox]

No, treba to pogledati malkice analitičnije. Recimo, reforma školstva. Reforma, ali svaka reforma se može provesti na tisuću načina, u tisuću smjerova.

I ona će se uvijek zvati reforma. Da se donese odluka da se ukida obavezno školovanje, čak bi i to bila reforma.

I preuzeta obaveza plaćanja mirovina vojnicima HVO, također je reforma.

Prema tome, nitko nikada nije rekao da se reforme ne provode, nego se provode reforme koje idu u lošem smjeru.

Dobar kućni odgoj i stečena diplomatska iskustva, doveli su do toga da predsjednik vlade ne mora lagati. Preskoči jednu riječ u rečenici i sve je odlično. Novinar sretan, čitaoci zadovoljni.

Kako bi čitaoci pali u afan od zadovoljstva, zna on što treba reći:

Atmosfera u društvu utječe na raspoloženje ljudi i njihovu perspektivu. Mislim da samo dosljednim, odgovornim radom, bez demagogije, populizma, lažnih nada, reformama na zdravim temeljima možemo ponuditi bolju perspektivu.

Demagogije i populizma na svakom koraku. Lažne, a niti one prave nade, odavno ne stanuju u Hrvatskoj. Hrvati vide i prate što se događa ne političkoj pozornici.

Siguran sam da Plenković to ne zna.

Da ne zna da ih se gleda. Vrlo pažljivo, vrlo podozrivo.

[stextbox id=’alert’ ccolor=’f2ebeb’ bgcolor=’f2ebeb’ cbgcolor=’f2ebeb’ bgcolorto=’f2ebeb’]Pa niti ne zna kakve sve prijepore kod običnih građana izaziva odluka o LNG na Krku, kakve prijepore izaziva bilo kakav pokušaj vrlo vjerne HDZ-u, ali isto toliko nesposobne ministrice Murganić. O načinu kako se vodi ministarstvo poljoprivrede, ministarstvo prosvjete ili uprave, nije potrebno govoriti. A tek kada se razmaše totalno nesposobni ministar Horvat u resoru građevinarstva, gdje će nam biti kraj?[/stextbox]

Prema tome, njegova izjava o dosljednom i odgovornom radu, je prodavanje, da prostite muda pod bubrege. Tko bi od Hrvata uistinu svoju budućnost povjerio u ruke Nadi Murganić, na primjer?

Nije mu bilo dosta, pa nastavlja:

Prošla godina je pokazala da smo više zaradili nego potrošili.

Tipična politčarska prevara i floskula.

Građanima se više manje jebe, koliko ste vi zaradili a koliko potrošili, sve dok oni zarade deset, a potroše sedamnaest.

Samo za ostat na životu. Plutat na površini.

Đaba si krečio Plenkoviću, sve to što si zaradio, a zaradio si, kako se hvališ, više nego potrošio, nije ni malo utjecalo na poboljšanje života građana.

Dobro, valja biti iskren, ne svih, jer jedan dio, čak i ne tko mali, živi bolje.

Odselili su u Irsku.

Kad je vidio da ga je krenuo, da ovi sa HRT-a po defaultu kimaju glavom i sa oduševljenjem kimaju, kao i uvijek, kada im se u studiju pokaže neka važna njuška, naročit kada je njuška iz HDZ-a, nastavio je u istom, revijalnom tonu:

Imamo kontinuirani gospodarski rast, rast BDP-a, smanjivanje javnog duga, radimo na tome da se poveća zaposlenost.

Oni rade. Kaže ministar,, rade na tome da se poveća zaposlenost.

Lijepo. Ali, iskreno, to samo znači, pustite nas na miru, možda pogodimo, a možda i ne, rezultati će se vidjeti za dvije godine.

U biti, taman pred izbore, ko i uvijek.

Do tada ko živ ko mrtav.

Živi će glasati za HDZ, to je jasno, a poznato je da je na onom svijetu najveći odaziv glasača upravo za HDZ.

Dakle stvar je u čvrstim rukama. Culeju i ekipi budućnost je zagarantirana, naravno uz pomoć tradicionalnih partera, Pupovca i Radina. I onda poentira, klasičnom rečenicom bilo kojeg psihića koji te sluša za masnu lovu, dok ti kenjaš o svojim problemima:

Trebamo se malo više fokusirati na pozitivna postignuća, a malo manje na negativna.

Građani koji rade, umirovljenici, nezaposleni, sa velikim će zadovoljstvom fokusirati se na pozitivna postignuća, prvenstveno na to da su još živi i nisu umrli od gladi.

Svjestan da ga ovi na telki puše punim ustima, uživajući u tome, dodaje onu ogavnu frazetinu, kako bi zadovoljio građane širokog spektra. Koji ionako o ničemu pojma nemaju, osim povijesti, e, a tu su nenadmašni. Svi sve znaju. Iz jednostavnog razloga jer žive u njoj.

Sada su otprilike u 1991. pa im predsjednik vlade iz daleke budućnosti obećava da će im smanjiti PDV. Koji devedeset i prve još nije ni postojao.

A oni sretni, jer će eto, biti smanjen porez.

A smanjenje porezne stope građani neće osjetiti. Ali to nema veze. Glavno je da je smanjen.

Pad PDV-a neće osjetiti, ni malo. Jer, pad cijena iznositi će samo bijednih 0,8%, koje će trgovci smotati u džep, kao što je uglavnom bilo kada je ugostiteljima PDV smanjen.

 

Vrlo je uobičajena praksa da kad porez raste, rastu i cijene, ali kad porez pada, cijene ne padaju. U pravilu, prilagodba cijena na gore je uvijek brža. Trenutna i munjevita.

Dakle, ovo je kratki osvrt na razgovor Plenkovića sa klimavcima iz HRT-a.

Niko se nije, naravno, sjetio pitati ga, kako to da je litra benzina skoro 11 kuna, kada će datumski, cijena biti ispod deset kuna.

Pa da gledatelji, srećom, oni rijetki, na kalendaru zaokruže datum i čekaju.

Pa da vide…