Sutra otvaraju most. Projektiran od Slovenaca, financiran od Europe, a izgrađen od Kineza. Nekako, taman idealno da se hvalimo sa svojim najvećim dostignućem. Štono bi rekli s tuđim perjem.
Jedino što su Hrvati napravili, bilo je otvaranje gradilišta mosta, temeljito. Nekoliki puta. Utvrđivalo se gradivo.
Gradilište je otvarano u predizbornim kampanjama.
Sutra će radi te slovensko – europsko – kineske impozantne građevine, padati u domoljubni afan svi profesionalni domoljubi. Rezat će tupim nožem žile i puštati po asfaltu krvcu, koja će kapati crveno bijelim kockicama.
Nek se vidi nacionalni ponos. Kakva smo mi sposobna nacija. Spremna na najveće tehničke zahvate. Skoro kao jedna država, čiji su radnici izgradili Đerdap, branu na podivljalom Dunavu, preselili drevni Abu Simbel, veličanstveni hram izgrađen od Ramzesa Velikog, kako bi ga spasili od rastućeg Nila, koji je rastao jer ti isti radnici su gradili i ogromnu branu na Nilu. Danas se to ne spominje, zaboravljeno je. Puno toga je zaboravljeno. Svi mostovi, sve bolnice, aerodromi, škole, tvornice, brodogradilišta. Sve je zaboravljeno. Sve je nestalo. S time se ne ponose, jer su sva ta čudesa nastala prije početka računanja vremena.
Vrijeme se računa od kad su slavljenici koji su ponosni na slovensko – europski – kineski projekt, zasjeli na vlast
Promislimo malo drugačije. Kako bi to izgledalo, da je gradilište, nekoliko puta otvarano, uistinu oživjelo, da su započeli radovi. Po projektu dr. Jure Radića, znamenitog neimara i graditelja iza kojeg stoje veličanstveni projekti Maslenički most koji je u jedanaest godina zatvoren samo 575 puta, radi vjetra. Stari most, obnovljen, stotinjak metara udaljen od ponisa i dike mostogradnje u Hrvata, nikada se ne zatvara.
Doktor Jure autor je projekta za most na Čiovu, koji se za vrijeme plime i većih valova pretvara u tunel, jer se voda prelijeva preko njega.
I najvažniji projekt u Hrvata, djelo je dotura Jure. Vatikanski ugovori. Crkveni harač, kojim se Hrvatska dragovoljno naprčila Vatikanu preuzevši ogromne financijske isplate svake godine, te bezbroj odredbi koje su Hrvatsku od demokratske države polako, ali sigurno pretvorile u katoličku džamahiriju.
Financiranje ne bi bio problem, imali smo Gabi i Josipu
Financijsku konstrukciju zatvorile bi vedete i financijske ekspertice, Josipa Rimac i Gabrijela Žalac. Specijalistice za model čuveni hrvatski model financiranja HTHŠG. Halbe Trinken, Halbe Šarcu Geben. Model koji se pokazao kao vrlo uspješan u Projektu Slavonija, ali i projektu vjetroelektrane. Programi koji su svakako vrlo zainteresirali i stručnjake iz EU. Pravne.
Dakle, projektant je poznat, financijska konstrukcija zatvorena, idemo dalje
Na gradilištu mosta svakako bi bila angažirana poduzeća koja su netom bila završila poslijeratnu obnovu Banije. Pouzdane i provjerene sve od reda. Vlasnici su im pouzdani kadrovi, bliski državnoj vlasti, ma što bliski, članovi stranke, bez članstva, nema ni posla. Njihov rad i njihove reference pokazao je potres na Baniji, da sve što su izgradili srušilo se ko kula od karata. Sustav obnove Banije, sustav je gradnje kule od karata, koji se primjenjuje samo u Hrvatskoj. Jedinstven u svijetu. Sve se izgradi, sve se sruši i nikom ništa. Idemo dalje.
Jer to je takva igra, ta kula od karata.
Nisam siguran da bi most bio izgrađen u tako kratkom roku, vjerojatno bi potrajalo koji mjesec dulje. Jer, most se gradio u tijeku četri izborna ciklusa, euro parlamentarnim, predsjedničkim, parlamentarnim i lokalnim. Prilikom svake kampanje, političari svih fela, a najviše oni domoljubne opcije, dolazili bi u posjetu graditeljima mosta, slikali se zadovoljno pred batrljcima betona i željeza nadvijenim nad more. Pa bi se nakon njihovog odlaska poneki dio mosta srušio, jer je netko od uzvanika pokrao armaturu, a armirani beton bez armature i nije baš nekaj. Vidjeli smo to na Baniji.
Tako bi, moli moji, izgledala gradnja mosta da su ga kojim slučajem gradili Hrvati, a ne komunisti iz Kine.
Došli su i uzvanici
Sutra će najčasnije glave Hrvatske proći mostom. I rektor Boras, i doktor Zagrebačkog sveučilišta, Josip Ćović, prošetati će i kardinal Bozanić, a ni drugi popovi neće propustiti priliku pokazati se pred kamerama. Ne znam, možda će, kao iznenađenje, mostu kuma biti Dubravka Šujica, koja je svjedočila svim otvaranjima i veselo pljeskala ručicama. Negdje naguran u svjetini, među silnim uzvanicima biti će i hodač za život, čovjek koji je jedan dio svog života živio vani, Dario Kordić, borac za živote nerođene djece. Jer on zna sa djecom kada se rode.
Biti će tu i veselja, jer će Car, Njegovo veličanstvo Andrej Plenković, dovesti sa sobom i svoje dvorske lude, koji se neće tamo valjati i prevrtati preko glave. Ali naći će oni priliku da nas iznenade i uvesele kojom izjavom.
Na kraju te manifestacije domoljublja i velikog uspjeha uslijedit će veliki vatromet. Kasno u noći, most će biti prekrasno obasjan blještavilom raketa. Uz pjesmu Mate Bulića Gori borovina.
A Kanaderi ne lete noću.
