Kraj je tjedna

Ja sam od onih kojima tjedan završava nedjeljom. A počinje u ponedjeljak.

E, pa Bogu hvala, prošao je i ovaj tjedan, bar se nadam da je s neugodnostima gotovo. Jerbo, prošli tjedan bio je baš ono, neugodan. Gadan. Za oko i za dušu.

Ružan i poguban za moje poimanje morala i časti.
Preživio sam u tri dana dva pojavljivanja Zlate Hrvoj Šipek na televizoru. Spravi koju sam nedavno novo kupio, pa kad gledam takve tipove na televiziji, psujem sve po redu. I odluci da kupim televizor, ali i pretplati koju plaćam. Tih desetak EUR-a nije puno, ali je pogubno za mentalnu higijenu.

Čitam sada da se pokreću inicijative za smjenu rečene gospdože. Jer je lagala. Nije mi jasno, kakav Hlebinac moraš biti da tražiš smjenu neke osobe koja je lagala, a ima punu podršku Andreja Plenkovića i stranke mu, a i lopova koji u Saboru podržavaju pravomoćno osuđenu zločinačku organizaciju.

Pa bit njegove vladavine, njegovog opstanka na vlasti je laž.

Pljačka države, nesposobnost ministara, nesposobnost premijera, otimačina koji provode njegovi najbliži suradnici, od vjetroelektrana, do prežderavanja na rođendanskim proslavama na državni račun, kupovine skupih softvera za koje se ne zna gdje su, do prodaje skupog plina po cijeni običnog zraka, milion je takvih primjera, sve to je umotano u lijepi sjajni celofan, s narisanim pleterom i hrvatskom zastavom, sve je to umotano u laž.

Govno umotano u celofan. Vladavina AP-a

I sada politički previše dugotrajni, ali totalno antitalentirani i nesposobni Domagoj Hajduković traži smjenu te gospoje koja se na moje zaprepaštenje, na moj užas, dva puta u tri dana pojavila na mom novom televizoru.

Mislim da čak i politički dunsteri poput Domagoja, znaju da je taj njihov prijedlog pišanje u vjetar. Dosta jak vjetar, koji pišaću još dok je vruća, vraća u lice. Zatražena je smjena samo radi samopromocije rečenog Domice i minorne mu strančice. Kakav je to apsurd, stranka mu je druga po snazi u Saboru,  na zbivanja u državi utječe kao što žuborenje rijeke Amazone utječe na rast pšenice u ravnoj Slavoniji.

Malo kurca će biti smjene

Da bi se rečenu gospođu koja je izabrana na mjesto državne odvjetnice u poznim godinama, dok je već bila jednom nogom u grobu, a drugom na kori od banane, prepunu elana, a željnu dobrog prosjeka za mirovinu, smijenilo treba skupiti sedamdeset i šest ruku. Koje naivni Domica nema. I nikad neće imati, radi ustavnog načela da pripadnici nacionalnih manjina preko svojih predstavnika jebu u mozak većinu nacije. Upisano u Ustav i zborne zakone.

A di će ekipa koja predstavlja nacionalne manjine, ekipa iz HNS i HSLS podržat borbu protiv kriminala. Jer, htjeli mi to priznati ili ne, ona jest komunicirala porukama s osumnjičenom kriminalkom koju istražuje prduzeće kojem je na čelu, DORH.

U nekim drugim državama ni u istu birtiju ne bi smjele ući. Ali to su neke druge države. To nije slučaj u Hrvatskoj, jer mi u svoj punini tog značenja Imamo Hrvatsku.

Skrojenu na lopovluku i krađi. A lopovluk i krađa se prikrivaju kako?

Bezobraznim lažima.

I ja bih lagao u Saboru, bolje nisu ni zavrijedili

A čak je i Bozanić davno trkeljao o grijehu struktura.

Let3

Jučer je bila Eurovizija. Naravno da nisam gledao. Ne mogu gledati emisije koje vodi Mirko Fodor, a u kojima pjevaju slatke curice koje pjevati ne znaju.

Jako me veseli pobjeda Let3.

Jutros sam pogledao snimku njihovog nastupa, svidjela mi se čednost HKTV (Hrvatske katoličke televizije) s diskretnim snimanjem, da ne daj Bože pred vascelim kršćanstvom ne ispadne ruža iz šupka. Ravno pred noge ocvalog napornog i dosadnog, samo sebi duhovitog Mirka Fodora.

Tjedan na izdisaju obilježili su Zlata i Let3.

Sve skupa bi se dalo svesti samo u stihove:

Dvi ure san dobivala

Ne, ne, tri!

Ma ne, dvi!

Tri ure san dobivala, joj!

Dvi ure san dobivala!

Ma ne, ne, tri, tri!

Il dvi?

Baba, jel se ti sičaš, jel bilo dvi il tri ure?

Pa tri ure, jel’ da?

Tri, tri

Tri je bilo

Dvi ure san dobivala kurcem u čelo

Tri ure san dobivala kurcem u čelo