I ja sam ustanvi stručnjak ovih dana
Iz prava sam na faksu imao trojkicu. Zahvaljujući dobrom pismenom ispitu, vješto skrivenom šalabahteru, sretno dobivenim pitanjima, vlazi u zraku. Puno je tu bilo čimbenika. Poklopile se zvijezde. I ja položio. Ponosni vlasnik trička u indexu.
Dakle, nisam pravni stručnjak, ali poput svake budale koja ima šupak i svoje mišljenje, evo i ja postajem ustavni stručnjak u ove sive jesenske dane. Bolje ustavni stručnjak nego selektor. Nekako pametnije zvuči, a i ambijent ovog Svjetskog prvenstva u nekoj čudnoj zemlji, u mnogo čudnih okolnosti mi nije nešto napet, pa ni selektor nije atraktivno bit. Bolje je laprdat o Ustavu.
Ustav vam je ona debela knjiga na koju predsjednik i li predsjednica polažu šapu na početku mandata i zaklinju se da će je čuvati. Odnosno čuvati ono što je napisano u njoj. Samu knjigu čuvaju svećenici Pitijinog hrama, pa su i tumačenja Ustava pitijska.
Znate ono: Ibis redibis nunquam, peribis in bello. Ako ne znate, ko vam kriv kaj niste išli u gimnaziju. Pa bi znali princip rada Ustavnog suda i bez neke velike pravne naobrazbe.
Jaglac, stručnjak za Ustav
Bio sam jako dobar đak i odličan student, trojka iz prava mi je zanemarivo smanjila prosjek, ali unatoč svemu, nikako se ne bih upuštao u tumačenje Ustava. Jerbo nisam Mato Palić, ustavni stručnjak, pazi sad iz Osijeka, stručnjak za Ustav, smjer HDZ.
Nisam ni ministar obrane, pazi sad, koji je dva puta u srednjoj školi pao godinu, dakle jednu godinu vrlo je detaljno proučio, po sustavu 1+2, tri puta, a valjda su baš u toj godini se učilo o Ustavu i ono Ibis redibis nunquam, peribis in bello, pa je mogo sve naučit. Onako, napamet. Recitirat sprijeda, od sredine a Boga mi i otpozadi. Pa sad recitira i tumači Ustav, a ako mu zatreba pomoć, njemu, vinkovačkom Jaglacu, osječki stručnjak za ustavna pitanja i nije daleko.
U Ustav se svakako razumiju i Hrvoje Zekanović, Branko Bačić, Josip Đakić, a i onaj Habijan koj iskače svaki dan odnekuda.
Ko Marica u krivi kurac.
Ali svi ti o njemu razglabaju.
O Ustavu ne razglabaju predstavnici manjina, jer nije njihovo da razglabaju, njihovo je samo da glasaju, glasaju, glasaju, pa onda opet samo glasaju, kako im naloži Branko Bačić, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a i mozak Kluba zastupnika predstavnika manjina. Kad ti je tikva prazna, onda imaš mozak Branka Bačića. I naravno, pun novčanik. I boli te kurac za Hrvatsku. Jer rezervnu domovinu imaš. A u ovoj, privremenoj si učahuren u toplo dupe HDZ-a.
Svi oni će izglasati da se ukrajinski vojnici obučavaju u Hrvatskoj, kako bi ratovali protiv Rusa. U Ukrajini.
Glasat će za čak i Srbi koji u Srbiji podržavaju Ruse. Ali, jebi ga, navodno da ruke HDZ + okoguzne muhe nisu dovoljne, treba čak 101 ruka koja bi izglasala odluku o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Obzirom da se El Presidente usprotivio ambiciji El Bahatija da maksimalnim uplitanjem Hrvatske u rat u Ukrajini, izbori sebi mjesto u samom vrhu EU. Po mogućnosti, predsjednika Europske komisije.
Predsjednik Europske komisije mogao bi postati čovjek koji po svom poštenju i kapacitetima ne bi mogao biti predsjednik stambene komisije u poduzeću Vesna pred tridesetak godina. Jebeš takav napredak.
Nekoliko je tu činjenica bitno.
Prvo, Rusija jest agresor na Ukrajinu. Kao što je bila davnih godina na Afganistan, kao što su Ameri napali cijeli niz zemalja, čak u vrijeme od kada postoji Hrvatska. Kao što su Ameri potaracali meni vrlo dragi Bagdad, jedan od najljepših gradova na svijetu. Što su Englezi i Ameri radili u Libiji?
Pa se nismo propinjali na zadnje noge. Nismo protjerivali američke, a ni ruske diplomate, naprotiv, uvijek smo im se ljigavo ulizivali. Nismo uvodili embargo, nismo krenili rušit američku ekonomiju. Naprosto se nismo miješali. Držali prst u uhu. Jer oni koji su u to vrijeme bili na vlasti nisu maštali o tome da će biti šefovi EU.
Vrhovni zapovjednik Zoran Milanović je vrlo vjerojatno svjestan, bolno svjestan stvarne snage naše vojske, borbene gotovosti oba naša aviona kojima je krajnji domet bahato bušenje tog zvučnog zida diljem Hrvatske. Svjestan je realne nemoći hrvatske vojske u odnosu i na rusku armiju i na ukrajinsku vojsku. Mislim da je vrlo velika većina građana svjesna tog stanja. Ili ipak samo sranja?
Pa šutimo i živimo, ponekad sa zebnjom pomislimo koliko nam je taj rat u stvari blizu. Ako mislite da nije, sjetite se sto godina starog drona koji se strmopizdijo u sred Zagreba. Pad drona pokazuje nam sve. Koliko smo blizu ratišta, ali i stvarnu nesposobnost vojske, ali i stvarnu nebrigu NATO-a u koji se svi kunu, a u jedinoj pravoj prilici kada je NATO mogao pokazati efikasnost, pokazao je da prostite kurac.
Mi svi se nekako ufamo da će se taj rat nekako riješit, jer ionako osjećamo vrlo teške posljedice, zbog uvedenih sankcija, a koliko sada vidim, nekako više od sankcija patimo mi nego Ruseki. S tim da nije nevažna činjenica da su Ruseki od 1917, od Oktobarske revolucije neprekidno pod nekakvim sankcijama, bilo nametnutim izvana, bilo zbog unutarnje politike. Njima su sankcije nešto na što su naviknuti. Nekako, kao mi Hrvati na nepravdu pravosuđa. Sankcije njih ubiti neće. Ali hoće nas. Osim one koji pobjegnu u Bruxelles.
Zahvaljujući prvenstveno osobnim europskim ambicijama Andreja Plenkovića, Hrvatska se među prvima vrlo ljutito, ko da ima feferon u guzici, digla na dvije noge. Protjerali smo ruske diplomate na krajnje seljački i nediplomatski način, na koji se ne protjeruju ni diplomati zemlje s kojom si u ratu. Naš ministar vanjskih poslova, prvi na svijetu je izletio izjavom da je Putin ratni zločinac. Onako, bez suda, prijeko presudivši. Svi oni koji su potegli ručnu, koji shvaćaju ozbiljnost ratne opasnosti u koju srljamo nekakvim bezrezervnim podrškama, proglašavaju se pristašama Kremlja. Putinovim agentima.
Upravo po obrascu HDZ-a, koji svako mišljenje suprotno svojem proglašava nekakvom mržnjom onoga što se zove domovina. Jerbo oni su domoljubi. A mi koji smo kritični, nismo.
A stvar je jednostavna. Toliko da jednostavnija biti ne može.
Tri desetljeća premeće se po ustima riječ DOMOLJUB.
Poput kaugume ili paste za zube.
Što znači domoljub?
Voljeti Hrvatsku kao geografski pojam?
Voljeti ljude od koji su mnogi mućki?
Voljeti društvo koje je sazdano na korupciji?
Mislim da bi trebalo povesti saborsku raspravu. pic.twitter.com/pqC0UUz5T6— Spectator (@SpectatorHR) November 25, 2022
Jaglac bojna ili Anemični jaglaci, dilema je sad
Hrvatska treba poslati jednu naoružanu bojnu, u Ukrajinu, ravno na prvu liniju. Bojna bi se mogla zvati recimo, Anemični jaglaci.
Na čelu kolone ide naravno vojskovođa, budući predsjednik EK.
Za njime idu ministri. Pa zastupnici, HDZ-a i manjina, a i Silvano Hrelja i Dario Hrebak, i sva ona moralna klatež koja bi samo radi svojih interesa Hrvatskoj nacrtala metu na čelu, prsima i na dupetu.
Na dupetu meta i ne treba, ionako smo već naprčeni.
