Plaža okupana ranim jutarnjim suncem. More poput ogledala. Samo more, ja, čamac, netom spušten u more. I galebovi ugodno smješteni na kabini brodice pedesetak metara od mene. Pokušavam upaliti motor. Prvi put ove godine. Potegnem konop, motor zakašlje, pa opet tišina. Nema nervoze. Nema tlake. Samo blaženi mir mora. I tišina koju razbijaju krici galeba što se karaju. Jedan od njih živčano kriči, drugi samo povremeno odgovara. Odmah mi je jasno tko je u tom paru mužjak, a tko je ženka. Tko u tom paru hlače nosi. Pokušavam opet. Kašljucanje motora, pa tišina. Od motora izgleda ništa. Gledam, gdje koji pješak korača plažom, prekrasan mir. Spuštam vesla. Razmičem razbacane stvari po čamcu, kako bih mogao zauzeti položaj za veslanje. Povlačim vesla, dugi zaveslaji, tijelo se naginje unatrag, pa povratak. Vesla se spuštaju u more bez zvuka, nježno, kako su me davno, još kad sam bio maleni klinac, naučili da mora biti. Čamac klizi brzinom većom no što oni na plaži hodaju. Spuštam vesla nakon desetak minuta. Čamac se polako zaustavlja. Gledam u mjehuriće vode što ostaju iza mene, nestaju polako. Iz boce brižljivo umotane u ručnik, smješten u hladu, otpijam dva gutljaja hladne bevande. Krici galebova svađalica postali su tiši, svakim zaveslajem sve tiši. Veslam u tišini, ravnomjerno, nema udarca vesla o more, nema stenjanja, nema škripe kralješnice. Sveta tišina, kao da se bojim da ću razbiti to blaženstvo.
Pristajem na rivu, vežem se, skidam motor, vadim ga i ostavljam uz rub. Pa sjednem na krmu, pogled u more. Pa ručnik, par gutljaja bevande. Lagano ljuljuškanje, pa opet bevanda, ugodan okus u ustima.
Izlazim. Motor će kod meštra Ante.
Ili neće?
A kome se uopće vozi u čamcu na motor? Kad imam vesla. Imam tišinu. Imam galebe. Imam i vesla. Stara, posivjela od zuba vremena, vesla s kojima drugujem desetljećima. I nemam dodira s vanjskim svijetom.
Nema politike. Nema gospodarstva. Nema ratova. Nema tajnih glasanja. Nema korupcije. Nema novih, sve gadljivijih vijesti o Viliju. Nema ni novinara koji se boje postavljati prava pitanja budžama. Nema ničega.
Samo tišina i mir. Blaženi mir.
