Godinu dana je trajalo.
365 puta dvadeset i četiri sata, murja je prisluškivala Josipu Rimac. Kninsku kraljicu, princezu HDZ-a, majku domoljuba, caricu lopovluka i velemajstoricu zla. Ženu koja bi slijepom cucku kost iz ustiju otela.
Personifikaciju svega što čovjek nikada ne bi poželio da mu bude dijete.
Godinu dana u razgovorima su letjele desetine, stotine tisuće EUR-a. EUR-e je Kninska kraljica razbacivala lopatom, ko što se đubar po livadi razbacuje.
I to nije bilo dovoljno.
Da joj se pozvoni na vrata, i da je se klepi i lisicama odvede u Remetinec.
Ili makar u Bilice.
I skoro da sam siguran da je ne bi ni klepili da ne postoji neka čudna priča o otkrivanju prislušne bube.
Kao, ona je bubu otkrila skrivenu ispod volana.
Odma se sjetim onog vica, Mama ja sam u drugom stanju! Jao kćeri, pa gdje ti je bila glava? Ispod volana mama!
Ili je je neki plaćeni stručnjak otkrio da ona ima bubu tamo dolje. Ispod volana? Saznali smo svašta iz tih razgovora, osim odgovora na ono najvažnije pitanje koje postavlja stručnjak za takve rabote Jel bilo intime?
Stručnjak joj je svako toliko pregledavao auto, da nema kakvih buba.
Pa ga šprico sprejom protiv buba.
Općenito je poznata činjenica da pošteni ljudi svako malo idu stručnjacima koji će im pretraživat bube ispod volana. Da vas pitam. Kad ste vi zadnji puta išli stručnjaku, bubologu?
Mogućnost da joj je netko od jarana iz policije dojavio da je pod mjerama, ne spominje se u ni jednoj kombinaciji.
Jerbo je naša policija poštena i iz nje informacije ne cure. To je opće poznata stvar.
Policajci su nepotkupljivi borci za pravdu. Ja njima jako vjerujem. I uvijek me naljuti kad neko na zid napiše A.C.A.B.
Da li bi ona bila uhapšena uopće, da nije otkrivena ta jebena buba? Ili bi sve skupa bilo uredno fajlirano i flomasterom preko svega napisano Josipa Rimac za SVS.
Za svaki slučaj, ako se ikada otme kontroli.
Političkoj naravno.
Jer moralno je se kontrolirat ne može i ne želi, jer se radi o HDZ-u.
Kako protumačiti da je ona bila šefica kampanje HDZ-a davne 2015. godine, a u jeku kampanje prijetilo joj je hapšenje?
Dakle, HDZ-u je bilo poznato sve i nije ih smetalo, ni malo, naprotiv, ona je postavljana na visoka mjesta u državnoj hijerarhiji, kako bi joj se omogućilo lagodno guranje prstiju u ćup s medom. Čitao sam sa zaprepaštenjem dio transkripata iz snimljenih razgovora, podilazi me jeza od lakoće i ležernosti krađe i pljačke.
Oduvijek se pričalo o njenoj kući, o stanovima, o poslu supruga na benzinskoj stanici, viletini u Vodicama, a da je riječ o nekakvom bezveznom Stjepanu iz Krapine, već bi vjerojatno bio na slobodi, uvjetnoj, ali bez imovine.
A nju postave za šeficu kampanje.
Dvije godine potom, izgubila je na gradonačelničkim izborima u Kninu, u drugom krugu.
Dvije godine nakon što joj je visilo hapšenje.
I ona na tim izborima dobije 2.832 glasa Kninjana, kojima je životni san imat gradonačelnicu lopovicu.
Da mi je vidjet te domoljubne krkane. Mora da umiru od želje da budu lopovi poput nje.
Da i oni dijele uskrsnice od deset tisuća EUR-a. To su pravi vjernici!
Ko što je poklonila zastavus Kninske tvrđave koja je svetinja, Kolindi Grabar Kitarović.
Sve ovo prelijetanje miliona, nošenih vjetrom vjetrenjača, iz državne kese u džepove domoljubne Josipe Rimac, odvija se u predvečerje dana kada bi nakon brojnih procedura, trebalo sletit nekakvih najavljenih deset milijardi EUR-a, onanističkom snu HDZ-ove vlade, branitelja, lažnih invalida, političara i lokalnih grebatora koji su od kokošara postali kapitalci gangsteri.
Pa će za raspodjelu ostat desetak miliona eura.
Jer treba namirit gladne lopove.
Uvijek se sjetim… Onaj Mate Rimac, koji radi čuda sa svojim automobilima. Josipa Rimac koja radi čuda s našim parama… Razlika je ogromna.
Jer, Josipu obožavaju, a Matu pljuju.
To smo mi Hrvati!
