Isprsila se Vlada, isplatiti će božićnice pemzijonerima. Punih šest EUR-a po godini radnog staža. Evo, tokar koji se cijeli život grbio na drebanku, radeći u smjenama, radeći deset sati dnevno cijeli radni vijek, ne bi li prekovremenim radom imao koliko toliko pristojan život, pokušavajući stići krvnički nametnutu normu na starom stroju, radeći na lošem materijalu, pa je nakon četrdeset godina otišao u penziju i danas ima 620 EUR mirovine. On će dobiti božićnicu, dobrom voljom i hirom Andreja Plenkovića, predsjednika vlade države koja krvnički oporezuje penzionere. Šest Eura po godini staža. Dvije stotine četrdeset EUR. Ukinut će i krvničko zarađivanje države na penzionerima, oporezivanje mirovina, ali tek od 2027. Ko da za holter čekaju.
Plenković jako voli isticati godinu 2016. u kojoj je preuzeo vlast, kao referentnu godinu pa se hvali podacima od tada i uspoređuje je s današnjim podacima. Jedna od njegovi izjava je
Kada se zbroje ovakva usklađenja i ubudući godišnji dodatak, ta sveukupna mirovina premašit će 700 eura. Ona je danas 648 eura, podsjećam, 2016. bila je 357.
Ali, naravno taj jebeni ali koji uvijek postoji. Hljepčić malog kruha tada je koštao tri kune, a danas košta 1 EUR, povećanje cijene kruha koje ne pokriva povišenje mirovina kojim se hvasta Plenković. A hljepčić kruha dost je bitan penzićima, barem većini od njih. Ali, nemojmo o tome pričati, to je kako neki kažu ne-tema.
Gabrijela Žalac se dva puta nagodila. Pa dva puta mora u zatvor, jednom dvije godine, drugi puta samo sedam mjeseci. Žderala je na račun europskih fondova, trpala u kombi i vozila doma, častila u Vinkovcima koga je stigla, a kao što vidimo, nekako najviše sebe. Ondak se nagodila. Jerbo bi dobila puno više prdekane. Jesu li nagodbom pokrili samo trošak predjela, pitam se ja. Uglavnom, nagodbom s DORH-om, presuda postaje pravomoćna. Od presude je prošlo već tri mjeseca, a Gabi se još nije javila u instituciju u kojoj se kenja na čučavac. Kakav li će to impozantan trenutak biti. Ne javljanje na odsluženje, nego čučanje na čučavcu. Grandiozno. Ali, eto, iako je došlo vrijeme, ona još uvijek kaka kod svoje kuće. Valjda su joj odobrili da doma dočeka svinjokolju, pa da se nakrca kobasica, švargli i čvaraka. Da ne kalira. Da sam ja u pitanju, već bi odgulio dobar dio kazne. Ali, o tome se ne priča, to je ne-tema.
Kad smo kod svinjokolje, čini mi se da će ona ove godine biti tanka. A cijene mesa otići će u Nebo. Jerbo je pobijeno u tjedan dana deset tisuća svinja, a njihove lešine otpravljene su kafileristi, koji je u slobodno vrijeme ministar vanjskih poslova RH. Sad je otvoren odstrjel veprova, ubijaju ih ko muve, ne znam, gdje odvoze njihove lešine na spaljivanje, ja ne znam, ali ministar Kafilerist svakako zna. Ovih dana se malo manje pojavljuje u javnosti, jerbo, cijele dane štanca fakture državi za spaljivanje lešina svinja. Ali o tome se ne priča, to je ne-tema.
Pobijene svinje su žrtve hibridnog rata, kako nam tumače intelektualci i mislioci iz Domovinskog pokreta, čiji vrlo važan član, Josip Dabro, polučovjek iz polusvijeta, koji je bio ministar u Vladi Andreja Plenkovića, u rukama ima optužnicu za sranja koja je radio, pa su se saznala. Optužnicu nema recimo Mlinarić Ćipe, zbog kojeg je nekakav Domi, Domagoj, potrošio cipele, jer ga je mislilac Ćipe svako malo zvao da mu donese lovu iz fonda na kojem je Ćipe bio šef. Optužnice neće za tog Ćipeta ni biti, kao što ni od Dabrine optužnice neće biti ništa. Sve dok pokunjene glave ližu cipele Andreju Plenkoviću. A Dečko samo čeka mig, ako se samo malo otmu kontroli. Ali o tome se ne priča, to je ne-tema.
https://twitter.com/SpectatorHR/status/1973616145589485873
Optužnice nema ni po pitanju deset tona dokumentacije o zloupotrebama u Državnoj imovini kojoj je u to vrijeme na čelu bio prometni ubojica Mario Banožić. DORH je vrlo pažljivo prostudirao brojne malverzacije i dokumente koji su im dostavljeni, pa je posve opravdano, jer u pitanju je HDZ, a na čelu je HDZ dečko, primijenio čuveno pravno pravilo, Kadija te tuži, kadija te sudi. Oni su ustanovili da nezakonitosti nema, ali su sve te papire poslali u Državne nekretnine, da ih oni prouče, pa ako nađu nekakve nepravilnosti, nek lijepo sami sebe optuže. Ali o tome se ne priča, to je ne-tema.
Kupio sam maketu Zastave 101 u trafici. Zastave vrlo jednostavno prodaje Tisak, za malo manje od dva EUR dobiješ Stojadina, crvenog ko partijska zastava. Kupio sam jednu za sebe, jednu za sina i jednu za unuka. Priznam, nikakvih problema prilikom kupovine nisam imao. Branitelji, točnije zabranitelji su zakazali. Sad se bave kulturom.
Danas su se u Zadru dijelile zastave. Dijelio ih Šime Erlić, gradonačelnik Zadra. Ali, ne, naravno nije dijelio zastave koje je kupio svojim novcem na Temu. Dijelio ih je Zadranima, čijim novcem ih je kupio. Ajme čuda i mirakula…
Bile su to one prave, propisane Zakonom o zastavi. Ne one moderne, ali ne i limene makete kakve sam ja kupijo. Sjatila se vojska penzijonera i razgrabili zastave, da doma imaju i ovu zastavu, a ne samo onu modernu. Na ideju o podjeli zastava došao je gradonačelnik Šime Erlić, kojem su lokalni izbori legli ko budali šamar. Jerbo je Šime bijo ministar, onak kak se kaže, zakurac, pa je elegantno izbačen iz Vlade, pa sada upravlja Zadrom i dijeli zastave. Jerbo, kaže Šime da je zastava simbol domoljublja. Ljubavi prema domovini. Zastavu treba isticati u svakom važnom trenutku. Jerbo, domoljublje. Zastavom mašu najčešće oni koji su u vrijeme dok se ovdje ginulo i pucalo, ispijali pive u nekoj od minkenskih pivnica, ili se igrali skrivača s klokanima tamo negdje Down Under. Zastavom i to hrvatskom zastavom, mađu i građani, ali i malograđani ihz Bosne i Hercegovine. Jerbo, domoljublje. Domoljublje je tema. Od domoljublja se živi. Ne živi se od novaca, od mizernih mirovina, živi se od domoljublja.
Domoljublje ne liječi rak prostate.
Domoljublje ne liječi metastazirani rak pluća.
Domoljublje ne liječi rijetke bolesti.
Domoljublje ne skraćuje bezobrazno duge redove čekanja na osnovne preglede, poput holtera.
Domoljublje nisu svima dostupni lijekovi, bez obzira na prihode. Nije niti mjesto u domu za umirovljenike, po dostojnim cijenama.
Domoljublje je ljubav prema vlasti, moći, iskrivljenoj povjesti. Zanos od kojeg ponosno kuca srce u koje nije ugrađen bajpas, jer novaca nema, pokrao ga ministar.
Domoljublje je ljubav prema Domovini, prema moru, zagađenom i rasprodanom nekakvom polusvijetu i belosvetskim švindlerima, prema šumama, posječenim i krađom devastiranim, prema Slavoniji, napuštenoj, neobrađenoj, gladnoj, a koja nas je trebala hraniti. Prema gospodarstvu, koje je u rukama stranaca.
I zato, poslušajte riječi bivšeg ministra, koji je bio zakurac, ali kao gradonačelnik bi mogao dosegnuti nebeske visine. Vješajte zastave u svakom trenutku. Mašite njima. Jer tako ćete pokazati da ste domoljub, a domoljublje u Hrvata poput debelog snijega pokriva sve ono što se zove ne-tema. Pa ćete biti sretni.
