Reakcija na članak OTKRIVAMO: SPREMA SE UDAR NA BERNARDIĆA, VEĆ ZA DVA-TRI TJEDNA POKUŠAT ĆE GA UKLONITI S ČELA STRANKE

Vječita dilema. Kome vjerovati? Kome pokloniti povjerenje?

Star sam čovjek, iskusan. Pa je odgovor jednostavan.

Nikome!

Najčešće ni sebi, jer koliko sam puta sam sebe prevario? A vi?

Čitam članak gospodina Roberta Bajrušija u Jutarnjem listu.

O komplotu protiv gospodina Bernardića. Kojega eto ruše. Vjerovati navodima gospodina Bajrušija koji tako tečno piše?

Vjerovati navodima gospodina/gospođe Jocker (podaci poznati Spectatoru) koji/koja piše o činjenicama iz prvog reda balkona?

Vjerovati svojem instinktu?

Dakle, nije dilema, nego čak trilema.

Dopizdilo je Bernardićevim dojučerašnjim poltronima i poslušnim slugama, pa se počeli vrpoljiti.

Kako je to davno rekao A.P. Čehov „Ustrčaše se sluge i boljari“.

Postali sluge nervozni ko pezdec u guzici. Naravno da ne iz brige za stranku, nego za svoje cijenjene guzice. Davno je nestala njihova briga za stranku.

Uhvatila je kurcobolja i Predsjedništvo i Glavni odbor i šefove županijskih organizacija, puno prije prihvaćanja totalno promašenog Programa SDP-a, puno prije izmjena Statuta, puno prije Konvencije, otezane toliko dugo, sve dok se nije sa sigurnošću medicinskim analizama dokazalo da njihovim žilama teče zečja krv. Statuta koji je Bernardića mumiju pretvori u Bernardića granitni spomenik kojeg nemreš srušit nikak.

Stranka im POD NJIHOVIM KOLEKTIVNIM RUKOVODSTVOM ide u vražju mater.

Shvatlili su drugi dio ove rečenice. Prvi dio neće shvatit nikad. Jer je o guzicama riječ-

Čak i oni koji su do ovih izbora sjedili u predsjedništvu sa nekakvim izbornim kredibilitetom, frajeri koji su i prije pobjeđivali na izborima (Dončić, Zmajlović) odjednom su osjetili da imaju muda. Nezadovoljni su i oni bezi kakvog izbornog kredibiliteta, radi kojih su raspuštene cijele županijske organizacije (Grbin).

Svi su nešto nezadovoljni, a do jučer su šutke, gledajući u pod, kukavički, gledali kako se stranka rastače.

Šutjeli su kada su se odvratno prozirno, kokošarski, krali izbori, kako u prosincu, tako ovi nekidan. Oni nisu znali.

Što su ta gospoda poduzela nakon pisma gospodina Jakovine (o kojem isto ne mislim ništa) u kojima vrlo teško optužuje Rajka Ostojića za teške izborne manipulacije u Slavonskom Brodu, kada su isključivani članovi radi dugovanja članarina, a upisano stotinjak Roma svaki je dobio sto kuna, da bi glasali kako je zaželio Rajko Ostojić.

Kako su reagirali na pismo gospodina Aleksića?

Kako su reagirali na neovlašteno davanje u zalog prostora SDP-a?

Kako su reagirali na mailove Tamare Čubretović u kojima ona manipulira članarinama?

Kako ste reagirali na postavljanje na liste raznih ljudi bremenitih aferama? Vi bi za slične stvari predbacivali HDZ-u?

Kako ste reagirali na očigledne dokaze da je stranka u rukama Milana Bandića?

Zašto niste rušili Bernardića kada je držao u ladici Kikaševu ovrhu deset dana, izgubivši vrijeme za pokušaj da se skupi novac dnatora, za isplatu duga Kikašu/Bandiću?

Da li je to Predsjedništvo ikada donijelo bilo kakvu odluku, pravovremenu i rezolutnu?

Pa makar i krivu, ali donijelo ikakvu jebenu odluku?

Naravno da nije. Spletkarili su po kuloarima, davali nadrkane izjave za novine, a na sjednicama su šutjeli, gledali u stol, na komadiću papira crtali patkice.

Ili naprosto nisu došli.

Na koliko je bitnih točaka, ali uistinu bitnih točaka, Predsjedništvo bilo u punom sastavu?

Jer je bilo važno?

Kako ste gospodo top komunisti, mladi a besperspektivni političari, potrošeni političari, koji još niste niti stupili u godine kada su političari najzreliji, a već ste se potrošili, kako ste reagirali kada su vam o stol zveknuli nacrt programa i statuta koje ste vi trebali napisati, a dobili ste zbrda zdola  nadrljan staromodni dokument, kojega vam je nekakva mlađahna Mija tresnula o stol?

Šutjeli ste. Prihvatili ste sve, poput prestrašene dječice i digli ručice?
I vi bi mijenjali?

Koga?

Za čime, kada već nemam predodžbu pitati, sa kime?

Kako ste reagirali kada je iz stranke izbačen, šutnut nogom u guzicu svakako jedan od najkvalitetnijih članova, ne političar, pričam o čovjeku, Mirando Mrsić, prije svega čovjek.

Gospodo Drugovi, Čovjek!

Čovjek koji je iznio teret Fonda Ane Rukavine, kojima se danas hvalite, a da kurcem niste makli, čovjek koji je bez obzira na umor, vrijeme, vozao i nosio uzorke po bolnicama u Hrvatskoj?

Da bi fond danas postao to što jest. Njegov spomenik, koji ste mu oteli!

Čovjek koji je za obične ljude, ljude bez poznanstava, povlastica, svojim osobnim radom trudom i vjerom, napravio puno puno više nego što ćete vi svojim trabunjanjima i glupavim doskočicama u Saboru napraviti da ste u Saboru 152 mandata?

On je napravio puno.

Za ljude i njihovu budućnost!

A vi, majstori „ispravaka pogrešnih navoda“? Velemajstori nedolazaka na sjednice i rušenja kvoruma kada treba donijeti mušku odluku?

Što ste vi napravili za budućnost bilo čijeg djeteta u ovoj jebenoj državi, a da nije vaše?

Za rušiti bilo koga, osnovno je, imati muda. Imati snage pogledati mu u oči i reći „You are History“.

A vi to ne možete. Jer, Bernardić će vas čvrsto gledati u oči. A vi ćete skretati pogled.

Gledati će u oči, jer, kako je god slab političar, neizmjerno je jači od vas.

Za kraj samo jedan citat.

Jedne osobe iz vrha SDP-a, koja nema muda:

Bernardić mora otići, ali i cijeli vrh stranke!