Zlatni dečko

Sjedim i gledam. Trljam okice, pisao bih malo. A nemam baš previše o čemu. Jerbo, pisao sam o svemu. Napadaju me da sam pesimist, da sam hrvatomrzac, jugonostalgičar. A nisam. Želim sam pristojnu i poštenu Hrvatsku. Zemlju u kojoj ljudi pristojno žive, ali samo kao rezultat svog rada. Ili minulog rada. Da bi se do toga došlo, pravosuđe, zdravstvo, javnu upravu, socijalnu skrb, prosvjetu, sve to ne treba reformirati, jer smo imali bezborj reformi. Treba sve potaracati i krenuti iznova. S drugim ljudima. Posve novim. Pa nije to SDP u kojem uvijek nova rješenja nude uvijek isti ljudi. Arsen Bauk i onaj Bauk nude nova rješenja već dvadeset i treći mandat u Saboru.

A teško je to. Uvijek ti upadne netko sa strane, nekakav padobranac, nekakav naš dečko. Ja priznam, dečka nemam. Nisam ga nikad ni imao. A kako stvari stoje, niti ću ga imati. A opet svako malo netko je naš dečko. Naši su dečki išli soma i pol kilometara daleko od Zagreba lemati Grkljane, ali ih tamo naguzilo i strpalo u buksu. Vratili su se nakon nekoliko mjeseci boravka po zatvorima Grčke, u deliričnom zanosu Andreja Plenkovića i Gordana Grlića još k tome Radmana. Je li se koji od njih vratio trudan, ne znam, Grčka je to. Bumo vidli.

Jesu li se vratili na vrijeme, ne znam, ja mislim da su se vratili puno puno prerano. Jerbo, samo nekoliko dana od slijetanja aviona na Tuđmana, naši dečki, pretukli su, hja valjda neke tuđe dečke. Jer su imali drugačiji naglasak, a školovano i izvježbano uho naših dječaka to nije moglo podnijet. Pa su proradile ruke, šake, cokule. Boksera, letvi i lanaca nije bilo, ne znam zašto jer I kolcem i lancem i bokserom u glavu udari, razvali za Dinamovu slavu.

I sad se čudimo, Ko njuferica kurcu. A većina građana na utakmice ne ide, jerbo bi oni utakmice gledali, a ne bi se lemali. Godinama, desetljećima tako. I nikome ništa. Jerbo, to su naši dečki. Valjda Plenkovićevi i Radmanovi. Moji nisu. Moj sin je odgojen i pristojan. Ne lema Grke, ne lema djecu u Vukovaru. Ne lema nikoga. Nego se muči i radi. I živi od svog rada. Ima život.

Osim tih dječaka, HDZ ima i svog dečka. Kojem tepaju naš dečko.  Sve zlurado čekam kad će ministar Habijan ili onaj prištavi debeli Pavić reći naš dečko. Odvajkada HDZ-ovci tepaju sucu Turudiću naš dečko.  A ako si naš dečko, onda je normalo da se pri svakom drugom suđenju izuzimaš, jerbo se sudi HDZ-u ili nekakvim gangsterima, s kojima si ti dobar. Piješ kave, prepričavaš anegdote kako si bježao policiji, pa kad su te uhvatili kako si izjavio da ne znaš tko je vozio auto. Jerbo su ključevi od auta na klaviru, svima dostupni, mogo je voziti i čukundedo. Ali ti nisi. Jerbo si ti ugledan sudac. I sada bi htio biti na mjestu kospoče Zlate Hrvoj Šipek. A naš dečko. Na Zlatinom mjestu, Zlatni dečko.

Pa bi moglo doć do bratoubilačkog rata, kad naš dečko krene na naše dečke. Čudna korelacija, za koju ne vjerujem da će se dogodit. Ne zato jer naš dečko neće biti izabran, jer hoće, nego jer neće krenut. Di ćeš na naše? A Indijaca i Pakistanaca ima za svinje ranit. Pa njih gonjaj, eno jedan biciklom ko sumanut projurio kroz raskršće s onim ogromnim ruksakom. Njih gonjaj, njih lemaj, pomozi našim dečkima, jer ko će tolike Uglješe stič lemat. A još k tome i oni koji rastežu dok govore e? Težak je život. Toliko posla pred njima.

Čitam kako neki tip Savić mu je prezime u naravno, Jutarnjem listu, u posve prigodno, otključanom članku, na tenane tumači kako kvalitetno živimo, da smo na vrhu Europe u kvalitetnom životu. Kako li tek žive jadni Austrijanci, Nijemci, Danci? U članku nema ništa o plasmanu na listi korupcije. Savić zabio autogol. Bolji je bio Dule Savić koji je davao golove. Ali ne u svoju mrežu.

U Srbiji još uvijek pizde na očitu izbornu krađu. Nisam nigdje vidio da se uskopečio Gordan Grlić Radman i nešto o tome prosro, kao što je onomad odmah izletio i objavio da je Putin ratni zločinac. A da nije suđen. Znakovita je šutnja naše vladajuće politike. Prati se svaki potez u Srbiji, proučava, bilježi, kako se kradu izbori.

Jer, naši će uskoro.

Priznam, malo me strah, neka zebnja. Što ako neka druga opcija dođe u poziciju sastavljanja vlade? Pitam se, bi li Plenković mirno predao vlast? Kako bi onda reagirali naši dečki? Mislim da znam. A ne želim znati.

Jer, nemojmo se zavaravati, ni malo. Naši dečki su svakim danom sve važniji faktor u našem društvu.

Naši dečki su budućnost ovog društva.