Odgledao sam drugu sezonu serije Dragon House. Ali, izgleda da je to gledao u hladovini biskupske palače i nadbiskup metropolit splitsko-makarski, biskup Križić. Dojmila ga se vjerojatno serija, kao što se i mene dojmila. Još se naježim kad se sjetim Vhagar, ogromne zmajice, sestre Baleriona Crnog Straha i jedinog još uvijek žive zmajice koja je stigla u Westeros s Aegonom Osvajačem.
I biskup Križić vjerojatno se bunovan i znojan budi noću, trlja oči, ćoravo traži čašu vode što su mu je ostavili na noćnom ormariću. Jerbo zmaj. Zmajevi su poprilično jebena bića. Zmajevi lete oko njega, riču, a on se u snu dernja Dracarys! A Vhagar u niskom letu bljuje vatru na sve one koji su se okupili i zvižde Hodačima. Ali ne stravičnim Bijelim Hodačima, nego monsinjoru milim hodačima za život. I opet drekne Dracarys, a novi i novi ljudi iz okupljene svjetine koja zviždi, nestaju u plamenu, cvrče kao što je na stotine tisuća ljudi cvrčalo na lomačama kad su svećenici poput Križića imali vlast.
Bila su to lijepa vremena. Vremena kad su ljudi cvrčali.
Tradicionalno vjerničko okupljanje u gradu alkara i slavlje Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, blagdana Velike Gospe, ove godine u Svetištu Gospe Sinjske imalo je posebnu dimenziju jer je crkva sinjske Majke, najvećeg marijanskog svetišta na južnohrvatskim prostorima, u lipnju uzdignuta na čast bazilike. Svečano misno slavlje predvodio je nadbiskup mons. Zdenko Križić, posve prigodno, rođen u BiH. Foča. Da je sve po propisima, Fočanskim propisima, dakako. Jerbo su Fočanski propisi točno definirali tko je državni neprijatelj. A monsinjor je iz Foče, onim milenijalcima koji slabo znaju geografiju Bivše, a dosta toga ne znaju i inače, treba pojasniti. Ta Foča, to vam je u drugoj državi. U BiH. A Bosanac je na čelu splitsko – makarske biskupije. Ali to je logično, znamo da se Sanče dolaze kupati uglavnom u Makarsku i Zaostrog.
Biskup je izbosne, jer mi Hrvati tako velikih vjernika koji bi postali biskupi, nemamo. A hvalimo se da smo veliki vjernici. A kakvi li su tek tamo, preko granice, vjernici? Evo ovaj kojeg su nam dali, zove se Križić. Tamo je on mali križ, a ovđe veliki biskup. I veliki križ na leđima društva. On je patnik kojem se priviđaju zmajevi, pa radi njih ne spava. Jeben je taj HBO. Ili opsjednutost zmajevima datira iz vremena djetinjstva dok se verao gudurama oko rodne Foče. Pa su ga strašili da će ga odnijeti zmaj ako daleko od kuće odluta? Jednog dana, kad dođe vrijeme, a mons. Križić dođe na istinu kod sv. Petra, u narodu će ga sigurno zvati Zmaj od Bosne – Drugi. Jerbo je Prvi Zmaj od Bosne bio Husein-beg Gradaščević.
Ali, on je bio pozitivna osoba.
Kao uvijek, kad starim ljudima, a podosta godina nazočno je kod biskupa Križića, daš mikrofon, oni razvežu vreću i ne mogu stati.
Pa je dva tri puta kucnuo o mikrofon, tiho prozborio Jen, dva, jen, dva. A kad mu je sestra Mihaela, smještena u prvi red, kimnula, davši mu znak da se dobro čuje, on je počeo propovijed.
Ali, o tome biskup nije pričao
Zastao je, očima zadovoljno prešao preko okupljene mase koja se usrala od straha kad je spomenuo zmajeve, jerbo je zadnja epizoda House of Dragon završila pred dva tjedna, svima su zmajevi u živom sjećanju. Još im se ledi krv u žilama. Onako prestravljenima, u ušima su im odzvanjale riječi monsinjorove, zamišljali su našu djecu i mlade prije negoli stignu otkriti ljepotu života i njegov puni smisao. Djecu koja nikada neće otkriti svu toplinu svećeničke ljubavi. Toplinu zagrljaja lokalnog patera u sakristiji nakon mise. Nježne cjelove na svojim mladim tijelima. Nikad neće osjetiti svu puninu svećenikove ljubavi u svojim usnama, njegovo uzbuđenje i ushit ljepotom života. Njihove guzičice neće osjetiti slast dodira svećenikove ljubavi.
Radi tih jebenih zmajeva.
Ali, o tome biskup nije pričao.