Это не свобода, это маскарад

Tek sada sam shvatio, nakon šest godina pisanja, nakon skoro sedam desetljeća života, da ljudima uopće nije bitna plaća. Nije im bitno hoće li spojiti kraj s krajem.

Danas je lijep dan. Nisam dobio na lotu, jer loto ne igram. Nisam ni upoznao Jennefer Lopez, iako bih to jako htio. Sjedim doma, borim se protiv temperature, tučem je lupocetima, slapovi se slijevaju iz nosa, a opet, danas je lijep dan.

Davno jako davno probudi se Čeh u sred Praga, kroz otvoren prozor čuje glazbu, učinila mu se poznata melodija, pa se sjeti da ju je dosta često slušao na Olimpijadama. Američka himna. Gleda kroz prozor, američki vojnici s ležerno zasukanim rukavima tumaraju pod njegovim prozorom, Sherman tenkovi oru asfalt u centru grada. Stars and Stripes zastava visoko podignuta.

Izlijeće gospodin Franta na cestu, onako u pidžami, Grli vojnike, ljubi ih, skače. Dere se, iz svega glasa, Sloboda, Sloboda. Tip do njega, u pukovničkoj uniformi američke vojske, nasmije se i kaže

Это не свобода, это маскарад, Za one koji se ponose činjenicom da ne čitaju ćirilicu, To nije sloboda, to je maskenbal.

Tako je mene danas naprčio nitko dugi nego predsjednik Vlade. Republike Hrvatske, ne znam, valjda se probudio dobre volje, u stvari ja mislim da se on budi uvijek dobre volje, onako ljubak i simpatičan. Možda su mu krevet u stanu postavili da se ujuto podiže na desnu nogu, nikako lijevu. Jer nije dobro, a nije ni lijepo da se predsjednik Vlade jedne takve države u kojoj što god dodirneš cvjeta cvijeće budi nadrkan. Kaj ne.

I tako, slušam ja radio, HR1, za koji mi kažu da je propagandna podružnica HDZ-a, kad ono dragi i simpatični glas ljupkog i preslatkog premijera. Naravno, izjava puštena u integralnom obliku.

Medijska atmosfera, krize, katastrofe, sve jedna velika i brutalna laž. Hrvati nikad nisu bolje živjeli, nikad veće plaće, nikad veće mirovine, nikad više zaposlenih, nikad manje nezaposlenih, Europska unija, euro, Schengen, sva ova strateška postignuća i nama netko ide kreirati atmosferu velike krize i katastrofe. To je bila perfidna laž i ne želim da se to zaboravi.Ja sam sretno dijete

Vraćam njegovu izjavu, slušam, pa opet vraćam. Malo me je sram. Bilo bi me jače sram da je netko tu u sobi uz mene. Ovako sam sam, pa mogu radit što hoću. Mogu i prdac pustiti, nema nikoga. A opet me sram.

Tolike sam članke napisao o teškom životu građana. O kopačima po kontejerima, o neuspješnim spajačima kraja s krajem. A sve te članke sam napisao i objavio. Stvarao, kako to kaže ljupki i slatki Andrej, medijsku atmosferu. Jerbo je i moj portal nekakav medij. I ja serem šest punih godina o teškom životu, o penzionerima koji nemaju prihoda za dulje od petnaest dana, a valja uzeti u obzir da godina ima tristo šezdeset i pet, ponekad i tristo šezdeset i šest. I onda mi Andrej jutros preko radija kaže: Это не свобода, это маскарад.

Pročitajte i ovo:
Bješte s ceste, Dabro se vratio

Tek sada sam shvatio, nakon šest godina pisanja, nakon skoro sedam desetljeća života, da ljudima uopće nije bitna plaća. Nije im bitno hoće li spojiti kraj s krajem.

Bitno im je da nikad nije bilo manje nezaposlenih, Europska unija, euro, Schengen, sva ova strateška postignuća, Indeks A-. I naravno, da im se ne krši Ustav. Jer kad netko krši Ustav, penzići padnu u afan. Okrenu očima i gotovo. Bit će belaja. Odma kreću u štrajk.

A Hrvati žive bolje nego ikada. A nije maskenbal. Nego samo šarena laža. Par stotina bezveznjaka, koji svojim radom u realnom sektoru, kod privatnika, ne bi pizdu ladne vode zaradili, dobilo je plaće od oko 4.000 EUR

Bez obzira na stranačku pripadnost. Povišenje su dobili i zastupnici oporbe. Pa sad kad nešto zabunom serucnu u Saboru, predsjednik Vlade ih pogleda, malo ne nakašlje, pročisti grlo i kaže: Recite vašim biračima kolika vam je plaća.

Domovinski pokret uspio je razguziti za četiri mjeseca.

Kokošare iz oporbe razguzio je samo jednim papirom. Odlukom o nemoralnom povišenju plaće. Od sto glasa, glasa čuti nije. Nitko ni beknijo nije. Njih sedamdesetak konačno su pokazali svoje pravo lice, lice guzice. Jednim papirom. Pa će naravno svi iz opozicije i svi iz pozicije biti uvjereni da Hrvati nikad nisu bolje živjeli, nikad veće plaće, nikad veće mirovine, nikad više zaposlenih, nikad manje nezaposlenih, Europska unija, euro, Schengen, sva ova strateška postignuća i nama netko ide kreirati atmosferu velike krize i katastrofe.
A vi se milly moyi jebite, pa rastite.

Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,015SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

Ne treba se bojati posljedica krize, Krešo Sever je tu!

Ispalili su dvije rakete, letjele su daleko, čak do otoka Diego Garcia, smještenog usred nečega, daleko od ičega. U sred Indijskog oceana. Rakete su...

Zagrepčanka nam se kesi, a MORH ne zna što će

Sranje je svekoliko. Kud god se okreneš, tup, udariš tikvom u neko njesra. Popičkarali se Bulj i Nelepi Aca Vučić, bilo je to riči...

Novi tenkovi, novi ročnici, Hrvatska je spremna za moderan rat!

Ugazili smo u trći tjedan rata, onog u Iranu, Ameri i Izraelci ili Izraelci i Ameri ratuju protiv Irana. Iran pak ratuje protiv svih....