Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala… Derali su se krezubice na mitinzima istine, još davne 1988. godine, u vremena jogurt revolucije predvođene Šolevićem, radnici crnogorskog Radoja Dakića dernjali su se isto. Cijelom Srbijom orilo se Ko to kaže, ko to laže. Onda je došao rat, pa se odvojilo Kosovo, pa je Srbija umjesto do Tokija, postala mala ko Nokija. Ali Nokia je, sjećamo se mi stariji, imala i vrlo malih modela. Puno manjih od uobičajenih. A Srbiji je ostala još Vojvodina. Za sada.
Danas se Srbija prostire na nekakvih 600 kilometara od Subotice do Šar planine, recimo, od Prevlake do Umaga Hrvatske ima oko 800 kilometara.
Pričam o zračnoj udaljenosti, jerbo ovo je članak o avionima, a avioni obično lete zrakom, pa je red govoriti o zračnoj udaljenosti.
Hrvati su kupili francuske Rafale prošle godine, taman u vrijeme dostatno da prvi kupljeni Rafali dolete pred izbore. Pa nacija padne u afan i hametice glasa za HDZ, koji je kupio avione. A svaki avion košta ko popriličan broj staračkih domova, vrtića, škola, domova zdravlja.
Svi smo mi ponosni kad čujemo grmljavinu moćnih Rafale Dassault motora, pogledamo u nebo, a tamo leti iznad naših glava dvadesetak vrtića, škola, bolnica, domova zdravlja. Ma čudo!
A kupljeno ih je tuce. Dvanaest. Jer, na tucete se lakše računa, a i manča je veća. Od dvanaest kupljenih Rafalea, Francuzi su isporučili pet, ostatak će isporučiti nekako u isto vrijeme kad se Zagreb obnovi superstarim klumpovima, tramvajima kupljenim u Njemačkoj. Rafali koje je Hrvatska kupljena su polovni. Rabljeni. Druga ruka. Napravljena prva specijala, pobruišeni kliovi i promijenjene su karike i dihtunzi na glavi, nanesen je novi sloj boje. U mašinu su valjda usuli gušće ulje ko što lukavi gospon Karlo sipa staro ulje u dvadeset godina starog Golfa kad ga vozi na Jakuševac. Pa prede ko Rolls Royce.
Nije prošlo dugo, u Beograd je sletio francuski predsjednik Macron. I pojavili se on i Vučić ozarenih lica i objavili da je Srbija kupila isto dvanaest Rafalea. I Srbići lakše računaju na tucete, pa su kupili dvanaest, a ne recimo deset ili petnaest. Manča je jebena stvar. Naročito na Balkanu.
Srbi su kupili nove Rafale. Francuzi godišnje proizvode dva do tri Rafala, a knjiga narudžbi ima oko 250 aviona u ovom trenutku. Što znači, prvi Рафал sletit će na aerodrom u Srbiju za osamdesetak godina. Srbi ko Srbi, procurilo je, kupili su i rakete Mica, što je i normalno kao hommage poznatoj pevaljki Mici Trofrtaljki, čuvenoj po stihovima
Ja sam slatka,
suknjica mi kratka,
svi mi kažu da sam
trofrtaljka.
Svi se digli sa stolice
pa mi glede u nogice,
hoće suknju tri frtalja drukčije ne valja.
Ili čuvenu Uteraj mi kola u garažu, na koju je cela Srbija padala u trans.
Kupljeni Rafali i Рафали imaju jednu stvar zajedničku, maksimalna brzina im je 2.200 kilometara na sat. To znači da teoretski od Umaga do Prevlake Rafal doleti za dvadeset minuta. A od Subotice do Šar planine, za dvanaestak minuta. Kad se pilot Jovica zaleti, on odma mora povlačit ručnu kočnicu, ili ga bacit u rikverc da se ne zaleti za teritorij Kosova. Te brojke koje sam iznio vrijede sada. Ovaj čas. Jerbo, tko zna, dok prvi novi Рафали dolete do Srbije za šest sedam desetljeća, kolika li će Srbija biti. U kojoj će državi biti Subotica? Vojvodina? Do tada, Srbi mogu nebo čuvati praćkom. Pa možda i odustanu od kupnje.
Nama Hrvatima su se jučer nadimala prsa od domoljubnog zanosa. Jerbo se odmah pojavio Onaj Koji Sve Zna. U pratnji iskusnog zrakoplovnog veterana Josipa Jope Đakića, čovjeka koji je uvijek spreman, u punoj bojevoj gotovosti, čovjeka koji je stalno u stanju zemlja-zrak, i objasnio da su naši Rafali bolji nego što su srpski Рафали.
Oprema i sustavi koje imaju hrvatski (rabljeni) Rafali, sigurno neće biti kao ona koju imaju srpski (novi) Rafali, govori Plenković uz važno kimanje glavom zrakoplovnog stručnjaka Jope.
Stručnjak za zemlja zrak. pic.twitter.com/iktSSYORof
— Spectator (@SpectatorHR) August 30, 2024
A tinta na ugovoru pisanom francuskim i ćirilicom nije se još osušila, a eto, Plenković već zna sve detalje iz ugovora. A podaci iz hrvatsko francuskog ugovora ne znaju se još danas. A hrvatski Rafali su već ovdje i prelijeću Hrvatsku za tucet minuta. Valjda mu je te podatke dojavio onaj špijun koji je uhapšen, a nije uhapšen? Tko zna.
To su sitni detalji, ali pokazuju koliko su Hrvati sretan narod koji imaju tako informiranog premijera. Čovjeka koji sve zna. I zna posegnuti i za odgovarajućim stručnjacima, kao što je jučer njegove riječi prisnažio Josip Đakić. Zemlja – zrak ekspert.
Bog da ga poživi još sto godina!
