Postoje ljudi kojima vjerujem. Ima ih brat bratu jedno pet šest. Nema više. Nema tu, ovome vjerujem više ovome manje. Vjerujem im do kraja. Do balčaka. Bilo je ljudi kojima sam vjerovao, ali jebiga, nekako su izblijedjeli. Preselili su se u onu drugu skupinu. Postoje ljudi kojima ne vjerujem, njih je nekoliko milijardi. Koja milijarda više ili manje. Tih nekoliko milijardi, koja milijarda više ili manje imaju svoju rang listu. Na rang listi, formiranoj dugo vremena, s nijansama fino odvaganim, nekako sam uspio napraviti popis od prvih dvadesetak. To su oni koji kad kažu dobar dan, ja se osvrćem i zvjeram niz ulicu juri li kakav kamion na mene. Ili gledam u nebo da mi ne bi avion ili meteor opizdijo u sred tikve. Nije mi namjera ovdje smarati vas svojim viđenjem ljudi i iznositi svoju rang listu. Ali, eto, moram samo malo. Drugoplasirani, vrlo visoko drugo mjesto od nekoliko milijardi takmaca drži Siniša Hajdaš Dončić. Moji razlozi su duboko privatni, kao što je i moja rang lista meni antisimpatičnih i ljudi kojima ne vjerujem ni koliko je crno pod noktom, a ja redovito redim nokte, ali, tog Sinišu ne gotivim još iz vremena kad je postao ministar zemlje, mora, svemira i svih pizdarija. Uvijek imam osjećaj, ali baš neugodan osjećaj da je on naprosto operisan od istine. Ne znam, mislim da je njemu istina jedan imaginaran pojam. Toliko je detalja koje sam uočio u njegovom liku i djelu od davnih dana kad se Komadina početkom 2012. ukakio i nakon desetak dana ministrovanja veličanstveno se povukao radi čira na želucu i ministrom u Vladi postao je anonimus iz Zagorja. Šefić nekakvih fondova od par miliona kuna, koji je uzeo ženino prezime. Nije meni čudna ni njegova HDZ karijera zagorskog vrlo agilnog partijskog aktiviste. Nepoznanica mi je samo zašto je napustio HDZ i u kojem je trenutku shvatio da je SDP idealan za ostvarenje njegovih egzistencijalnih ambicija. Možda zato jer njegov izrazito homonovusko i snobvsko blebetanje stranih izraza i engleskih fraza nije nikad bilo prihvatljivo ekipi koja počinje tamo gdje asfalt završava. HDZ-u.
A napredne panjine iz SDP-a su glavama kimale gradeći se da razumiju sve. Pa je postao ministrom koji je u svom mandatu radi takva čudesa, da mu se šire obitelji i danas s veseljem sjećaju mnogi zaposlenici koji su imali čast raditi u poduzećima u njegovom portfelju. Autor čuvene sintagme restrukturiranje, koja je na hrvatskom značila samo jedno. Razjebavanje. Svega i svačega. Do korijena. Sjećam se dana kad su četvorica pobunjenika bila u nemilosti ekipe Davora Bernardića. Ne nekakvim saslušanjima branio ih, glumio im odvjetnika podmetnuo je leđa Gordan Maras. Lik koji je svakako na onoj listi od nekoliko milijardi ljudi, koja milijarda više ili manje. Ali lik koji je puno puno mjesta parkiran na mojoj rang listi ispod Siniše Hajdaša Dončića. Kad su mnogi okretali glavu, Maras ih je branio. I Grbina i Dončića.
Ne bih o vrlo ružnim i nemilim načinima kako je SHD pomilovan, te naročito ne bih o tome kako je postao potpredsjednikom Sabora (plaća, vozač, status) preko leđa Milanke Opačić.
Ne bih više o Siniši Hajdašu Dončiću, jer i ovo malo je previše o njemu. Danas je objavljeno da Gordan Maras neće biti članom SDP-a. Odbili su mu prijem.
Nije Maras bez grijeha. Spava Gordan Maras u mnogim člancima na ovom portalu. I napadan i kritiziran. Kao i svatko od nas, i on ima svoje grijehe.
Ali, pred samo dva tjedna Siniša Hajdaš Dončić je govorio da želi partiju uključivosti, da su svi dobro došli. Govorio je da stvara stranku pobjedničkog mentaliteta. Koja se boji Gordana Marasa.
I danas odbije primiti Marasa. A po jutru se dan poznaje. Danas je to Maras, sutra će to biti netko drugi. Letjet će se iz stranke ko što se kod Peđe letjelo.
Nije mi namjera braniti Marasa. Ni malo. Sve ovo samo je potvrda meni, da je onaj treći s rang liste, daleko iza Siniše Hajdaša Dončića.
Čovjeka kojem ne vjerujem. Drugoplasiranom na vječnoj listi.a
