Čini mi se da ja nisam baš ono, prosječni Hrvat. Mirovina mi je viša od prosječne, premda je i dalje crkavica. Pobolijevam Bogu hvala rijetko, pa ne provodim dane čekajući red za uputnice, da bih potom čekao u redu za termin pregleda. Premda mislim da je to s dugim terminima za pregled u stvari ohrabrujuća stvar za bolesnike. Imaš 80 godina, uz to imaš i tumor, trebaš napraviti pregled u bolnici, a oni ti opale termin u svibnju 2026. Dobro je to za mentalno zdravlje, jer Vilijevo zdravstvo zna da ćeš ti s poodmaklim godinama i tumorom u napredovanju živjeti dvije godine i doći im dosađivati i kukati tamo na pregledu. Ne vodim nikakve sudske sporove, premda jesam i imao sam čast spoznati iz prvog reda, da je hrvatsko pravosuđe teško smrdljivo govno. Baš kao što izgleda Vladimir Šeks. Nemam ni ovrha, nemam ni dugova bankama. Dakle, nisam prosječni Hrvat u strahu za svoju egzistenciju. Lijeve sam političke orijentacije, pa mi je dosta skučen prostor odabira za koga ću glasati. Jerbo, SDP kakav je sada, izvrstan je motiv za otići negdje na more u vrijeme izbora. Ako bude loše vrijeme, pa ima birtija po gradu, naručim kavu i gledam jedre finfcigerice kako im se suknje napinju na bedrima dok križaju noge ispijajući kavu. MOŽEMO nije ljevica, ljevica je samo onima koji ih površno tamo svrstaju. A i da jesu, nikada. Pa ni onda. Dakle, na izborima, izbora nemam.
I ja kao takav građanin, nelošeg statusa, nelošeg zdravlja, politički profiliran, imao bih barem 1.535 pitanja koja bih želio postaviti Andreju Plenkoviću. Dobro, koje pitanje manje, jer pretpostavljam da bi komunikacija bila donekle pristojna, a ako ne bi, e onda 1.535 pitanja.
Nije baš svaki dan prilika pitati bilo što jadnu od najvažnijih osoba Univerzuma. Nije svaki dan prilika očekivati konkretan odgovor, jer ipak, najvažniji lik Univerzuma…
Najvažniji tip Univerzuma, Sunce oko kojeg se vrti cijeli Svemir ukazao se u nekakvoj kino dvorani za koju su rekli da je Sabor Republike Hrvatske. Pa čak i predsjednik Sabora, imao bradu ili ne, više liči na razvodnika u kinu nego na predsjednika bilo čega. Oni koji su mlađi neće se sjećati tipova s malenom baterijom u ruci (onom plosnatom) koji pokazuju mjesto sjedenja u prepunoj kino dvorani u kojoj je projekcija već počela, onim zbunjolama koje kasne na predstavu.
E taj kurac s baterijom, to je razvodnik. Baterijski kurac. Vibrator.
Bože, pa kako smo došli od Predsjednika Sabora do vibratora? Odveli me prsti, koji su brži od mozga. Nije to dobro. A kad prsti zakažu? E onda, ZNA SE. Vibrator.
I uglavnom, pojavio se Master Univerzuma u toj kino dvorani, sav puca od zdravlja, elana i debljine. Spreman na svako pitanje odgovoriti uvredama, poniženjem, vrijeđanjem, na opće oduševljenje i arlaukanje majmuna koji sjede s desne strane kino dvorane.
Odgovor na svako pitanje koje mu postave oni drugi, za sada ne počinju s Nije ti dosta, pa vidi kako sam sprčio one prije tebe? Nego se fino zahvali, sagne se i ispod klupe izvuče kantu govana i saspe na glavu onoga što pita.
Jer, tko pita, otpala mu kita. Ako ti otpadne kita, onda ZNA SE. Vibrator. Vibrator je tu, pomoćni ljubavnik koji nikada ne zakaže. Pričuvni dojebnik. Ispomočni jebač. Upravo kao što je to Predsjednik Sabora zvani Njonjo.
Ono što ovaj što puca od debljine slučajno propusti, Njonjo dojebe. Predano, neodgojeno i s velikim žarom.
U Saboru već desetak godina spava skupina ljudi, ako ih tako možemo nazvati, koja se odaziva na ime SDP. Pojma nemam kaj im to SDP znači, jer odavno je to promijenilo smisao. Skupina je to krpelji koja je shvatila da je ugodno biti smješten na toplom dupetu. Ne grizeš i ne talasaš. Plaća ide, beneficije idu. Veze i poznanstva održavaš i dalje, svjesni da će nakon prolaska mandata biti samo beznačajni ljudi, dio mase koja ne treba nikome. Pa što bi onda bilo šta mijenjali?
Neki, nikad čuo sjede u Saboru već dvadesetak godina. Jerbo su u bitnom trenutku bili uguženi u dupe nekakvom velemoži koji ih je stavio u Sabor. Ili naprosto su tamo zalutali zahvaljujući SDP-ovoj umoserini, ZIP sustavu. Pa tamo sjede babe koje ni Čokolino pripremit, donose zakone, ne diskutiraju, ne iniciraju. Ne rade ništa, a plaća petaka. Već dvadeset godina.
Neki dolaze samo radi jeftinog gableca, kao što su u Gradsku skupštinu dolazili. Pojedu i odu.
Imao je SDP davno i jednog naočitog i zgodnog zastupnika. Tip je bio iz Varaždina. I taj je bio pet šest mandatu su Saboru. Nikad ništa, ni rasprave, ni inicijative. Ništa, samo hrče. Za Varaždin, svoju bazu nije napravio ništa. Pa su novinari u Varaždinu izvadili njegovu sliku i pokazivali je građanima uz pitanje, Molim Vas, tko je ovo. Bilo je tu odgovora, glumac, glazbenik. Svirač. Najbliže su bili ovi koji su tvrdili da je svirač. Kurcu.
Nitko nije znao da tip knjava u Saboru a tamo dolazi paragliderom.
I tako, ta nakupina čije je postojanje na ovom dijelu Zemljine kore dovela do gubitka smisla kratice SDP, odluči da oni neće postavljati pitanja Andreju Plenkoviću, Masteru Univerzuma. Neće iz principa. Jebe ih Gavrilo.
Kakav kukavički potez SDP-a danas na aktualcu.
Ili je ipak najbolje sjediti u opoziciji do vijeka?Dok je takvog SDP-a, nema zime HDZ-u.
Oni se znoje smišljajući poteze, svaki gori od prijašnjeg. pic.twitter.com/oqAoMOgC9K— Spectator (@SpectatorHR) November 5, 2024
Sve to pod vodstvom nekakvog foliranta koji se odazivlje na ime Siniša. A koji je između ostalog bio i član HDZ-a. Nemojte me jebat da je to nebitno. Bitno je, naravno. Sad već vidimo.
Dakle, moja politička opcija na Aktualnom satu nije postavila ni jedno pitanje Andreju Plenkoviću. A ja bih 1.535. I sada bih ja za te uhljebe i mlatimudane trebao glasati?
Nikada. Pa ni onda.
Dilema je samo jedna. More ili budno pratiti kretanje napetih sukanja na bedrima finficgerica.
