Oduvijek me je bilo dosta teško nasamariti. Možda zato jer nisam vjerovao nikome. Možda zato jer sam volio provjeriti o čemu se radi. A svakim danom sve je teže, jer pamtim, povezujem. Ponekad u povezivanju jako zastranim, ali ipak, rijetko griješim.
Inflacija je divljačka, u državi koja je sve, ali nije krojena tako da bi građanima omogućila ugodan i pristojan život. Pola penzionera, dakle njih dosta preko pola miliona, preživljava. Ne znam kako preživljava, jer im penzije ne pokrivaju ni osnovne troškove života. Vrag bi ga znao, valjda preživljavaju radi kaprica.
Kad će bojkot škola i fakulteta?
Pitam za @DPHrvatska— Spectator (@SpectatorHR) January 27, 2025
Živi se teško, ali valja biti iskren, mi smo svi skupa taj i takav život zaslužili. Davno su prodali banke, mi smo šutjeli ki pičkice. Pokrali su poduzeća, nestajali su divovi poput Jugoturbine, Đure Đakovića, Prvomajske, brodogradilišta. Nestala je tekstilna industrija, nema više ničega u Dugoj Resi. Nema ni Jugoplastike, OKI je nestao, Ina je odvezena na kotačićima meni mrskim Mađarima. Mi smo šutjeli. Ni A ni BE. Gledali u vrhove cipela. Prodana je obala, prodani su kombinati koji su hranili i više od cijele Juge. Svega smo se riješili.
Pitanje je kriterija.
Koga bojkotirati, zašto baš ove a ne one, zašto neke proizvode da, a ne neke druge?
Pitanje je, dosta realno, jesu li se neki bojkotirani nečime zamjerili nekom od organizatora?
Bojim se da bi bojkot mogao postati instrument u nečijoj borbi protiv nekoga— Spectator (@SpectatorHR) January 27, 2025
Nisu krivi političari. Nisu. Krivi smo mi koji političare biramo i nakon što se uvjerimo u njihove zle namjere, lopovluk i nesposobnost.
Nakon prvog bojkota zavladala je euforija, kao nakon prvog seksa. Sad kad smo omastili brk, mi bismo svakako još. Mi bi sve odjednom. Nikome nije čudno da su se bojkotu pridružili i vodeći ljudi države, upravo oni koji su nas doveli u ponor inflacije. Jer protiv inflacije se bori politika i ekonomija, nipošto ne ulica.
Sjećam se početaka nekih meni nebitnih likova, slične situacije pred puno godina rodile su nekakve nebitne tipove, a’la Krešo Sever, Ana Knežević. Bezveznjaci koji su se počeli pojavljivati u ime nekakve anonimne grupice, pa malo po malo, postali alfe i omege sindikalnog pokreta koji nisu ništa napravili za svoju sljedbu, blagodati njihovog djelovanja su vidljive samo njima i njihovim računima u bankama.
Organizacija bojkota firmi tih i tih, roba tih i tih, diktiranih iz redova nepoznate grupe, meni je čudna i neprihvatljiva. Zašto baš Lidl. Zašto baš Eurospin? Zašto baš DM? Zašto ne Boso, Kaufland, Djelo, Konzum? Zašto ne Pevex? Ili Bauhaus? Tko određuje? Zašto određuje, a nevjerni Tomo i zlobnik u meni pita, koliko košta određivanje žrtve bojkota. Sve ovo meni liči na javni linč. Nabace ti laso oko vrata, svjetina okupljena arlauče i viče, sve dok konja ne udare po sapima, a obješenjak trza nogama, piša u hlače i onda se polako u trzajima smiri.
Sad će nam se tjedan dana Njonjo i onaj glavati ministar kleti da ne kupuju u Eurospinu i Lidlu, jer su se solidarizirali s narodom kojeg oni vod
Što je sa mnom koji Coca Colu ne pijem. Koji ne kupujem u Eurospinu? To se ne pitate. Koliko od vas uopće kupuje u tim trgovinama? Kome su se jako zamjerile te trgovine da su baš prve na udaru? Sad će nam se tjedan dana Njonjo i onaj glavati ministar kleti da ne kupuju u Eurospinu i Lidlu, jer su se solidarizirali s narodom kojeg oni vode. Za četiri soma EUR-a. gadljivo je uopće pojmiti da se tipovi s četiri soma EUR-a solidariziraju s tipovima od četiri stotina EUR- a mirovine, naročito kad se zna da su ih upravo oni doveli svojim politikama u stanje u kojem im se na šupku paučina lovi.
Stigla je nova odredba što, kako i koliko bojkotirati. Nešto poput nekadašnjeg Stožera.
Hoće li vođe bojkota izaći na izbore sa svojim listama, samostalno, ili će se prikrpati nekoj stranci? pic.twitter.com/T8UXxPx7xR
— Spectator (@SpectatorHR) January 27, 2025
Da, grubo zvuči, ali velikom dijelu naroda lovi se paučina. Jer, nemaju za život. I onda se s tobom solidarizira tip od dvije stotine kila, prejeden i prežderan. Koji dva dana u mjesecu broji svoju plaću.
Organizatori prosvjeda, prokušanim metodama ne tako davnog Stožera CZ postaju dirigenti. Vođe svjetine koja postupa po njihovim napucima. Bojkotira jedne, ali ne bojkotira druge. Bojkotiraju se i robe koje imaju realne cijene. Što je s trgovinama u koje svoju robu prodaju mali proizvođači, roba se ne proda, proizvođači stave ključ u bravu?
Tko će za to biti odgovoran? Slijegat ćemo ramenima, jer jebe nam se.
Ako su ta tri lanca najveće zlo, onda dobro. Ali, posve sam siguran da će roba koju bi oni prodali u vrijeme bojkota bili prodana. U drugim trgovinama, koje eto nisu na listi, ali su možda i skuplje.
To vam nije čudno. Nije. Jer je zavladalo opće ludilo.
Bojkot na način koji se provodi, opasan je. Vodi u anarhiju, nepravdu, a moguće i da postane instrument u rukama korumpiranih pojedinaca.
Svakako, rješenje nije bojkot na način na koji se sada provodi, jer on može biti instrumentaliziran, a samo uski krugovi bi iz njega mogli imati velike financijske i statusne benefite.
Svakako je bolje rješenje građanski neposluh. Pritisak na državu i organe države, nenasilan, ali konstantan. Ne smije im se dati predah, jer svoj posao moraju obaviti. Svi su obećavali bolji život, a život je sve lošiji, tim političarima bojkot odgovara.
Njima puno više odgovaraju prazna parkirališta u Lidlu, od punih trgova po gradovima.
Ma sve je to dobro.
A kaćemo jebat mater vladi? pic.twitter.com/o0knsMkAlZ— Spectator (@SpectatorHR) January 27, 2025
