Ne idem na Thompsona, ne bi bilo higijenski radi dužnosti koju obavljam, rekao je jučer GDO Ivan Turudić. Na stranu što on Thompsona voli poslušati, funkcija koju obnaša nespojiva je s posjetom koncerta na kojem će sam izvođač u jednom (da li samo jednom?) trenutku uzviknuti gromko Za dom, a publika u Croatiatransu mu odzdraviti Spremni. Valjda ga neće ponijeti atmosfera pa da otpjeva i Jasenovac i Gradiška Stara, prekrasnu himnu trkača maratona Zagreb- Bleiburg.
Vlada RH je u travnju 2023. donijela izmjene Zakona o prekršajima te znatno povećala novčane kazne za prekršaje, među kojima je javno izgovaranje ustaškog pozdrava “Za dom spremni”. Najlakši prekršaji sankcionirat će se novčanim kaznama do 1.000 eura, a najteži do 4.000 eura. U najteže prekršaje uključeno je javno izgovaranje ustaškog pozdrava “Za dom spremni” i širenje lažnih vijesti.
Sve to Turudić, glavonja među držanim odvjetnicima, dapače, Glavni državni odvjetnik zna. Pa je pametno zaključio da je bolje da ga se ne povezuje s sutrašnjim događajem.
Izmjene Zakona su donesene, rekao sam 2023 u travnju. Pred dvadeset i sedam mjeseci. Znate li vi milly moyi koliko je to vremena? Koliko dana, koliko događanja od tada? Pa je nekako logično da je Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković zaboravijo da će Zakon, kojeg je upravo on donio, sutra biti prekršen, ne jednom, nego barem par stotina tisuća puta, kad većina od pola miliona Rvatica i Rvata pristojno otpozdravi i drekne Spremni. Sve uz vrlo impozantnu scenografiju, lasere uperene u nebo, s ogromnom hrvatskom zastavom na displayu veličine nebodera.
Nešto poput Nurnberga kad su Speerovi ogromni protuavionski reflektori sablasno obasjavali nacističke zastave. Ili ipak samo na Gazimestanu kad se također lamatalo zastavom. Zastave na koncertu glazbe… Pristaje kao krmači sedlo. Zastavom će se lamatati kako bi se istakla državotvornost, kako bi se svi koji su kupili karte uvjerili kako su državotvorci.
Mi ostali smo valjda kurac na batini. U Rogaškoj Slatini.
Zagrepčani nisu smjeli dopustiti višednevno maltretiranje. Ali eto, sve se to događa. I nikom ništa.
Ein Volk, ein Reich, ein Führer, odjekivalo je Nurnbergom, Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene, odjekivale su riječi Slobodana Miloševića Gazimestanom. Što li će sutra, u subotu na prostoru na kojem je misu predvodio i govorio i sveti Ivan Pavao II, koji je pozivao na ljubav i mir, na prostoru na kojem su svirali i pjevali Stonesi, najznačajniji pripadnici flower power generacije kojoj je moto bio Make love, not war, odjekivati, ja ne znam. Ali mi se ledi krv u žilama. I od spremnosti za dom i od reklamiranja Maksove mesnice. I od nekakvog Dmitra Zvonimira, i od neke Anice kninske kraljice zbog koje je, kao i zbog čaše vina trebala biti zapaljena Krajina do Knina. A naravno nije, za zapalit Krajinu do Knina trebalo je nositi glavu u torbi, ginuti, a bilo je lakše pjevati. Ili recimo škarama izrezivati članke o ratu kao što je u miru svog pariškog doma radio izvjesni Frka Petešić. Ledi mi se krv od takvih ljudi. Ja se njih bojim. Jer, nije uvijek istinita ona Tko pjeva, zlo ne misli. Jer mnogi od nas bi mogli odgovoriti Thompsonu na njegovo pitanje Sjećaš li se što je bilo?
Da, sjećam se. Sjećanja bole, ostala je rana na duši.
Thompsonovo koketiranje s ustaštvom, utopljeno u vrlo dobre glazbene aranžmane, konstanta je. Thompson je, ni sam ne kužim zašto, jer ni prosječni Hrvat pojma nema tko je nekakav Dmitar Zvonimir, a kamo li njegova publika, simbol domoljublja, jednako kao što su Đuro Glogoški i bezbrojni drugi profesionalni domoljubi kojima je domoljublje donijelo milione. Kod njih je veća od domoljublja samo ljubav prema lovi. Ljubav prema lovi legitimna je. Ali me nemoj prčiti onda s nekom ogromnom ljubavi prema domovini.
Po čemu on voli domovinu više od mene. Možda zato jer je vremenski dulje za vrijeme rata pjevao o njoj, od mene koji sam pucao u ljude i u kojeg se pucalo?
Grad Zagreb nipošto nije smio dopustiti da na koncertu bude više od sto tisuća ljudi. Po cijenu održavanja ne znam koliko koncerata. Policija nije smjela dati dozvolu za koncert veći od sto tisuća ljudi. Po cijenu održavanja ne znam koliko koncerata. Zasluge, ali i odgovornost, svakako snose oni. I Zagreb i policija.
Zagrepčani nisu smjeli dopustiti višednevno maltretiranje. Ali eto, sve se to događa. I nikom ništa.
Jučer je na tonskoj probi koncerta na kojem će se više-manje pjevati o ratu i o zločinačkoj tvorevini Herceg Bosni, gostovao i Andrej Plenković s djecom i neizbježnim herojem Domovinskog rata, herojem bojišnice na Monmartru, Petešićem Frkom, koji je u uzbuđenju i ushitu što ide na tonsku probu obukao, kako se i priliči svečano crno odijelo, ali je zabunom uzeo odijelo Ante Šušnjara, pa su mu se rukavi po podu vukli.
Predsjednik Vlade države koja je članica EU, države koja bi navodno željela biti dio civilizirane Europe, pohodi tonsku probu guslara koji pjeva o herojstvima, koji pjeva o lošoj 1945, koji pjeva o Maksu i mesarima, koji pjeva o Herceg Bosni.
Može li niže od Andreja Plenkovića? Makar u ovom tjednu. U narednim? Vidjet ćemo. Sigurno može.
