Na živce mi ide skakanje na prvu. Ishitrene reakcije, trabunjanje o svemu isvačemu bez argumentiranja stvarnim činjenicama. A svijet je postao takav.
Postoji nekakva Ursula von Der Leyen, predsjednica Europske komisije. Političarka iz Njemačke. U visoku politiku ušla je postavši njemačkom Nadom Murganić, ministricom obitelji i tih svih kerefeka. Onda je Mutti naglo shvatila da se rečena Ursula strašno razumije u obranu i vojsku, pa je postala ministrica obrane Njemačke, dakle ima sličnu biografiju kao naš Bane Jaglac, koji se prvo kućio kao ministar državnih nekretnina, a onda je otkriven njegov veliki talent za vojsku, pa je postao ministar obrana.
Dakle, Ursula i bane Jaglas su tipični primjeri političkih bezveznjaka, eksperata za sve i svašta, reproduktivaca širokog spektra koji se biraju samo i jedino na osnovu političkog poltronstva.
Ursula ne hoda puno, jer gdje god bi morala ići, trebaka bi krenuti jako rano. Jer u laži su kratke noge. A ona, po svemu sudeći ima samo batrljčiće.
Nijemci u duboko izdahnuli kad je konačno otišla u Bruxelles da bi postala predsjednicom Europske komisije i idolom Andreja Plenkovića, koji je ljubi, obožava, prijetvorno joj se smiješi, a sve nekako gleda da mu noga bude blizu noge njene stolice, kako bi je izmako baš u trenutku kad baba Urša ide sjesti. Izmako bi on, kad se ne bi vidjelo.
Hrvati su svjesni da taj Bane ne bi nikad prestao biti ministrom da nije jednog ranog jutra na cesti ubio čovjeka. Kako stvari sada stoje, nakon višegodišnjeg zataškavanja, muljanja, otezanja, pitanje je je li Banožić uopće bio sudionikom nesreće. Jerbo, Hrvatska je to.
Europska unija je organ koji nema ama baš nikakav izborni potencijal. Biraju je politički viškovi zemalja članica koji su poslani u Bruxelles kako bi u Jevropi predstavljali svoje, prije svega stranačke interese, pa ako uz put mogu malo zastupati i interese svojih zemalja, dobro je, ako ne mogu ili neće, opet dobro.
Ursula von Der Layen, da je predsjednica Svemira i svih galaksije, u meni ulijeva povjerenje otprilike tu negdje kao Stipo Mlinarić Ćipe. Možda malkice više, za samo sitnu nijansu više.
Ursula ne hoda puno, jer gdje god bi morala ići, trebaka bi krenuti jako rano. Jer u laži su kratke noge. A ona, po svemu sudeći ima samo batrljčiće.
- Stranica VroniPlag Wiki optužila je von der Leyen za plagijat u njenoj doktorskoj disertaciji iz medicine iz 1991. Pronađeni su navodni plagirani dijelovi na 27 stranica. Sveučilište u Hannoveru provelo je istragu i 2016. zaključilo da, iako postoje manjkavosti u citiranju, nema dovoljno dokaza za oduzimanje doktorata jer nije bilo namjernog plagiranja. Ova afera bacila je sjenu na njezin akademski kredibilitet, ali nije značajno utjecala na njezinu političku karijeru.
- Kontroverza povezana s SMS porukama između von der Leyen i izvršnog direktora Pfizera Alberta Bourle tijekom pregovora o nabavi cjepiva protiv COVID-19 vrijednih 25 milijardi eura. Europski sud pravde 2025. presudio je da Europska komisija nije adekvatno objasnila zašto poruke nisu objavljene, unatoč zahtjevu New York Timesa. Poruke su navodno izbrisane, što je izazvalo sumnje u transparentnost.
- Hrvatska nevladina udruga Gong prijavila je von der Leyen zbog sudjelovanja u predizbornom spotu Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) za parlamentarne izbore 2020. U spotu je bila prikazana kao predsjednica Europske komisije uz zastavu EU, što je izazvalo kritike zbog narušavanja neutralnosti EU dužnosnika. Njezin glasnogovornik priznao je pogrešku zbog snimanja u zgradi Komisije i korištenja EU zastave, tvrdeći da je potpisivanje njezine funkcije bila greška HDZ-a. Gong je podnio pritužbu Europskoj komisiji i pravobraniteljici. I ujeo je vuk magare.
- Tijekom mandata kao njemačke ministrice obrane, von der Leyen suočila se s kritikama zbog lošeg upravljanja Bundeswehrom, uključujući probleme s nedostatkom opreme, lošim stanjem vojske i skandalima oko angažiranja skupih vanjskih konzultanata. Također, 2014. njezin otisak prsta repliciran je pomoću fotografija, što je ukazalo na sigurnosne propuste. Iako su kritike bile glasne, Merkel ju je zadržala na položaju, a njezin prelazak na čelo Europske komisije 2019. doživljen je kao način da se izbjegnu daljnje domaće kontroverze, što govori u prilog moje teze da je Bruxelles naprosto skladište političkog otpada koje zemlje članice više ne žele skladištiti na svojim prostorima.
Pred dva dana, objavljeno je da je Rusija ometala GPS signal aviona u kojem se ona nalazila na putovanju u Rumunjsku. Priopćeno je da je njen zrakoplov više od sat vremena kružio iznad Plovdiva, nakon čega je pilot odlučio sletjeti bez elektroničkih pomagala, oslanjajući se na analogne karte. “Nesumnjivo se radilo o ometanju”.
Prvo što sam pomislio, ali uistinu prvo, da je ona jedna od zadnjih briga Vladimira Putina, ona mu je bitna ko što su bitne gaće u porno filmu.
Ali, prilika je iskorištena, nastavak briselske priče, za sve kriviti mrske Ruse. Kao što su okrivljeni i za miniranje plinovoda, a minirali ga I uništili Ukrajinci, koji su tim činom nanijeli Europi jezive financijske gubitke.
I ondak ko za vraga, pojavi se firma, svima znana, švedska kompanija FligtRadar, svakako najveći autoritet na području praćenja avijacije.
Objavljeno je da je let koji je trebao trajati sat I četrdeset I osam minuta, trajao sat I pedeset I sedam minuta. Devet minuta dulje.
GPS je tvrdi FlightRadar, prema podacima iz cockpita avion, radio normalno.
Malo sam istraživao, avion jest uistinu kružio iznad Plovdiva gdje je na kraju sletio. Ali svaki jebeni avion koji slijeće u Plovdiv kruži iznad Plovdiva. Ne zato da bi se putnici divili ljepoti toga grada iz ptičje perspektive, nego naprosto, jer je procedura slijetanja u Plovdiv takva, što se vidi iz redovne karte koja se koristi prilikom slijetanja na aerodrom.
Ursula von Der Leyen je opet lagala. Nije govorila istinu. Sve u namjeri da skrene pažnju na sebe, sve u namjeru da se za sve na svijetu optuži Rusiju, Putina.
U tom kontekstu treba svakako gledati I sve češće optužbe iz SAD, da Europa čini sve da bi ratu u Ukrajini produžila.
