Objavljeno je da je danas liječnički fond bolnice Sestre milosrdnice pojačan Vilijem Berošem. Lječnikom, specijalistom neurokirurgom.
Nakon završetka Medicinskog fakulteta, specijalizaciju iz neurokirurgije završio je u Klinici za neurokirurgiju KBC-a Sestre milosrdnice, gdje je ostao raditi kao specijalist. Prije dolaska u Ministarstvo bio je pročelnik Zavoda za endokranijalnu neurokirurgiju u KBC-u Sestre milosrdnice. Godine 2018. kao viđeni HDZ-ovac, postao je pomoćnik ministra Zdravstva, nepravedno zaboravljenog Kujundžića. Jerbo, Kujundžićeva medicinska doktrina dvadeset bolničkih liječnika = jedan svećenik, htjeli mi to priznati ili ne, provodi se svakim danom. Svakim odlaskom liječnika van Hrvatske. Nekako sam u posljednje vrijeme poprilično zdrav, pa ne znam, kako ide s očitanjem nalaza holtera po sakristijama. Valjda je sad situacija bolja.
Dok je dragi i dobri Vili bio u zavjetrini, imao je podosta vremena sapunati dasku Kujundžiću, posao koji sam po sebi nije ni malo bio težak, jer je Kujundžić gonjen nagonom samouništenja sam sebi tov rlo dobro radio. Nakon niza gafova, koji su se događali na dnevnoj bazi, Kujundžić je spremljen u ropotarnicu. Pospremljen je na sigurno, dovoljno daleko od dosega ruke ekipe iz DORH-a, koja bi se ipak, samo ruku odrezala prije nego dirnula kojeg moćnog HDZ-ovca, ako baš jako ne zajebe stvar. Čak ni smrt, tragična smrt mladića u Zaprešiću, tragedije koja je na površinu iznijela svu tragičnost stanja u zdravstvu, nije bila dovoljna da iz svojih fotelja izlete svi glavonje u ministarstvu. Tek kad su ustanovili da Kujundžić i nema puno vremena baviti se ministarstvom, jerbo je zauzet zemljišnim manipulacijama i makinacijama, on je eto odletio. Sjećam se Plenkovićevog objašnjenja, kao, dolazi nam korona, a Kujo ima dosta briga oko tih nekretnina, pa je pokazao na malog debeljka koji se dizao na prste ne bi li u mikrofon za kojim je drobio Plenković i on nešto propentao. Sve je ostalo isto. Jedino su novinari na pressicama morali spustiti mikrofone niže da bi uguran u odelce kupljeno na dječjem odjelu ministar Vili nešto propentao. Ljigavo i vrlo pristojno.
Na ganglije mi neopisivo idu ljudi koji su ne pristojni, nego ljigavo pristojni. A Vili je bio baš to. Ljigavo prostojan.
Zdravstvo je bilo u kurcu i dalje, ali broj umrlih od raka, upala pluća, sifilisa, moždanih udara, infarkta smanjio se na minimum. Svi su umirali od korone. Državom je zavladao strah. Stožer sastavljen od četiri asa HDZ-a preuzeo je diktaturu. Određivali su sve i sva. Zabranjivali, prijetili, ali svojima dopuštali. Istovremeno, dok su seljake debelim kaznama kažnjavali što na traktoru na njivi iza svoje kuće ne nekoj dalekoj pripizdini oru njivu, jerbo od nečega moraju živiti, dopuštali su, bezobrazno i bahato dopuštali crkvene procesije, koje u biti nisu odmakle daleko od običaja u Srednjem vijeku. U korona krizi održali su se i parlamentarni izbori, na način da je kampanja bila praktično onemogućena, a onda su proglasili pobjedu nad koronom, što je Plenković naravno, debelo koristio. I pobijedio na izborima. A Vli Beroš postao je heroj HDZ ovaca s osvojenih najviše glasova. Odmah nakon izbora, vidi vraga, korona se opet pojavila, ali pričekalo se jerbo je bila sezona. Vili Beroš je bio kao ministar, osoba na čelu javnog zdravlja, a činio je sve da javno zdravstvo sjebe do balčaka. On i ekipa profitera koji cijeli svoj radni vijek potiru sve one divne dosege pokojnog Andrije Štampara, oca i matere javnog zdravstva , ne bi li povlaštenicima, odreda HDZ-ovcima visokog profila omogućili neslućene profite i financijske probitke.
Polako, ali posve sigurno, Vili Beroš je od osobe kojoj su građani koje nije pustio na ulicu pljeskali s prozora jer nisu smjeli na ulicu postajao blijeda krpa. Zakrpa na guzici Plenkovićevih gaća.
I dalje je znao biti iritantno ljubazan, loše odglumljeno, prodajući najjeftiniju komunikacijsku foricu, zahvaljujući na pitanju, a u stvari dobivajući na vremenu da izmisli kakav takav odgovor. Bilo je kroz sve ove godine podosta ljigavosti, govnjivosti koje pristojni ljudi ne rade, pa čak ni oni koji zahvaljuju na pitanjima. Izradu aplikacije koja je trebala pratiti i organizirati cijepljenje protiv COVID-19, povjerio je nekakvoj cvjećarki. U posao je uveo nekakvog hohštaplera koji je za njime trčkarao s kamerom, kao da se radi o Bruce Willisu, a ne malom debelom doktorčiću, ministru zdravstva u nekakvoj vladi u nekakvoj državi u kojoj zdravstvo ne funkcionira.
Pokojni Indexov novinar Vladimir Matijanić je također objavio priču da je Cuspis tog fotografskog potrčka sklapao milijunske poslove s Ministarstvom zdravstva. Tragedija, (da li samo tragedija?) je htjela da taj isti Matijanić, nedugo nakon pisanja o Viliju Berošu umre u kući bez liječničke pomoći, uz savjet liječnice Hitne pomoći u Splitu „Pišajte u lonac“. Naravno da ni jedna liječnička inspekcija koje je Vili nemilice slao u kontrole, ali isključivo i tek nakon burnih reakcija javnosti, nikada nije našla ni jednu nepravilnost u zdravstvu.
U Zadru je Vili Beroš sjedio u kafiću u kojem ga je poslužila konobarica bez zaštitne maske. S obzirom na tadašnje epidemiološko pravilo od dva metra razmaka ako osoba ne nosi masku, Beroš je otišao iz kafića nakon što je konobarica odbila staviti masku. Naravno, račun za piće platio nije. Seronja mali napuhani.
Prolazeći službenim automobilom, bez zaustavljanja, kraj teško ranjenog policajca koji je ranjen na radnom mjestu čuvajući Vladu, pa i njega, bahato je zaboravio da je nekad davno bio samo liječnik s položenom Hipokratovom zakletvom. Kad je Vili Beroš u pitanju, Hipokritovu zakletvu zamijenila je hipokrizija.
Iza svih nas kroz život ostaju tragovi. Vili Beroš je poput tvora iza sebe ostavljao smrdljive tragove. A trebao je samo jedno, brinuti o zdravlju građana. A brinuo je o sebi i sebi sličnim tvorovima.
Ondak su ga klepili. Klepili su organiziranu bandu, na čelu s Hrvojem Petračem, sinovima su i nekakvim debelim Sašom Srbijancem. Mafija je malog seronju među sobom zvala Mali. E pa jebem ti mater, kakva ekipa.
Klepili su i doktore, poznate liječnike koji su eto, potkradali i koristili se proračunskim novcem, kupujući znatno skuplje mikroskope, jerbo, penzija je blizu, pa da se malo okoristimo. Svi su se nagodili, ali Vili, za kojeg je dokazano da je klepio mito jerbo je omogućio i naložio kupovanje mikroskopa bolnici Sestre milosrdnice po daleko višoj cijeni čeka suđenje. Nadam se da će mu spolni život biti dobar i svestran, debelo i tusto dupe ima, dakle…
Danas je objavljeno, da je Vili Beroš ponovno zaposlen, pazi sad, ne u cvjećarni, niti u tom Cuspisu, nego u bolnici Sestre Milosrdnice.
KBC Sestre Milosrdnice kupio je jedan robotski operacijski mikroskop (tipa Robotiscope austrijskog proizvođača BHS Technologies GmbH). Nabava je provedena u svibnju 2022. godine, a cijena je iznosila oko 456.000 eura s PDV-om, iako je dobavljač (tvrtka Saše Pozdera) uređaj nabavio za samo 130.000 eura.
326.000 EUR-a više je plaćeno, po nalogu i odobrenju Vilija Beroša. Bolnica je mogla kupit recimo, četir mikroskopa, umjesto jednog. Ali nije jer je novac pokraden. Po nalogu i odobrenju Vilija Beroša. Lopova kojeg su danas zaposlili.
Sve to s tom krađom se desilo pred samo tri godine. I bolnica zaposli lopova koji ju je pokrao. Poput onih budaletina koje se udaju za svoje silovatelje.
Pa ja ovo samo pišem, da bih gospodi koja je donijela odluku o zapošljavanju lopova u javnu bolnicu koju je pokrao a koja je financirana novcima poreznih obveznika rekao, Gonite se u pičku materinu, nabijem vas na kurac!
