Zgužvani papiri na stolu. Svako malo čuje se zvuk šuškanja papira, uz pokoju psovku. Pa novi papir. Rukopis sve neuredniji, prelazi u švrakopis. A kaf bolje razmislim, ne pišem ništa pametno. Crtam nešto što bi trebalo podsjećati na shemu. Pokušavam logično i smisleno skicirati kako je izgledao politički put nečega što se odaziva na Boška Ban. I baš mi ne uspijeva. Pa sam odustao.
Dakle, ništa od sheme, probat ću ovako. Članica SDP-a Boška Ban, tada Ban Vlahek, Pojavila se na zajedničkoj listi u III izbornoj jedinici, listu su sastavili SDP, HSS, HSU, SNAGA,GLAS, IDS; PGS, kao članica SDP-a. Već tada je otkriven njen ogromni politički potencijal i ugled među Međimurcima, osvojivši impresivnih 284 glasa. Po broju glasova odmah ispred nekakve Andreje Marić koja je osvojila pretposljednje mjesto na listi s osvojenih 400 glasova. S te liste iskočio je župan Matija Posavec, a umjesto njega je ušla Boška Ban Vlahek, SDP-ovka koja je na slisti samo statirala i čekala da uža rodbina glasa za nju. Upravo ona je dokaz tragične politike SDP-a, na liste stavljati bezveznjake, vodeći prije svega računa o dva ključa. Prvi je jebeni zip sistem, a drugi je jebeni ulizice & po babi i po stričevima. Iz izborne jedinice u kojoj je ljevica tradicionalno najjača, na u sabor pripuste bezveznjaka i statistu s liste.
Jebeš SDP, jebeš Posavca, nema tu leba. HDZ je svijetla budućnost. I veselo podigla ruku i podržala Plenkovićev proračun.
Spavala je tako četiri godine u Saboru, vrijeme prolazi, dolaze novi izbori. Di će, šta će. Zna što neće. Iz Sabora neće. Pa se na izborima 2024. pojavila opet, ali na listi Matije Posavca, kao članica SDP-a. I naravno, ušla u Sabor. Ondak je izašla ne iz Sabora, sačuvaj Bože, nego iz SDP-a, pa je postala nezavisna. Kako to piše na stranici Sabora: zastupnica je 5. lipnja 2025. prestala biti članicom Socijaldemokratske partije Hrvatske te je nastavila obnašati zastupničku dužnost kao nezavisna zastupnica. Glumila je nezavisnost u dan točno, pola godine. Ondak je izašla iz ormara.
Jebeš SDP, jebeš Posavca, nema tu leba. HDZ je svijetla budućnost. I veselo podigla ruku i podržala Plenkovićev proračun.
U državi u kojoj je premijer uhapšen u bijegu i u lisicama doveden u Remetinec, u državi u kojoj strogo kontrolirano pravosuđe i policija hapse ministre u mandatu, jerbo su toliko pretjerali u krađi da se više zataškavati nije moglo, u državi u kojoj bi se sjednice Vlade mogle održavati na Županijskom sudu u Zagrebu jer se tamo vode procesi protiv mogih Plenkovićevih ministara, u državi u kojoj u nacionalnoj politici djeluju nekakvi domovinski pokretači, razni miletići, hrebaki, zekanovići, u takvoj državi kad pomisliš da si vidio sve, ondak zajeb. Iskoči nekakva Boška Ban i pokaže da se može još niže.
Sve moguće novine svojevremeno su pisale da je Boška Ban skinula ne znam, sedamdesetak kila. Ej, sedamdeset kila. Prvo ih je svojim zubima natukla, predano, marno i voljno. Ondak ih je skidala. A kako ćeš skidat kile kad si proždrljiv i povazda se motaš oko frižidera. A burag naraso, stalno je prazan. Ondak je operacijom smanjen želudac. Ondak je skinula sedamdesetak kila. Sad kaže da više nije proždrljiva, a novinari joj vjeruju.
Želudac su joj smanjili, ali operacija nije obuhvatila i pohlepu, želju z avlašću. Ona je ostala. U želji političkog preživljavanja, nije se libila napraviti politički zaokret za točno sto osamdeset stupnjeva. Otići dijagonalno suprotno.
Sve to zamotava u nekakvu priču o „isporučivanja“ nekakvih programa stanovnicima Međimurja. U Međimurju je ljevica na vlasti. HDZ ni primirisati ne može, Niti će moći. Ako Boška Ban nije mogla do sada „isporučiti“ ništa, još manje će isporučiti s HDZ-om.
Isporučila je sama sebe Andreju Plenkoviću.
Pričam danas s prijateljem Ivanom, bivšim dugogodišnjim članom SDP-a, vrlo aktivnim u vrijeme članstva. Pa mi kaže.
Politička pohlepa, dugo pažljivo zalijevana i njegovana u SDP-ovom vrtu, procvala je, ko ruža na đubrištu. Boška Ban je najbolji primjer zbog čega građani, svjesni bofl robe na listama stranaka, sve manje izlaze na izbore. Njen odlazak Plenkoviću nije katastrofa za ljevicu ni u čemu, oni ionako nekih većih ambicija za osvajanjem vlasti nemaju, jer se na vlasti mora raditi, katastrofa je samo u tome što je konačno vidljivo, kakve amoralne kandidate stavljaju na liste.
Još jednom da autocitiram svoju izjavu: SDP je politička stranka koja se naprosto ne želi baviti politikom.
